Klub zastupnika SDP-a održao je u srijedu u Hrvatskome saboru okrugli stol s temom „Kakva nam cjelodnevna škola treba“, na kojemu su sudjelovali stručnjaci iz područja obrazovanja; predstavnici učitelja, ravnatelja, roditelja, sindikata, državnih i obrazovnih institucija, civilnog društva, instituta te osnivača škola.
Na okruglom stolu raspravljalo se o promjenama koje donosi predloženi projekt uvođenja cjelodnevne škole iz svih perspektiva – djeteta, roditelja, učitelja, ravnatelja, osnivača škola, te iz opće društvene perspektive. Uz visoki stupanj suglasnosti svih sudionika istaknuti su sljedeći stavovi koji predstavljaju osvrt kako na probleme i izazove koje predloženi projekt nosi sa sobom, tako i na ideje kojima bi se projekt uvođenja cjelodnevne škole mogao učiniti kvalitetnijim: Svi sudionici složili su se u tome kako bez pune podrške učitelja reforma neće biti provedena. Dobra ideja o radu svih škola u jednoj smjeni i pedagoška praksa cjelodnevne škole, koje su Hrvatskoj potrebne, mogu biti trajno kompromitirane pogrešnim i isključivim pristupom. Posljedice ovakvog pristupa – bez podrške zbornice i bez šire javne rasprave o potrebama i očekivanjima društva, koji već pri izradi projekta nije uključivao sve subjekte na koje se sam projekt odnosi (djeca, roditelji, učitelji i nastavnici, ravnatelji i osnivači škola), mogu biti nesagledive i trajno razorne za svaku buduću reformu osnovne škole, o čemu svjedoči i više od 1600 primjedbi iznesenih u procesu javnog savjetovanja.
Nadalje je istaknuto kako Hrvatska već ima dobre i uhodane modele produženog boravka i cjelodnevne škole, koji se po mišljenju sudionika okruglog stola mogu nadograditi i osuvremeniti. Na tim temeljima mogu se razvijati daljnja unaprjeđenja na način da cjelodnevna škola bude neobavezno dostupna onim učenicima kojima je potrebna podrška u učenju, a koju zbog socioekonomskih ili nekih drugih razloga ne mogu dobiti u vlastitom domu, ili onim učenicima koji sve svoje obaveze žele završiti u školi.
Naglašeno je i kako se radne obveze učitelja u novim i zahtjevnijim formatima neposrednog odgojno-obrazovnog rada s djecom ne smiju povećavati te kako je za cjelodnevnu školu potrebno osigurati dvije učiteljice, kako je to trenutačno slučaj, i to o trošku državnog proračuna, a ne o trošku roditelja ili osnivača.
Sudionici okruglog stola također smatraju kako bi dnevna organizacija rada trebala biti fleksibilnija nego što je to zamišljeno u prijedlogu, u smislu da se djeci osigura prikladno opremljeni prostor i vrijeme za igru, odmor i samostalni rad. – I kroz cjelodnevnu školu djecu moramo moći naučiti i osposobiti za samostalni rad, preuzimanje odgovornosti i obveza, moglo se čuti na okruglom stolu. Tome u prilog govore i izneseni rezultati provedenih istraživanja, po kojima se djeca već i u postojećim školama osjećaju preopterećeno. Da su opterećena imperativom visokih ocjena, često nemotivirana, depresivna i anksiozna, izjavilo je dvadeset posto ispitane djece. Stoga bi povećanje satnice u predloženoj mjeri produbilo navedene probleme, ocijenjeno je tijekom rasprave.
Kao poseban problem spomenute su posebnosti malih i područnih škola, specifičnosti gradskih i ruralnih sredina, problemi djece s teškoćama u razvoju, djece s problemima u ponašanju, djece iz posebno ranjivih društvenih skupina, ali i nadarenih učenika, učenika sportaša, učenika manjinskih škola ili učenika umjetničkih škola.
Na kraju rasprave spomenuti su i ne manje važni tehnički aspekti realizacije cjelodnevne škole poput nedostatka prostornih, kadrovskih i financijskih kapaciteta, osiguranja prijevoza ili prehrane učenika, nepostojanja odgovarajućih stručnih timova i izvršitelja s potpuno novim radnim zadacima (administratori, IT podrška, odgojitelji koji paze na djecu u slobodno vrijeme, instruktori koji su im pomoć pri samostalnom učenju i radu itd.).
Kroz dobro osmišljeni i fleksibilni model cjelodnevne škole svakom djetetu može se pružiti obrazovanje i zdravo odrastanje koje treba i zaslužuje, ali bez pune podrške učitelja, roditelja, osnivača i uz široki društveni konsenzus ovakva značajna reforma neće biti moguća niti ostvariva, glasi jedan od zaključaka rasprave. Usto je ocijenjeno kako cjelodnevna škola treba biti otvorena škola – škola otvorena djetetu, lokalnoj zajednici, roditeljima, ali i različitim sadržajima te različitim razvojnim odgojno-obrazovnim potrebama djeteta. – Nije problem cjelodnevna škola, problem je ovako osmišljena cjelodnevna škola, poručeno je s okruglog stola SDP-a.
Na okruglom stolu sudjelovali su Željko Stipić, predsjednik sindikata „Preporod“, Sabina Frgec, predsjednica Vijeća roditelja OŠ “Stubičke toplice” i učiteljica u OŠ “Oroslavje”, Miša Majkić Vukčević, učiteljica u OŠ “Viktorovac” u Sisku, Antonio Jurčev, glavni tajnik Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola i ravnatelj OŠ „A.G. Matoš“ Zagreb, Igor Matijašić, ravnatelj OŠ „Milan Lang”u Bregani, Tatjana Bandera Mrakovčić, ravnateljica OŠ „Nikola Tesla“ u Rijeci, Helena Knežević, ravnateljica OŠ “Podolice” u Koprivnici, dr.sc. Zrinka Ristić Dedić, viša znanstvena suradnica na Institutu za društvena istraživanja, Eli Pijaca Plavšić, dugogodišnja izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, Tatjana Vlašić, zamjenica Pučke pravobraniteljice, Ivona Makvić Salaj, savjetnica Pravobraniteljice za djecu, Vesna Mužina i Lidija Pongrac, savjetnice Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Josip Grgić, savjetnik za obrazovanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Sandra Krpan, zamjenica gradonačelnika Rijeke, Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje u Zagrebu, Tanja Djaković, predsjednica SDP-ovog Savjeta za obrazovanje, Marija Lugarić, vanjska članica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, te saborske zastupnice i zastupnici Mirela Ahmetović, Arsen Bauk, Mišel Jakšić, Boris Lalovac, Marin Miletić i Sabina Glasovac, potpredsjednica Hrvatskoga sabora koja je i moderirala skup.
