Prve poruke medija javljaju da su se tri strane (SAD, Ukrajina i Rusija) dogovorile da će se susret triju delegacija održati 4. i 5. veljače u Abu Dhabiju.
Nema nikakvih objašnjenja zašto je došlo do odgode dvostranog susreta, ali se zna da su stajališta Rusije i Ukrajine o regiji Donbasa međusobno potpuno suprotna. Odgoda sastanka razvlači vrijeme rješavanja rata, što na prvi pogled služi Rusiji, ali vrijedi se zapitati kako je moguće da se tako razmišlja i planira u jednoj od najvećih zemalja svijeta, gdje svaki dan ginu tisuće ljudi. To je vrlo slab znak za prestanak rata u Ukrajini. Opet se vraćaju razgovorima u troje. Ako nema ni želje ni mogućnosti da se Rusija i Ukrajina dogovaraju, onda nužno slijedi neki pritisak, a zna se da to može biti samo Trump, odnosno SAD. Izgledi da bi takav pritisak urodio plodom više su nego minimalni. Što se ekipa Trumpa više kliže po ledu Grenlanda, to je interes SAD-a manji za pritisak i zaoštravanje politike prema Rusiji.
Prema izjavi predsjednika Zelenskog, s Rusijom i SAD-om dogovoren je sastanak delegacija za 4. i 5. veljače u Abu Dhabiju. Njegova izjava ne govori ništa o teritorijalnim prisvajanjima agresora Rusije i ostaje na diplomatskom parketu, izražavajući „spremnost Ukrajine na sadržajnu raspravu u kojoj će Ukrajina nastojati približiti se stvarnom i dostojanstvenom kraju rata“. U tome se krije mogućnost rješavanja ove ratne krize. Što vrijedi simbolični prestanak napada na energetske objekte u Ukrajini kada se šire napadi na veće gradove, koji postaju stalne mete „plodnih učinaka“ po nedužnim civilima susjedne Ukrajine?
Što u svemu tome treba tražiti ili očekivati od sada ponovno najavljenog sastanka – ne u dvoje, nego u troje – u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u Abu Dhabiju? U nedjelju navečer trebali smo sumirati rezultate izravnog sastanka ruske i ukrajinske delegacije. Zelenski kaže da je njegova delegacija već napisala uvodno izvješće i poruke za trostrani sastanak, koji počinje u srijedu.
U ponedjeljak će imati sastanak na kojem će precizno odrediti okvir rasprava i pripremiti se za pregovore. Evo zamisli predsjednika Zelenskog: „U procesu naših priprema za taj značajan sastanak s nama su i brojni voditelji iz različitih država koje podržavaju Ukrajinu te se usklađujemo svakoga dana. Računajte s time da će u veljači doći do zamjetne ukrajinske diplomatske aktivnosti, koja je već u punom jeku. Izražavam nadu da će i SAD biti aktivno uključen, posebice u mjerama za smanjenje ruskih napada na Ukrajinu. Mnogo ovisi o tome koliko će SAD postići, kako bi naši ljudi mogli vjerovati u proces i u rezultate toga procesa“, rekao je u nedjelju navečer Volodimir Zelenski.
O onome što nije rekao mogli smo naslutiti iz jasnih naglasaka i takozvanih off the record izjava. Ukrajina traži od SAD-a odlučnost i sigurnost, koje su dosad bile slabo izražene. Ukrajina traži da led s Grenlanda ne prekrije i ne zadrži rusku vojsku u Ukrajini. Od Europe očekuje da će poštovati tolike ljudske žrtve u Ukrajini u obrani domovine i cijele Europe od srljanja nemilosrdnih ruskih agresora. Ako smo dobro razumjeli riječi Zelenskog, agresor mora priznati da nema nikakvo pravo prisvajati tuđe teritorije i da se, u suprotnome, borbe nastavljaju, pri čemu se neće štedjeti ni najveći ruski gradovi ni glavni grad te zemlje.
Trump igra opasnu igru, ne samo na svoju štetu nego i na štetu ostatka svijeta. Ako su poslovično mirni Skandinavci odlučno razvili obruč obrane oko zapada Rusije na Baltiku, još će odlučnije braniti prirodu i narod Grenlanda od najezde Trumpovih bojovnika. Vrijeme je da se duh europske čvrste i odlučne obrane osjeti za pregovaračkim stolom u srijedu i četvrtak. Ako toga ne bude, bolje je da takve susrete s parolama o „konstruktivnim rezultatima“ više ne slušamo.
Ivan Botteri
