Ivan Mesek, ravnatelj GMV-a, naš je sugovornik u povodu današnjeg otvorenja izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Izložba Priča koje kroje Varteks bit će otvorena u novom redizajniranom postavu s naglascima na buduće strateške pravce razvoja tvornice i brenda Varteks, koje kao i vizualni identitet izložbe potpisuje kreativna agencija Brigada. Pratit će je i iznimno zanimljiv popratni program radionica, evenata, u organizaciji Varteksa, MUO i Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu.
- Još jedna velika izložba GMV-a otvara se danas u Zagrebu u Muzeju za umjetnost i obrt. Riječ je o izložbi Priče koje kroje Varteks, pa koliko se ta zagrebačka razlikuje od one koja je proljetos bila predstavljena u Varaždinu?
- Izložbu u Varaždinu realizirao je stručni tim Gradskog muzeja Varaždin, Spomenka Težak, Ljerka Šimunić i Melita Krnoul u partnerstvu s tvrtkom Varteks, u okviru obilježavanja 100. godišnjice postojanja Varteksa. Odrađen je lavovski posao jer je izloženo dosta predmeta koji su u našem fundusu, a pozvani su i građani koji su mogli donirati odjevne predmete ili nešto vezano uz povijest tvrte koja je na mnogo način obilježila razvoj grada. Izložba je koncipirana da prikaže svu moguću širinu značaja te tvrtke, uključujući i njene gospodarske, socijalne, kulturološke aspekte... Svi znamo što je Varteks bio nekad i da to nije bila samo tvornica već i način življena kroz kulturno-umjetnička i druga društva, sportske udruge... Znamo i koliko je cijeli ulazni dio u Varaždin promijenjen s jednim takvim kompleksom koji je u najboljim vremenima zapošljavao do 12.000 ljudi. Bio je to jedan mali grad u gradu i sjetni smo kada se prisjetimo kolona bicikala i onih sirena po kojima smo si mogli ravnati satove kada bi završila smjena.
Izložba u Varaždinu je pokrivala te segmente u zadanom prostoru koji je takav kakav je i koji nije mogao niti prikazati sve te aspekte na način koji bi možda bio primjeren, ali na inicijativu tvrtke Varteks ideja je bila da se ta izložba preseli u Zagreb u Muzej za umjetnost i obrt. Već u prvim inicijalnim sastancima dogovoreno je da zagrebačka izložba bude nešto drugačija. Budući da su nama Varaždincima itekako značajni aspekti oko društvenog i kulturnog utjecaja na Varaždin, izložbi u Zagrebu dodali smo dio koji podržava gospodarski značaj tvrtke, tj. sve što je Varteks ostvario u segmentu tekstila i mode i na nacionalnoj i na internacionalnoj razini. Tako je nova koncepcija bazirana na pričama pa se i izložba zove Priče koje kroje Varteks.
I upravo s tim različitim segmentima u 12 priča, kroz naglaske na zanimljivosti poput suradnje s velikim brendovima, suradnji s Žuži Jelinek itd. sve to predstavlja sukus onoga što je Varteks značio na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Brigada tj. Bruketa Žinić bili su zaduženi za postav u Zagrebu te je to po konceptu malo drugačija izložba i mislim da je adekvatna prostoru i atraktivna publici.
- Prostor je reprezentativan, a ima i svoje zašto zar ne?
- Mislim da je MUO prava adresa jer on godinama njeguje tu baštinu na koju zaboravljamo i ne samo da je zaboravljamo već je i nestala, jer izložba prije toga bila je izložba o povijest namještaja, a i mi na lokalnoj razini možemo posvjedočiti i da je nekoliko tvrtki koje su bile iznimno značajne ne samo za Varaždin propalo i netragom nestalo. Možemo ih samo spominjati kao povijesni i muzeološki fakat, a Varteks eto opstaje i on je taj koji drži tradiciju tekstila, odjeće i odijevanja i ovo je zapravo ne samo hommáge 100. godišnjici nego i pokazivanje jedne nove koncepcije, novog vjetra u jedra tj. načina kako jednu takvu tvrtku modernizirati i kao baštinika tradicije i novih tendencija i smjerova u tom segmentu.
S obzirom na izniman značaj te građe i za povijest Varaždina i Hrvatske bi li ikako bilo moguće da se ta izložba negdje trajno postavi u okviru Varteksa, jer tvornica ima puno praznih prostora, a posjetitelje koji bi dolazili zasigurno bi privukli i novi proizvodi tvornice tako duge tradicije kvalitete, a na taj bi način u Varteksu još nadogradili svoj brend?
- Ideja o muzeju tekstila stara je već 12 godina, a na prvim sastancima s direktorom Bakićem razgovaralo se o tome da mi tu izložbu postavimo negdje unutar muzeja, ali prostorno smo ograničeni pa bi njezin smještaj u tvornički krug zapravo bila najbolja opcija.
Nadam se da sljedeći potez bude taj da se izložba kakva je postavljena u Zagrebu samo preseli u neki od prostora Varteksa. To može bit uz neki showroom gdje oni mogu prezentirati kolekcije za nove sezone, a istovremeno da ljudi koji dođu u Varteks vide tu zadivljujuću povijest nekadašnjeg tekstilnog giganta te samu tvornicu i njezin razvoj u novim uvjetima.
- Što GMV priprema za ovu jesen i do kraja godine ?
- Bila je to iznimno bogata sezona, pa neke izložbe još završavamo, neke otvaramo, a sada je najaktualnija izložba u okviru VBV-a. Budući da je zemlja partner Švedska, imamo zanimljivu izložbu jednog fotografa na temu očeva na porodiljnom. Budući da je to iznimno razvijena zemlja, vrlo se mali broj očeva odlučuje za porodiljni tako je napravljena jedna kampanja kroz odlične fotografije. Izložba je tako koncipirana da imamo i fotografije hrvatskih očeva koji su se odlučili da ostanu na porodiljnom... Slijedi potom jedan projekt koji podržava Ministarstvo kulture, a to je razmjena djela iz fundusa stalnih postava između Galerije umjetnina u Splitu i naše Galerije starih novih majstora. Ti stalni postavi su statični, a samo s razmjenom par slika može se postići izložba u izložbi i postići dinamika prikazom djela drugih galerija. Ono što je najkompliciraniji projekt je izložba koju posvećujemo Radoslavu Putaru i Miljenku Horvatu. To su dvojica članova jedne od najznačajnijih fenomenoloških grupa umjetnika nakon Drugog svjetskog rata - Grupa Gorgona. Malo Varaždinaca zna da su od osam glavnim inicijatora u toj grupi njih dvojica bili iz Varaždina, Radoslav Putar kao teoretičar, koji je premalo istican u Varaždinu i o osoba na koju možemo biti ponosni jer već 15 godina nagrada za najboljeg mladog suvremenog umjetnika koja uključuje i rezidencijalni program u Americi zove se upravo Radoslav Putar. Miljenko Horvat je još manje nama znana osoba jer je dugo živio u Kanadi, to je jedna izložba koja će uz ponovno potcrtati problematiziranje svega što je dala Gorgona, a predstavlja i ta dva Varaždinca.
To je bila i osnova zamisao fuzioniranja Galerijskog centra i Gradskog muzeja da napravimo jednu relevantniju i snažniju ustanovu koja pokriva i ono što muzej mora raditi kao baštinik i čuvatelj svega vrijednog što je stoljetno nasljeđe, ali isto tako da postane mjesto ukazivanja i prikazivanja novih tendencija i mjesto monografskih izložbi značajnih umjetnika, a veseli me i da mnogo projekata radimo i u koprodukciji s najznačajnijim izlagačkim muzejskim kućama od Muzeja suvremene umjetnosti, do Galerije umjetnina u Splitu, Muzeja moderne u Istri, do Umjetničkog paviljona i mislim da je i to pravi način gdje se i mi pozicioniramo kao jedan od ključnih dionika te scene, a s druge strane i zbog racionaliziranja troškova i veće vidljivosti projekata što je po meni i nužnost.
- Rijeka 2020. je pred nama. Mi smo bili kandidat za europsku kulturnu metropolu, hoće li se Varaždin predstaviti u Rijeci ?
Službeno s nekim većim projektima nećemo biti prisutni, ali na neki ćemo način biti povezani, ali meni je zapravo više važno ne da se i tamo prezentiramo već da se jače digne suradnja i osmišljavanje nekih većih projekata unutar ustanova u samom gradu. Tu malo štekamo, i dosad su se te ustanove ponašale kao neki izdvojeni otoci, a zapravo sa zajedničkim osmišljavanjem projekata dobivamo veći efekt i vidljivost. Dobar primjer bila je ovogodišnja ambijentalna predstava HNK u Varaždinu u ambijentu Staroga grada koja je kod publike naišla na sjajan odaziv, a nešto slično je u planu i za sljedeću godinu, ali mi znamo zaštekati i na planu marketinga i pravovremene informacije da što veći krug publike sazna za to, da se zna tri mjeseca unaprijed i to je sljedeći korak. Apsolutno tako to trebamo raditi i to mi u koncepciji razvoja i imamo.
