Pismo splitskih maturanata ministrici Divjak:
Ružičaste naočale - novi modni trend u ministarstvu obrazovanja?
Pišemo ovo pismo u nadi da će ministrica shvatiti ozbiljnost situacije u kojoj se maturanti nalaze. Ova školska godina obilježena je štrajkom prosvjetara koji je trajao 36 radnih dana (od toga su učenici izgubili 16 dana nastave), a nakon štrajka dolazi COVID-19 i online nastava. Sada smo već mjesec dana izvan školskih klupa i u virtualnim učionicama. Mnogi maturanti već su iskazali svoje nezadovoljstvo putem medija, a ministrica se na to uporno oglušuje te ne prihvaća činjenicu da online nastava ne može zamijeniti onu redovnu.
Profesori se također uhodavaju u ovakav oblik nastave i većina ih se trudi olakšati nam ovu situaciju, ali nekolicina profesora doživjela je „preporod” pa obrađujemo dvije lekcije po školskom satu, a na redovnoj nastavi ne bismo stigli ni pola jedne. Uz abnormalnu količinu gradiva, te lekcije su obrađene do te mjere da možemo slobodno reći da i nisu. Okrenuli su se metodi zadavanja zadataka u stilu: „Otvorite 139. stranu, pročitajte, riješite i slikajte pozz” ili nam pak pošalju pdf dokument pa tko shvati, shvati, a njihove kolege snimaju video lekcije i održavaju uživo predavanja kako bismo mi lakše razumjeli.
Najzanimljivije je što se zapravo događa kada se učenici požale svojim razrednicima na rad tih profesora. Najčešće dobijemo jezikovu juhu na zidu virtualne učionice ili nas, poput ministrice, ignoriraju.
Zaključak - dio profesora, neuvažavajući kritike, ide linijom manjeg otpora pa je na odlikašima da objasne novo gradivo svojim kolegama, naravno, pod uvjetom da ga i oni razumiju. Uza sve to, ni nakon mjesec dana od uvođenja online nastave nisu se osigurali potrebni uređaji, poput računala ili tableta, za učenike koji ih nemaju (na što se ministrica uvijek čudi) pa se okreću svojim mobilnim uređajima, tipkajući satima po malom zaslonu što nije ni zdravo ni pedagoški.
Dakle, online nastava općenito je neusporedivo inferiorna regularnoj i bez ove nekolicine profesora koji nam još dodatno otežavaju situaciju te uz tehničku nespremnost sumnjamo da itko ovo može nazvati prihvatljivim i zadovoljavajućim obrazovanjem. Pripreme za maturu, koje većina maturanta pohađa u privatnim institucijama, zatvorene su te smo sada osuđeni na samostalne pripreme kod kuće, naravno, ako pronađemo vremena za to uz cjelodnevnu online nastavu i pomaganje drugima s novim gradivom. Pripreme upisane u siječnju još nisu završene, a da ne govorimo o terminima koji su otkazani u ožujku, travnju i svibnju.
Ministrica nema uvid u kvalitetu obrazovanja putem online nastave, ne zanimaju je naše kritike te pronalazi spas u RTL2 pripremama za maturu, što je u najmanju ruku smiješno i uvredljivo.
Također, javno govori kako „pripreme idu", ali to u stvarnosti nije slučaj za sve učenike, jer ih samo određene privatne škole u Hrvatskoj provode online. Nakon svega ovoga, u Velikom tjednu nam ministrica kaže da ponavljamo gradivo i da će ispitivanja početi sljedeći tjedan. Uz to što smo imali najkraće proljetne praznike do sada, mnogi su se na Veliku subotu i Uskršnji ponedjeljak morali po prvi puta u svom školovanju baviti učenjem i zadacima na Edmodu, MS Teams-u i slično.
Uza sve to, mnogi naši vršnjaci imaju i privatnih poteškoća. Pretpostavlja se da maturanti i ostali mlađi učenici samo moraju učiti, a nitko ne razmišlja o njihovoj obiteljskoj situaciji. Ministrica ne može znati kako tko i u kojem okruženju obrađuje gradivo (imaju li svi osigurane mirne uvjete za učenje, je li nečija kuća pogođena potresom ili pak boluje li netko od smrtonosnog virusa), a nije nas nikada ni pitala pa pretpostavljamo da je i ne zanima.
Ministrica u naputku za ocjenjivanje na daljinu traži da budemo samostalniji (jer nas se očito do sada mazilo i pazilo) te ovoj nekolicini profesora daje dodatni vjetar u leđa da nastave sa svojim pristupom „nastavi", a nama još jednu pljusku u obraz.
Međutim, u cijeloj ovoj situaciji šlag na torti je ipak organizacija mature i plan za njezinu provedbu koji bi se trebao znati otprilike polovicom svibnja, to jest tri tjedna prije prvog ispita mature po sadašnjem rasporedu. Mi bismo tri tjedna prije najvažnijeg ispita u našem obrazovanju trebali biti obaviješteni hoćemo li ga pisati ili ne? Zar samo nama ovo zvuči smiješno i tragično u isto vrijeme?
Od najmanje 160 nastavnih dana u školskoj godini završnih razreda srednje škole, mi smo do sada proveli otprilike 35 nastavnih dana van školskih klupa, što je značajan dio školske godine. Nama su zimski praznici skraćeni tjedan dana, a proljetne nismo ni imali. Imamo znatno manje vremena za ponavljanje gradiva koje smo učili protekle tri godine. Cilj ovog pisma nije da izazovemo žaljenje i napravimo od sebe žrtve, nego da osvijestimo ministricu o trenutnoj situaciji. Ona se ponaša kao da je sve uredu i kao da nije izvanredno stanje. I mi bismo htjeli staviti ružičaste naočale i reći da nema problema. Još uvijek, ne samo da razmatra maturu u lipnju, nego nam kaže da je taj scenarij izgledan, bez ikakvog konzultiranja maturanta i bez ikakve reakcije na naše primjedbe.
Često se poziva na druge zemlje u Europi koje su odlučile ostaviti maturu u svibnju i lipnju te ih slijepo prati. Međutim, te zemlje nisu u istoj situaciji kao Hrvatska. Zanimljivo je kako nije spomenula druge europske zemlje koje su otkazale svoje završne ispite zbog brige za maturante. Ministrica samo razmišlja kako tehnički održati maturu te ne uzima u obzir druge čimbenike.
Mi smo mišljenja da se matura treba održati u kolovozu zbog prije navedenih razloga, ali shvaćamo da u Hrvatskoj ima oko 30,000 maturanata koji se ne moraju složiti s našim prijedlogom. Smatramo da bi najpravednije bilo provesti anketu u sustavu e-dnevnik, gdje bi svi maturanti mogli izjasniti stav o načinu provedbe mature.
Ministrica bi na temelju tih podataka mogla donijeti odluku s kojom se slaže većina maturanata te bi ta odluka trebala doći što prije! Epidemiolozi ne bi trebali biti oni koji će odlučiti hoće li se matura pisati u lipnju jer nakon svega zaključujemo da je maturantima potrebno još vremena.
Nadamo se da će ministrica shvatiti situaciju u Hrvatskoj i početi razmišljati svojom glavom jer je ovakav odnos prema maturantima, i mladima općenito, jedan od razloga zašto svi želimo pobjeći iz ovakvog gluhog sustava i države prvom prilikom. Vlada ne mora dalje tražiti razloge “odljeva mozgova” jer je ova situacija savršen primjer brige o mladima u Hrvatskoj.
Skupina splitskih maturanata
