Nedavna izvedba "Carmine Burane", Carla Orffa, na otvorenom ispred Arene na Dravi u Varaždinu pobudila je ogromno zanimanje publike. Dirigentica koncerta u Varaždinu u kojem su nastupili pjevači i glazbenici iz dvije države, dvije škole te nekoliko zborova bila je Dada Ruža, prof. iz Glazbene škole u Varaždinu. Ona je s tim i nekoliko ranijih međunarodnih projekata nadmašila sve svoje prethodnike, ugledne dirigente i profesore te škole koji su također ime varaždinske Glazbene škole iznimno uspješno pronosili diljem Hrvatske i svijeta. Evo što nam je rekla o projektu, odakle ideja i kako je došlo do realizacije projekta koji je nadmašio sva očekivanja. Pa neka ostane zapisano i neka se ne zaboravi.
- Kako je došlo do tog velikog i na kraju iznimno uspješnog projekta, čija je bila ideja?
- Nastojanje da se u Varaždinu izvede „Carmina Burana“ pokrenuto je već više puta: prvi put prije nekoliko godina u suradnji varaždinskog zbora „Chorus angelicus“ pod vodstvom Anđelka Igreca i čakovečkog zbora „Josip Štolcer Slavenski“ pod vodstvom Senke Bašek Šamec, zatim lani u sklopu glazbeno-scenske djelatnosti HNK, a do realizacije je došlo ove godine zahvaljujući stjecaju niza povoljnih okolnosti.
Naime, još prošle godine, kada je Simfonijski orkestar mariborskog Konzervatorija za glazbu i balet pod ravnanjem Slavka Magdića gostovao u Varaždinu, došlo je do načelnog dogovora o uspostavi suradnje između Glazbene škole u Varaždinu i mariborskog Konzervatorija. Ravnatelj Koncertnog ureda Raymond Rojnik početkom ove godine predložio je da to bude upravo u izvedbi „Carmina burana“. Kolega Magdić to je spremno prihvatio, štoviše, između dviju postojećih verzija te kantate, od kojih je prva uz pratnju dva klavira i udaraljki, a druga uz pratnju simfonijskog orkestra, bez oklijevanja je odlučio da to bude druga, puno zahtjevnija verzija.
- To je i prva takva izvedba ovoga djela na improviziranoj ljetnoj pozornici uz rijeku Dravu u Varaždinu, bilo je i sreće s vremenom. Kkavi su dojmovi vas umjetnika?
- Pitanje mjesta i vremena održavanja koncerta aktualiziralo je jedan problem kojeg smo u Varaždinu već neko vrijeme svjesni, a to je da u gradu zapravo ne postoji koncertni prostor u koji bi mogao stati tako velik i složen ansambl. Izvedba na otvorenom stoga se nametnula kao nužno rješenje, a kod odluke o vremenu održavanja trebalo je uzeti u obzir i meteorološke prilike. Plan A, da to bude krajem proljeća, nije bio izvediv zbog ranije dogovorenog projekta mariborskog Konzervatorija. Plan B, da to bude sredinom rujna, prihvatile su sve strane i krenuli smo u realizaciju.
Za Glazbenu školu u Varaždinu bio je to do sada najsloženiji projekt. U njemu je sudjelovalo nekoliko školskih ansambala, stotinjak učenika i desetak profesora. Školske ansamble pripremalo je nas nekoliko: prof. Rosana Cepanec Dugandžić uvježbala je dječji zbor, prof. Nikola Novak orkestralne dionice puhača, prof. Stanislav Muškinja udaraljkaše, a ja mješoviti zbor i gudače.
- Jako je puno sudionika uključeno, od solista pjevača, učenika, glazbenika... kako je projekt sklopljen?
Kod sastavljanja orkestra vodila nas je ideja da u svakoj sekciji budu zastupljeni učenici obiju škola. Profesionalni glazbenici su bili zastupljeni u dionicama instrumenata koji se na glazbenoj školi ne uče (engleski rog i kontrafagot), u dionicama koje zahtijevaju profesionalno iskustvo (dva klavira) te u dionicama za koje obje škole trenutno nemaju dovoljno zrelih učenika (1. oboa, dva fagota i 4. rog). U dionicama gudačkih instrumenata također smo imali podršku profesora, ali tako da su učenici bili u većini te da su svirali na prednjim pultevima, dok ih je nekolicina profesora podržavala sa stražnjih pulteva.
- Zahtjevne dionice odradio je i zbor, tko ga je sve činio?
Uz sedamdesetak članova Mješovitog zbora Glazbene škole u Varaždinu zapjevali su i pjevači „Chorus Angelicusa“ i tako je nastao raskošan sastav od stotinjak članova, osnažen zrelim muškim glasovima, a kad se svima njima pridružio i zbor mariborskog Konzervatorija, sastavljen od učenika i profesora, dobili smo impozantan sastav koji se bližio broju od 200 pjevača. Kad nam se pridružio i Dječji zbor naše škole, taj smo broj i premašili. S orkestrom, bilo je ukupno oko 300 izvođača. Bio je to najveći ansambl kojim sam ikada ravnala, za mene nezaboravan doživljaj i ogromno iskustvo.
- Uspostavili ste i sjajnu suradnju sa umjetnicima solistima, trebalo je imati sreće da budu slobodni u to vrijeme i da prihvate ponudu, kako su oni uskladili svoje rasporede i da svi odradite dvije izvedbe,jednu u Varaždinu, a drugu u Mariboru?
U solističkim dionicama pridružili su nam se sopranistica Ivana Lazar, tenor Danilo Kostevšek i bariton Armando Puklavec. Svojim umijećem i izvrsnim karakternim oblikovanjem svojih uloga dali su pečat ovoj izvedbi na najbolji mogući način.
Puno se toga moralo poklopiti da ova izvedba uspije. Postojala je politička volja da se ovaj projekt ostvari, postojala je materijalna, moralna i radna potpora s raznih strana, a prvenstveno sa strane Koncertnog ureda u Varaždinu, Glazbene škole u Varaždinu i Konzervatorija u Mariboru, njihovih ravnatelja, profesora, učenika i roditelja, postojala je logistika primjerena svim zahtjevima ovog kompliciranog projekta, postojala je propaganda i medijska potpora koja je privukla rekordan broj od oko 6000 posjetitelja. Uz takvu potporu, svi mladi i zreli glazbenici u projektu osjetili su sigurnost da se mogu u potpunosti predati svojem muziciranju, što su i učinili, i dogodilo se čudo u Varaždinu, i ponovilo se i u Mariboru.
Jako me veseli da je u svom tom velikom auditoriju bilo mnogo ljudi koji do sada nisu bili dijelom publike na klasičnim koncertima, nego će, da citiram gospodina Siriščevića, to tek postati!
