U Splitu je u 71. godini života umro Oliver Dragojević. Dragojević je preminuo u pet sati ujutro u splitskoj bolnici godinu dana nakon što mu je dijagnosticiran rak pluća. Tužnu vijest je Slobodnoj Dalmaciji potvrdila njegova obitelj, supruga Vesna s kojom je u braku 44 godine te sinovi Damir (42) i blizanci Damir i Dabor (39).
Oliver je saznao da boluje od raka prošle godine kada mu je u kolovozu 2017. pozlilo na sprovodu prijatelja i glazbenika Remija Kazinotija. No usprkos teškoj bolesti i iscrpljujućim kemoterapijama, Oliver je i dalje nastupao, a pred kraj prošle godine čak je i pripremao koncert.
Nije htio otkazati taj humanitarni koncert u Lisinskom: „Sve će ovisiti o mom stanju“ – izjavljivao je tada.“
Ipak , ga je na kraju morao otkazati jer je zbog nuspojava kemoterapije završio u bolnici, a obožavatelji su ga uživo na pozornici posljednji put gledali 16. listopada u splitskom HNK na koncertu ‘Vjeruj u ljubav’ kojeg je organizirala Županijska liga protiv raka. To je bio i prvi javni nastup otkako mu je dijagnosticiran rak. U jednom trenutku je skinuo kapu i pokazao kako je oćelavio od kemoterapije.
Zbog njega, cijeli je svijet uživao u dalmatinskoj kanconi a svojom je glazbom punio i Carnegie Hall i operu u Syndeyju. Višestruki je dobitnik Porina te brojnih drugih prestižnih nagrada, uključujući niz sa Splitskog festivala gdje je počeo glazbenu karijeru, a sve je počelo na trajektu za Velu Luku.
Bio je u petoj godini kad mu je otac poklonio usnu harmoniku. Oliver ju je brzo savladao i njome zabavljaju drugu djecu u ulici i putnike na trajektu Vela Luka – Split, kojim je često putovao. Splićanin porijeklom iz Vele Luke uskoro upisuje glazbenu školu, a 1961. nastupa na splitskom dječjem festivalu s pjesmom Baloni. . Istovremeno je s bratom Aljošom snimio tada poznate svjetske hitove za Radio Split.
U Splitu je pohađao glazbenu školu. Najprije je učio svirati glasovir, a zatim klarinet i gitaru. Godine 1963. je postao pjevač i klavijaturist kultnog splitskog benda Batali. Na natjecanju amatera pjevača Hrvatske, osvojio je prvo mjesto pjevajući pjesmu Yesterday slavnih Beatlesa. Festivalski debi imao je na Splitskom festivalu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja je ušla u anale. Nakon neuspjeha na Splitskom festivalu 1967., Oliver je do 1972. pekao zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima. Poslije kratke epizode s Dubrovačkim trubadurima, koja je trajala manje od godinu dana, te kratke suradnje s grupom More, Oliver se u ljeto 1974. ponovno priključio Batalima.
Na Prokurative se vratio 1974. godine kada je osvojio prvu nagradu publike sa skladbomČa će mi Copacabana. Nakon toga je obnovio suradnju s Runjićem i na Splitskom festivalu 1975. otpjevao šansonu Galeb i ja, što je bio početak višegodišnje suradnje ovog autorsko-izvođačkog dvojca.Osim niza festivalskih i diskografskih nagrada, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Za života je dobio osam Porina te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Veliko priznanje dobio je i za album Dvi, tri riči (2000.) koji je prodan u platinastoj tiraži, što znači preko 50.000 primjeraka.
Humanitarnim koncertom koji je održao 25. kolovoza 2001. godine u pulskoj areni dokazao je da je njegova glazba vječna. Pred punu arenu, s Oliverom su na pozornicu stali njegovi dugogodišnji prijatelji i kolege poput Gibonnija, Vanne, Otta Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Tonyja Cetinskog. Sav prihod s koncerta Oliver je dao Općoj bolnici u Puli.U listopadu 2010. napunio je Spaladium Arenu. Nažalost, prošle godine to nije uspio jer ga je u tome spriječila teška bolest.
Oliver je više od 40 godina bio u braku sa suprugom Vesnom. Njihov bračni sklad nije narušila ni afera s Brankom Marić Mutti. Oliver je s Vesnom dobio tri sina: Dinu i blizance Davora i Damira. Imaju i dva unuka, Duju i Tonija te jednu unuku, Luciju.
