Uz bezbroj prijetnji i stvarno groznih napada na civilne i vojne ciljeve, američkom predsjedniku već mjesecima nije uspjelo slomiti tvrdi orah – Iran. Pogledajmo interese oko nafte, koja je ondje najvažniji predmet svjetske trgovine, na morima s tankerima i na burzama s cijenama.
Za SAD je to kratkoročno, ali uz cijenu velikih vojnih rizika i troškova, prividno unosan posao, dok dugoročno vodi krahu američkog i drugih razvijenih gospodarstava svijeta. Rusija također, uz velike rizike u transportu, privremeno ostvaruje financijsku korist od porasta cijena nafte. Pritom Rusija ima i drugu korist, ili bolje rečeno ambiciju ostvarivanja novih prostora za svoje djelovanje, jer SAD i druge zapadne zemlje angažiranjem oko Perzijskoga zaljeva gube mogućnost logističkog i specijalnog vojnog utjecaja na tijek rata u Ukrajini, što Rusiji jasno odgovara.
Najveći interes za zaoštravanje sukoba ima Izrael, koji na sve moguće načine nastoji potaknuti SAD da nastavi napade na Iran te da se oni prošire i na područje Libanona, gdje je uporište Hezbolaha.
Što, međutim, čini američka administracija? Trump gotovo svakodnevno šalje ili izriče prijetnje napadima na Iran, nakon čega slijede uzvratni iranski napadi. Ipak, pritom postoji i diplomatski kanal koji je otkriven ovoga petka na takozvanoj tehničkoj razini između Irana i SAD-a, jer se pregovori nastavljaju.
Naime, Trump je svjestan utjecaja Rusije kao iranskog saveznika te činjenice da bi veći sukob u Perzijskom zaljevu oslabio položaj obrane Ukrajine. To vrlo dobro razumije predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, koji ovih dana, istodobno dok iranske i američke kanonade odjekuju Perzijskim zaljevom, organizira lansiranje raketa i dronova na velik broj rezervoara, nalazišta i postrojenja za preradu nafte u Rusiji. Pritom mu je na skupu NATO-a u Ankari otvoren put prema dobivanju učinkovitijih raketnih sustava iz SAD-a i drugih zapadnih zemalja.
Tako se može zaključiti da glavni akteri sukoba između Irana i SAD-a nisu samo oni koji lansiraju rakete jedni na druge, nego i oni koji ih na to nagovaraju ili potiču. Prema ovom tumačenju, Rusiji odgovara da Iran bude u sukobu sa SAD-om jer time olakšava vlastiti, sve teži položaj u ratu u Ukrajini i ublažava pritisak zbog ukrajinskih napada na ruski teritorij. S druge strane, američki napadi na Iran u velikoj su mjeri potaknuti interesima Izraela, dok SAD istodobno nastoji smiriti stanje na Bliskom istoku.
Slika bi se mogla bitno promijeniti već za nekoliko mjeseci ako dođe do zaokreta u ratu u Ukrajini zbog mogućeg slabljenja ili poraza Rusije na bojištu. Ukrajinska kriza ipak nije samo regionalna, nego i svjetska kriza koja ponajviše nagriza stabilnost Europe.
