U Europskoj uniji za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva sve se više ističe da je vodik: Ponovno osnaživanje EU-a dolinama vodika: Partnerstvo za čisti vodik ulaže 105,4 milijuna eura za financiranje 9 dolina vodika diljem Europe.
Partnerstvo za čisti vodik odabralo je 9 projekata Doline vodika nakon prvih prijedloga poziva (2022.). Ukupna tražena sredstva za 9 vodikovih dolina iznose 105,4 milijuna eura.
Projekti će sada započeti pregovore za svoje ugovore o bespovratnim sredstvima, za koje se očekuje da će biti zaključeni prije ljeta. Projekti su usmjereni na proizvodnju čistog vodika i bave se različitim primjenama u energetskom, transportnom i industrijskom sektoru. Očekuje se da će projekti moći mobilizirati ulaganja najmanje 5 puta veća od sredstava koja osigurava EU ili iznad 0,5 milijardi EUR.
Vodikove doline pridonose ciljevima REPowerEU povećanjem proizvodnje zelenog vodika, ponude i posljedično zadovoljavanju rastuće potražnje industrije, prometa i drugih sektora. Europska komisija dodijelila je Partnerstvu za čisti vodik dodatnih 200 milijuna eura kroz REPowerEU, kako bi udvostručila broj dolina vodika u Europi do 2025. godine. ohttps://www.clean-hydrogen.europa.eu/media/news/repowering-eu-hydrogen-valleys-clean-hydrogen-partnership-invests-eur-1054-million-funding-9-2023-01-31_en
Bart Biebuyck, izvršni direktor Partnerstva za čisti vodik, rekao je: „ Odluka o financiranju 9 vodikovih dolina pokazuje predanost EU-a da ubrza implementaciju vodikovih tehnologija kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi Green Deala i REPowerEU. Ovi će projekti koristiti regijama, lokalnim vlastima, industriji i građanima Europe koji trebaju novo, zelenije i pametnije gospodarstvo .”Partnerstvo za čisti vodik započelo je pripreme za dodjelu bespovratnih sredstava za 2 vodeće doline vodika(projekti znatno većeg opsega od onoga što je do sada podržano – tj. proizvodnja najmanje 5000 H 2 tona godišnje, s međusobnim povezivanjem s drugim mjestima proizvodnje vodika i/ili potrošnje izvan granica projekta).
Uključuje se i Hrvatska
Prvi će se prostirati na području sjevernog Jadrana (obuhvaća Hrvatsku, Autonomnu regiju Friuli Venezia Giulia u Italiji i Sloveniju), a drugi ima za cilj izgradnju vodikovog koridora preko zemalja Baltičkog mora, uključujući Estoniju i južnu Finsku. Stephen Taylor, direktor istraživanja i inovacija u Area Science Parku i koordinator tima za prijedloge projekata Zajedničke radne skupine za sjevernojadransku dolinu vodika” rekao je: “Vlade Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Autonomne regije Friuli Venezia Giulia u Italiji, zajedno s vodećim partnerom HSE i cijelim partnerstvom toplo pozdravljaju odabir Partnerstva za čisti vodik projekta Sjevernojadranske doline vodika, vodeće inicijative u srednjoj i južnoj Europi koja će olakšati tranziciju prema integriranom ekosustavu uključujući industriju, energetiku i prometne sektore, te poboljšati suradnju u istraživanju i inovacijama, kako bi se razvio lanac opskrbe vodikom.
Radujemo se početku pregovora za sporazum o bespovratnim sredstvima EU-a i nadamo se da ćemo što prije pokrenuti ovaj uzbudljiv i važan projekt”.
Partnerstvo, predvođeno glavnim slovenskim proizvođačem električne energije HSE, uz potporu ECUBES-a, uključuje 34 organizacije iz vlade, istraživanja i industrije, a pokriva cijeli lanac vrijednosti od proizvodnje preko skladištenja i distribucije do konačne krajnje upotrebe vodika kao Europska unija također se zalaže za vodik u svojoj klimatskoj i energetskoj strategiji. " Vodik mijenja igru za Europu. Želimo zadržati svoju poziciju pionira dok gradimo globalno tržište za vodik, " predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tweetala je prošlog prosinca prilikom sklapanja sporazuma H2Med između Španjolske, Francuske i Portugala za izgradnju zajedničke vodikove infrastrukture.
Krajem 2019. Europska komisija usvojila je Europski zeleni sporazum koji predviđa dekarbonizaciju europskog gospodarstva, odnosno "klimatsku neutralnost" do 2050. Unija do 2030. namjerava smanjiti količinu stakleničkih plinova za 55 posto. Važnu ulogu u povlačenju iz uporabe fosilnih goriva ima zeleni vodik, pri čijoj proizvodnji ne nastaju staklenički plinovi. Zeleni vodik nastaje tijekom elektrolize, u kojoj se voda razgrađuje na vodik i kisik. U teoriji, vodik bi mogao u potpunosti zamijeniti fosilna goriva – pogon industrije, vozila i grijanje domova – ali to je nepraktično zbog rasipanja energije i posljedičnih troškova kemijske pretvorbe vode ili metana u vodik.
Tri faze strategije EU-a za vodik
U prvoj fazi, između 2020. i 2024., strateški cilj EU je instalirati elektrolizere za obnovljivi vodik kapaciteta najmanje 6 GW i proizvesti najmanje 1 milijun tona zelenog vodika. Za dekarbonizaciju trenutne proizvodnje vodika, npr. u kemijskoj industriji i ubrzanje uvođenja vodika za nove krajnje uporabe, npr. u drugim industrijskim procesima i eventualno u prometu teških vozila. U ovoj fazi potrebno je povećati proizvodnju elektrolizera, uključujući i velike (do 100 MW). Ovi elektrolizeri mogu se postaviti pored postojećih centara potražnje u velikim rafinerijama, čeličanama i kemijskim kompleksima. Idealno bi bilo da se ti klijenti sami poslužuju izravno iz lokalnih obnovljivih izvora električne energije. Osim toga, uvođenje autobusa na vodikove gorive ćelije i kasnijih kamiona zahtijevat će stanice za punjenje vodikom /.../ Neka postojeća postrojenja za proizvodnju vodika trebala bi biti dekarbonizirana naknadnim opremanjem tehnologijama za hvatanje i skladištenje ugljika.
U drugoj fazi, između 2025. i 2030. godine, vodik mora postati sastavni dio povezanog energetskog sustava, sa strateškim ciljem da se do 2030. ugrade elektrolizeri obnovljivog vodika kapaciteta najmanje 40 GW i proizvedu do 10 milijuna tona obnovljivog vodika u EU.
Očekuje se da će u ovoj fazi obnovljivi vodik postupno postati troškovno konkurentniji drugim oblicima proizvodnje vodika, a postupno širenje industrijske potražnje u nove svrhe, uključujući proizvodnju čelika, kamionski prijevoz, željeznički i neke oblike pomorskog prometa, zahtijevat će specifične politike na strani potražnje.U trećoj fazi, između 2030. i 2050., tehnologije obnovljivog vodika trebale bi sazrijeti i biti široko korištene kako bi doprle do svih sektora gdje je dekarbonizacija teška i gdje druge opcije neće biti izvedive ili će biti povezane s većim troškovima. U ovoj fazi morat će se znatno povećati proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, jer bi se do 2050. godine oko četvrtina električne energije iz obnovljivih izvora mogla koristiti za proizvodnju vodika. Konkretno, vodik i sintetička goriva na bazi vodika, temeljena na ugljično neutralnom CO2, mogli bi prodrijeti u veći broj industrija, od zrakoplovstva i brodarstva do industrijskih i uredskih zgrada, koje je teško dekarbonizirati.(RTVSLO)
