Što zapravo znači poziv glavnog tajnika OUN-a Antonia Guterresa SAD-u i Izraelu da „završe rat s Iranom prije nego što im taj rat izmakne nadzoru, a Teheran neka prestane napadati susjede“? Guterresu se u svojoj izjavi pridružio predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa, upozoravajući na „moguće posljedice za civile i svjetsko gospodarstvo“.
Na političkom vrhu EU-a prošle srijede u Bruxellesu Antonio Costa je upozorio da nema alternative međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima, jer „alternativa jest kaos, kao što je to alternativa u Ukrajini, alternativa ratu na Bliskom istoku i dramatičnoj humanitarnoj situaciji u Gazi, pri čemu Europska unija i dalje pruža veliku podršku djelovanju OUN-a“.
Vrlo je slabo na ovom sastanku europskih čelnika dočekan mađarski premijer Viktor Orban, jer ga se nije moglo uvjeriti da ukine blokadu isplate kreditne pomoći Ukrajini u iznosu od 90 milijardi eura. U odluci je bilo zapisano da prvi obrok kredita bude isplaćen do početka travnja, ali to nije bilo moguće jer tu odluku nisu podržali ni mađarski premijer Orban ni slovački premijer Fico.
Isto se dogodilo i s usvajanjem 20. paketa sankcija protiv Rusije, zbog zastoja u otvaranju naftovoda za Mađarsku i Slovačku. Premijer Orban je rekao da Mađarska želi podržati Ukrajinu, ali ako joj bude omogućen rad naftovoda Društvo, koji je pogođen u ruskim zračnim napadima. Nije pomoglo ni objašnjenje predsjednika Antonia Coste da „Mađarska ovakvim postupkom krši načelo lojalne suradnje“.
Na sastanku vrha EU-a bio je i slovenski premijer dr. Robert Golob, ponajviše zato što je sa sobom donio elaborat kojim potvrđuje tvrdnje da je jedna tajna izraelska obavještajna mreža pokušala utjecati na slovenske parlamentarne izbore, koji se održavaju u nedjelju 22. ožujka. Golob je izrazio očekivanje da će „EU istražiti ovaj slučaj i pripremiti odgovor na ovakve primjere i u drugim državama EU-a“.
Slovenski premijer je u sjedištu EU-a iznio sve poznate elemente o djelovanju privatne obavještajne službe Black Cube iz Izraela te naglasio predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen da „Sloveniji u ovom slučaju nije potrebna pomoć, jer su strano uplitanje otkrili pravodobno“.
O čemu se radi? U neposrednom razdoblju pred parlamentarne izbore u slovenskoj javnosti odjednom se pojavio niz anonimno objavljenih videosnimaka poznatih slovenskih državljana na raznim poslovnim sastancima u bližoj prošlosti. Sve su to bile lažne snimke.
Kako je ova afera otkrivena? Skupina iz slovenskih nevladinih organizacija i istraživački novinar političkog tjednika Mladina otkrili su da su posljednjih mjeseci u Sloveniju dolazili suradnici izraelske obavještajne službe Black Cube. Prema tim izvorima, navodno su se sastajali i s Janezom Janšom.
U međuvremenu je o svemu službeno obaviještena Slovenska obavještajno-sigurnosna agencija (SOVA), nakon čega je uslijedila koordinacija s Vijećem za nacionalnu sigurnost. Zaključeno je da „činjenice ukazuju na izravno strano uplitanje u slovenske parlamentarne izbore, vjerojatno po narudžbi iz Slovenije“, izjavio je državni tajnik za nacionalnu i međunarodnu sigurnost Vojko Volk.
Prva reakcija oporbenog čelnika Janeza Janše bila je da „nikada nije čuo za poduzeće Black Cube“, no dva dana kasnije priznao je da je imao susrete s predstavnikom te tvrtke.
Golob je zaključio da su u vladi „zaprepašteni jer ovaj slučaj smatramo vrlo grubim udarcem na temelje europske demokracije. Spremni smo surađivati s tijelima progona u svakom pogledu“.
O ovom slučaju Golob je razgovarao i s predsjednikom Francuske Emmanuelom Macronom, koji je upozorio da je „slovenski premijer bio žrtva uplitanja u izbore putem dezinformacija i djelovanja trećih država“.
Golob je nakon povratka iz Bruxellesa rekao da bi se „Europljani morali snažnije angažirati u zaštiti demokracije“ te predložio jačanje mehanizama zaštite od hibridnog djelovanja unutar EU-a.
Naravno, prošlotjedni skup političkog vrha EU-a bio je obilježen i pitanjima ratova u Ukrajini i Iranu. Američka strana pritom ima velik utjecaj, ali i često pogrešne procjene o načinu rješavanja kriza, uključujući prijetnje ili izravnu uporabu vojne sile.
Posljedice su razaranja i civilne žrtve u velikim razmjerima — u Iranu, Izraelu, državama Perzijskog zaljeva, ali i u Ukrajini, gdje rat traje već petu godinu bez jasnih izgleda za završetak.
Spomenuta je i uloga SAD-a i OUN-a u rješavanju tih kriza, no zasad, osim apela, nema značajnijih pomaka. Očekivao bi se i snažniji doprinos EU-a, ali ta relativno nova zajednica još uvijek pokazuje nedostatak jedinstva.
S druge strane, SAD pokazuje nedosljednost. Nedavno je politički vrh deklarativno odbio pomoć Ukrajine u sukobu s Iranom, dok je američki predsjednik Donald Trump izjavio da „Ukrajina nije pomagala u borbi protiv Irana“.
Istodobno ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tvrdi da u regiji Perzijskog zaljeva djeluju ukrajinski vojni stručnjaci za dronove.
U međuvremenu se nastavljaju vojne operacije i napetosti oko Hormuškog tjesnaca, uz međunarodne pokušaje osiguravanja sigurnog prolaza za trgovačke brodove.
Sve to pokazuje da trenutačni međunarodni poredak, s OUN-om blokiranim vetom velikih sila i EU-om ograničenim unutarnjim nesuglasicama, teško može učinkovito odgovoriti na agresivne poteze najmoćnijih država.
Postavlja se pitanje: je li došlo vrijeme da manje države, koje čine većinu međunarodne zajednice, dobiju veći, možda i odlučujući utjecaj na globalnu politiku — kao jedini put prema trajnom miru i razvoju svijeta?
Ivan Botteri
