Mnogi se pitaju – što se zapravo može očekivati od susreta političkog vrha SAD-a i Rusije na Aljasci? Tri dosadašnja susreta razočarala su sve one koji su očekivali i priželjkivali mir. Dogovorena je tek razmjena zarobljenika i tijela poginulih – i ništa više. Ruska agresija na Ukrajinu nastavila se prema unaprijed zacrtanom planu.
To je, očito, bilo u interesu Rusije. Ukrajina je razočarana – borbe, razaranja i ljudske žrtve ne prestaju. U petak, 15. kolovoza, očekuje se novi susret između Vladimira Putina i Donalda Trumpa. Razlika u stavovima dviju strana je očita: SAD ističe potrebu trenutnog prekida vatre, ali ne isključuje mogućnost „razmjene teritorija“. S druge strane, Rusija jasno poručuje da sve osvojeno – i ono što još nije – mora pripasti njima, pri čemu zaziva potpune granice ukrajinskih regija u kojima su sada prisutne ruske postrojbe.
Kako je sve počelo?
Podsjetimo, ruska invazija u proljeće 2022. započela je ambicioznim planom brzih tenkovskih prodora u cilju da Ukrajina bude osvojena i podjarmljena u svega nekoliko dana. Slovenski politički tjednik Mladina ovako opisuje rusku strategiju: „Ruski bi tenkovi prodrli u gradove i sela, a stanovnici bi se, suočeni s demonstracijom gole sile, morali pokoriti novoj vlasti – novom gospodaru.“ Da je taj plan uspio, Rusija bi vjerojatno nastavila dalje – prema Europi. Komentator zaključuje da je netko tko je isplanirao takvu akciju sigurno vjerovao da će cijela Europa izračunati kako se otpor ne isplati. No – to se nije dogodilo.
Ukrajina je odmah ušla u neravnopravnu, ali odlučnu obranu. Time je poremetila ruske planove i pokazala Europi da otpor ima smisla. Uslijedila je sveobuhvatna pomoć europskih zemalja, osobito u ratnoj opremi i vojnom materijalu. Taj otpor i solidarnost bili su ključni za obranu ne samo Ukrajine, nego i dostojanstva cijele Europe.
Što očekivati od sastanka na Aljasci?
Od Vladimira Putina može se očekivati dug popis teritorijalnih zahtjeva – unatoč činjenici da je Rusija ovdje agresor. Ukrajina će, ako uopće dobije priliku sudjelovati, vjerojatno jasno poručiti da su svi teritorijalni ustupci protivni njezinu Ustavu i potpuno neprihvatljivi. Pojednostavljeno rečeno: Putin će iznijeti svoje „rješenje“ krize, a Ukrajina ga – opravdano – neće prihvatiti.
Tko je u ovom sukobu pobjednik?
Putin nastavlja s agresijom. Ukrajina, unatoč velikoj hrabrosti, ovisi o pomoći Zapada – koja je često nedostatna u usporedbi s ruskim kapacitetima. SAD više nije čvrsto uključen u sustavnu pomoć, nego se sve češće bavi unosnim trgovinama oružjem – za vlastiti profit.
Realno gledano, sve što uključuje podjelu teritorija ne može i ne smije biti prihvatljivo ni za Ukrajinu ni za Europu. Jedino pravedno rješenje bio bi potpuni prekid vatre, povlačenje ruskih trupa i zaključenje mirovnog sporazuma. Minimum pravednosti podrazumijeva potpunu obnovu teritorijalne cjelovitosti Ukrajine – uključujući i poluotok Krim. U razgovorima sa zapadnim liderima, Trump tvrdi da je prioritet hitan prekid vatre. Pritom obećava „ozbiljne sankcije Rusiji“ ako Putin odbije primirje – za razliku od predsjednika Zelenskog koji ga je već više puta prihvatio. No, valja podsjetiti da je i ranije bilo sličnih obećanja, stoga bi očekivanja trebalo zadržati u okvirima realnosti.
Da zaključimo
Ukrajina je simbol otpora, časti i borbe za slobodu. Ako susret na Aljasci ne donese konkretne korake prema pravednom miru, može se dogoditi da „razmjena zarobljenika“ preraste u pritisak na „razmjenu teritorija“ – što bi bio ozbiljan presedan s nesagledivim posljedicama za međunarodno pravo i sigurnost Europe.
