Predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je sudjelovao na svečanoj akademiji u povodu obilježavanja 30 godina Hrvatske narodne banke.
Uz predsjednika Vlade bili su potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić i ministar obrane Mario Banožić. Govor predsjednika Vlade, nakon uvodnih pozdrava, donosimo u cijelosti:
„Prije svega, čestitam Vam 30. obljetnicu uspostave Hrvatske narodne banke.
Ova obljetnica stožerne institucije hrvatskog monetarnog sustava, dolazi u zahtjevnim okolnostima pandemije, tj njenih posljedica na gospodarstvo, na financije, na tržište rada, i na opće ozračje u hrvatskom društvu. Ali dolazi i u transformacijskom trenutku kada se Hrvatska ubrzano integrira u europodručje.
Stoga je ova obljetnica prilika da kažem nekoliko riječi o počecima uspostave tadašnje Narodne banke Hrvatske koja je bila ključna za razvoj gospodarstva, vođenje neovisne monetarne politike te uvođenje hrvatske valute.Drugo, na važan doprinos HNB-a kao stabilizatora i sidra gospodarstva u razdobljima kriza i gospodarskog rasta.
Treće, da naglasimo naše strateške ciljeve skorim ulaskom u europodručje čije će ostvarenje doprinijeti većoj konkurentnosti gospodarstva, rastu životnog standarda te pozicioniranju Hrvatske među najrazvijenije države Europe.
Prvo desetljeće monetarne politike
Monetarna samostalnost i suverenost znači uspostavu vlastitog monetarnog sustava, uvođenje vlastite valute i razvoj monetarne politike kao važne sastavnice ekonomske politike.
Početkom 90-tih plansku ekonomiju zamijenilo je tržišno gospodarstvo utemeljeno na privatnom vlasništvu i slobodnom poduzetništvu, a sve to čini okosnicu razvoja gospodarstva, čini temelje kapitalizma.
Usto, postavljeni su temelji za razvoj hrvatskog monetarnog sustava – uveden je hrvatski dinar koji je zamijenio jugoslavenski dinar. Božićnim ustavom je 31 godinu uspostavljena Narodna banka kao neovisna institucija i nositelj hrvatske monetarne politike.
U monetarnom i financijskom smislu hrvatske samostalnosti dva su važna događaja s početka 90-tih godina.
Prvi je donošenje Stabilizacijskog programa 1993. godine koji je suzbio inflatorna očekivanja i stavio pod kontrolu inflaciju koja je, sjetimo se, tada razarala hrvatsko gospodarstvo.
A drugi je, kao što je maloprije kazao potpredsjednik Sabora akademik Reiner, uvođenje hrvatske kune, simbolično, namjerno planirano 30. svibnja 1994., na Dan državnosti.
Time su stvoreni preduvjeti za gospodarski razvoj Hrvatske te su na samim početcima nadvladani brojni izazovi, uključujući i konsolidaciju bankovnog sustava.
Hrvatska narodna banka kao stabilizator
Nakon toga slijedilo je desetljeće koje je obilježeno pristupanjem Hrvatske i NATO-u i Europskoj uniji.
Tada je moderniziran rad Hrvatske banke, ona je svoj rad približavala monetarnom okviru Europske središnje banke i razvijala novu infrastrukturu i usluge.
Novi zakonodavni okvir omogućio je neovisnost HNB-a u skladu s europskom pravnom stečevinom i kao glavni cilj postavio postizanje i održavanje stabilnosti cijena što je temeljni cilj i danas.
Nakon izbijanja globalne financijske krize 2008. godine HNB je pokazao i svoj značaj i u vremenima ekonomskih šokova.
Tada je mjerama monetarne politike ublažio učinke krize na gospodarstvo, očuvao stabilnost tečaja, oslobodio dodatnu likvidnost te pridonio ukupnoj stabilnosti države.
Iz te financijske krize Hrvatska je izašla otprilike 2013. godine, nakon višegodišnje recesije, kada smo ujedno postali i članicom Europske unije, a time je i HNB integriran u Europski sustav središnjih banaka.
Euro-instrument europske monetarne suverenosti
Time smo ostvarili ključne iskorake u integraciji s globalno najrazvijenijom zajednicom država, Europskom unijom, koja je još 1999. uspostavila euro kao zajedničku valutu, najprije kao računovodstvenu valutu, a potom 2002. i kao operativnu valutu,
Uostalom zajednička valuta bila je logičan instrument ne samo za postizanje dublje europske integracije već ponajprije za iskorištavanje punog potencijala jedinstvenog tržišta.
Zajedničkom se valutom htjelo ukloniti prekomjernu volatilnost deviznih tečajeva, smanjiti transakcijske troškove te povećati otpornost europskih gospodarstava na vanjske šokove.
Članice su također zajedničkom valutom htjele postići i veću monetarnu samostalnost i suverenost Europske zajednice u odnosu na američki dolar.
Prije uvođenja eura, kada bi Američka centralna banka odlučila povećati kamatne stope, Njemačka bi to morala pratiti da izbjegne deprecijaciju njemačke marke, što bi Francusku nagnalo na isti potez radi zaštite franka,
Danas, s eurom, to više nije tako. Članice europodručja su monetarno suverenije i o monetarnoj politici odlučuje Vijeće guvernera koji okuplja guvernere centralnih banaka država članica.
Europodručje je danas, s više od 340 milijuna stanovnika, drugo najveće gospodarstvo na svijetu, s 15% svjetskog BDP-a.
Povrh toga niz drugih zemalja i teritorija širom svijeta izvan Europske unije odlučili su koristiti euro kao svoju valutu ili su na neki način vezali svoje nacionalne valute za euro.Europodručje čini i 15% svjetskog izvoza, dakle najveći izvoznik na svijetu.
Euro je danas druga najvažnija svjetska valuta: čak 38% transakcija u svijetu su obavljene u euru, neznatno manje nego u dolarima (40 posto).Druga je i po globalnim deviznim pričuvama s udjelom od 20%, iza američkog dolara, koji ima 59 % i
Usto više od 20% inozemnoga duga na međunarodnim tržištima denominirano je u euru.
Naposljetku, prosječni dohodak po glavi stanovnika europodručja drugi je najveći među vodećim svjetskim gospodarstvima. Sve to je u današnjem globaliziranom svijetu pridonijelo snažnijoj afirmaciji Europe, smanjenju dominantne pozicije američkog dolara te povećanju konkurentnosti europskih tvrtki zahvaljujući ukidanju tečajnog troška i pristupu velikom financijskom tržištu.
Stoga ne čudi da čak 79% stanovnika europodručja podržava euro kao zajedničku valutu, dok je samo 15% protiv, a čak se u pandemiji ta podrška i povećala.
Euro kao logičan korak prema jačanju hrvatske monetarne suverenosti
U tim okolnostima nekoliko riječi i o onome što se odnosi na Hrvatsku.
Mi smo u trećem desetljeću samostalnosti, odnosno na početku četvrtog desetljeća, došli u situaciju da Hrvatska obavi završne pripreme za usvajanje eura i time iskoristi tješnju integracije u Europsku uniju.
Uz očuvanje stabilnosti cijena, to će nam pridonijeti jačanju gospodarstva, ali i našoj ekonomskoj suverenosti.
Naime, financijski uvjeti u manjim i otvorenim državama uvelike su određeni europskim i globalnim činiteljima, osobito politikama najvećih središnjih banaka.
Hrvatska u tom kontekstu, gdje monetarnu politiku vodi HNB prije svega određena monetarnim uvjetima u europodručju, ponajprije stoga što je većina hrvatskih banaka u vlasništvu bankovnih grupacija iz europodručja, gdje se mogu i zaduživati, a to ograničava učinke kamatne politike HNB-a.
Stoga je Hrvatskoj, kojoj je stabilnost tečaja kune prema euru ključna za očuvanje financijske i makroekonomske stabilnosti, itekako u interesu da sa svojim glavnim vanjskotrgovinskim partnerima uskoro dijeli isto valutno područje.
Zbog toga usvajanje eura bit će za Hrvatsku ključan korak prema jačanju konkurentnosti gospodarstva i većoj ekonomskoj suverenosti.
Kada govorimo o politici novog modernog suverenizma, a to sve sukladno Strategiji uvođenja eura koju je Vlada usvojila u svibnju 2018., na kojoj smo zajednički radili sa stručnjacima Hrvatske narodne banke, želimo kazati da nam je cilj zagovaranje nacionalnih interesa koristeći članstva u međunarodnim organizacijama, ponajprije u Europskoj uniji, podizanje konkurentnosti, inovativnosti i otpornosti gospodarstva te poboljšanje standarda naših građana.
Sve to u ogromnim, velikim, globalnim promjenama gdje će tema klimatskih promjena dominirati ovim stoljećem, a klimatske promjene uvelike će utjecati na sve druge globalne procese.
Zato je bitno da smo u procesu ulaska u Europodručje sustavno radili proteklih nekoliko godina.
Ključno načelo naše politike je povjerenje
To znači da smo, vodite računa samo pet dana nakon parlamentarnih izbora 2020., 10. srpnja ušli u Europski tečajni mehanizam II i u Bankovnu uniju. To govori o ključnom načelu koje, možemo slobodno reći, krasi našu politiku proteklih nekoliko godina kada je riječ o financijama, monetarnoj politici i ekonomiji, a to je načelo povjerenja.
Hrvatskoj vjeruju međunarodne organizacije, međunarodne financijske institucije, Hrvatskoj vjeruje Europska središnja banka, Hrvatskoj vjeruju međunarodna i domaća financijska tržišta, Hrvatskoj vjeruju agencije za kreditni rejting.
To se ne stječe lako, ne dolazi se preko noći do takve reputacije. Ti ljudi pažljivo prate koji nam je cilj, koji nam je smjer, imaju li naše politike glavu i rep.
A u tom kontekstu jedno od sidra naših politika je upravo to članstvo u Europodručju koje svi, koji nas pomno analiziraju i prate, prepoznaju.
I kada za godinu i deset dana od danas Hrvatska postane članica Europodručja, a uvjeren sam da ćemo te odluke svi zajedno pozdraviti negdje sredinom nove godine, takva je dinamika procesa donošenja odluka, to će za hrvatske građane i gospodarstvo značiti nestanak valutnog rizika, mjenjačkih troškova, pridonijet će se smanjenju kamatnih stopa, potaknut će se strana ulaganja, povećat će se mogućnosti financiranja na tržištu kapitala, a bit će to i veliki pozitivan učinak na naš izvoz kao i na dolazak turista iz europodručja.
Korisno je za usporediti primjer zemlje koja je zadnja prije nas ušla u Europodručje, a to je bila Litva.
Litva je ušla u Europodručje 2015. godine. Od tada su bruto plaće u Litvi porasle su za 59%, a cijene za 10%. Za usporedbu, u razdoblju od 2015. do 2020. u Hrvatskoj bruto plaće su porasle za 21%, a cijene za 2,4%.
U tom kontekstu treba promatrati koristi koje ćemo imati i za gospodarstvo i za građane ulaskom u Europodručje.
Prognoze rasta su dobar i pozitivan trend za Hrvatsku
Sve to radimo i u kontekstu krize kada smo donijeli sve strateške dokumente – i Nacionalnu razvojnu strategiju, i Nacionalni plan oporavka i otpornosti, koji je sintetiziran s Nacionalnim programom reformi i Programom Vlade.
Osigurali smo vrlo konkretna sredstva za podršku ulaganjima u Hrvatskoj, i kroz Višegodišnji financijski okvir i kroz Instrument EU iduće generacije.
To je dobro za Hrvatsku, a hrvatsko je gospodarstvo pokazalo žilavost, agilnost i otpornost i u ovoj drugoj godini Covida.
I procjena HNB-a o rastu u ovoj godini je oko 10,8 posto do čak 11 posto. Mi idemo i dalje s onim skromnim porukama da će biti iznad 9 posto, pa ćemo biti zadovoljni ako DZS bude bliži vama nego nama. Mislim da će to biti dobar i pozitivan trend za Hrvatsku.
Na kraju želim reći da smo surađivali u krizama. Jutros smo popili kavu s predstavnicima GSV-a i osvrnuli se i na naš dijalog i na sve što smo prošli zadnjih nekoliko godina. Obavili smo puno toga što smo planirali, ali smo obavili možda i krupnije onoga što nismo planirali
Jedna od tih tema bila je i velika kriza u Agrokoru i kriza Covida. Sve su to bile ugroze za hrvatsko gospodarstvo, hrvatske gospodarske subjekte, za sve one koji su bili izloženi.
Vlada je djelovala brzo, odvažno i odlučno. Kompanije funkcioniraju, radna mjesta su tu, i u Hrvatskoj i u susjedstvu.
Ulaskom u Schengen i Europodručje završavamo naše strateške ciljeve
U vremenu Covida 700 tisuća plaća je plaćeno privatnom sektoru iz proračuna – to je potez bez presedana. Nema valova otpuštanja, nema stečajeva, premostili su te probleme poslodavci, a radnici i egzistencije njihovih obitelji nisu bile ugrožene.
Sada smo puno iskusniji sa svim tim kriznim situacijama, pa i sa Covidom, i mislim da s ovakvim pretpostavkama u desetoj godini našega članstva u Europskoj uniji ući u dvije dublje integracije – Schengen i Europodručje – završavamo strateške ciljeve koji su generacijski pothvat svih ljudi koji su u ovoj dvorani. Svi su tome dali doprinos.
Bitno je da smo čvrsto sa dvije noge u dubljoj integraciji. Ja sam uvjeren da će se to, kroz određeno vrijeme, osjetiti, percipirati i racionalizirati kod većine naših građana jer sve što radimo kao Vlada i kroz suradnju s Hrvatskom narodnom bankom i s drugim akterima vođeno je samo jednim ciljem – da naši ljude žive bolje i kvalitetnije, da su institucije pouzdanije, a da ekonomski prosperitet i rast što više skraćuje vrijeme one krilatice o stalnom modu Hrvatske, a to je nekakav catching up što sa zemljama srednjoistočne Europe što sa razvijenim zemljama zapadne Europe.
Ovo je desetljeće u kojem ćemo, uvjeren sam, zajedničkim naporima upravo osigurati sve te ciljeve.
I zato je važno prisjetiti se svih ovih koraka u zadnja tri desetljeća i zajednički raditi na onome što je strateški dobro i korisno za Hrvatsku.
Čestitam guverneru, svim članovima Savjeta i zaposlenicima HNB-a 30. obljetnicu, a svima želim sretan Božić i svako dobro u 2022.
PVRH
