U vrijeme komunizma svi su znali koje se pjesme i koji izvođači ne smiju pojavljivati u novinama, u emisijama radija ili pak televiziji. Svaka pjesma u kojoj se samo spominjala Hrvatska bila je zabranjena, a mnogi su tzv. hrvatski nacionalisti odvedeni na robije i godinama im je zabranjeno pojavljivanje u javnosti, tako da im je jedino preostalo „preživljavati od zraka“. A ima li danas u Hrvatskoj zabranjenih pjesama, odnosno autora? Ako je suditi po većini medija (svaka čast portalima) onda je to i više nego očito. Tko je i kada donio taj popis zabranjenih pjesama i autora, pa da sudovi po njemu mogu i dalje izricati kazne?
Ako je suditi po expresno osuđenim „pjevačima“ ustaških pjesama na pojedinim nogometnim i inim utakmicama, takav „zakon“ postoji, iako ga nikada nitko nije vidio, niti je ikada objavljen u Narodnim novinama. Pojedini suci očito i bez zakona i bez popisa dobro znaju što se smije, a što ne javno pjevati!
Dakle, sve što „miriše“ na NDH ne smije se ni recitirati, a kamoli javno izvoditi. Međutim, hrvatski branitelji su se borili i pobijedili tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, a pjesme o maršalu Titu, Jugoslaviji, crvenoj zvijezdi petokraki i svemu drugome, (poput one koju su javno pjevali srpski popovi „Što se ono na Dinari sjaji…“) mogu se izvoditi i na partizanskim i inim komemoracijama, pa čak i uz izravni prijenos na državnim i inim televizijama! A tko su bili agresori na Republiku Hrvatsku? Srbi, Crnogorci, zločinačka JNA i domaće izdajice! Tko je od njih i kada kažnjen zbog pjesama naših neprijatelja u velikosrpskoj agresiji?
Je li tko zabranio Lepi Breni da prigodom nastupa u hrvatskim Arenama, na oduševljenje brojne publike, (sic!), izvodi pjesmu „“Jugoslovenka“, i da je tom prigodom okićena brojim zastavama bivše propale Jugoslavije? Je li netko ikada zabranio da se jugoslavenske i partizanske pjesme ne smije izvoditi na kumrovečkim dernecima? E, sad će netko reći, partizani su pobijedili u II. svjetskom radu, pa čak da bez njih ne bi bilo ni Republike Hrvatske. Istina, Republika Hrvatska je postojala i u vrijeme komunizma, ali nikada nije bila samostalna, kao danas, već u okviru propale Jugoslavije, a to je ipak nešto drugo, što će reći da smo se mi borili i prolijevali krv za samostalnu Hrvatsku, a oni za „Jugoslavensku, Titovu, i krvavu Hrvatsku“!
U vrijeme Domovinskog rata srpski i ini agresori zvali su nas „ustaše“. Je li zbog toga netko snosio kaznu, tim prije što nas jedan dio Srba (pa i srpski zastupnici u Hrvatskom saboru) tako naziva još i danas!?
Jadni i žalosni kontraverzni Dežulović bez problema može napisati i objaviti „komentar“ (bljuvotinu) s naslovom „Je.o vas Vukovar“, a da netko od Hrvata napiše „Je.o vas Srbija“, eto ti vraga! U vrijeme komunizma uglednog hrvatskog književnika Željka Sabola proganjali su zbog pjesme „Kad izgovorim tvoje ime“, a Zlatka Tomičića zbog pjesme „Hrvatska, ljubavi moja“, itd. i tako redom.
Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, javno obznanite popis pjesama koje se u Hrvatskoj ne smiju pjevati, recitirati ni objavljivati. Neka se objavi i popis „zabranjenih“ autora. Također treba objaviti i kolika je kazna za neku zabranjenu pjesmu, pa kom opanci kom obojci!
Evo, veliki hrvatski književnik Ivan Aralica nije zabranjen, ali ga nema u tzv. državnim medijima i tzv. državnim manifestacijama. Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
