S Ivanom Mesekom, ravnateljem Gradskog muzeja Varaždin, razgovarali smo o Muzeju koji je u protekloj godini iznjedrio više desetaka nevjerojatno vrijednih projekata i izložbi. Bila je to godina velikih pomaka i iznimnih dostignuća, a slični su ili još i veći, kaže nam ravnatelj, i planovi za 2020. godinu.
- U protekloj godini iznjedrili ste niz velikih projekata i izložbi, kako je do toga došlo i na što ste posebno ponosni?
- Vidljivi su rezultati fuzioniranja s Galerijskim centrom koje je službeno počelo od prvoga siječnja. Fuzionirani su i proračuni, što je bio i uvjet da se može nastaviti s kvalitetnim programom koji smo započeli u Galerijskom centru i koji smo i radili petnaestak godina. Mislim da smo napokon tu neku suvremenost time udomili u Varaždinu tako da smo kroz Salon Galerije umjetnina, kako će se po novome zvati dosadašnja Galerija starih i novih majstora, počeli prezentirati i suvremene kvalitetne autore.
Realizirali smo nekoliko zahtjevnijih projekata. U novu godinu ušli smo s izložbom posvećenoj 100. godišnjici Varteksa, a zatim tu izložbu preselili i u Zagreb, u Muzej za umjetnost i obrt, u rujnu. Tamo je ona bila drugačije postavljena, s većim naglaskom na modu i modni biznis same tvrtke Varteks, ali i ovdje i u Zagrebu naišla je na izniman odjek.
- Od većih projekata bila je tu i zaista velebna izložba Povratak u Vojnu krajinu?
- To je uistinu značajna izložba s katalogom i sa svom građom koju imamo i bilo bi zanimljivo da je malo “prošećemo” po EU budući da se o toj tematici nedovoljno govori i zna, a stav je to i naše muzejske savjetnice Spomenke Težak koja o nekadašnjem značenju Vojne krajine za obranu Europe kaže da se može usporediti gotovo sa značenjem kineskog zida za Daleki Istok. To je i prva izložba koja je tematizirala tu građu nakon 1983. godine, tako da je tu odrađen jedan lavovski posao, a i sve one druge izložbe, počevši od Brace Dimitrijevića i drugih, a koji je išao paralelno s Danima performancea, koji su u okviru GMV-a dobili novi zamah i tehničke i financijske mogućnosti pa očekujemo da Festival u buduće samo raste.
Bila je tu i retrospektivna izložba Nenada Opačića, u povodu 50. obljetnice njegova umjetničkog stvaralaštva, a što govori i o tome da je GMV apsolutno otvoren i za prezentiranje opusa lokalnih umjetnika, ali prvenstveno pod uvjetima da se radi o kvalitetnim našim domaćim umjetnicima jer to što je netko iz Varaždina nije dovoljno i ne znači da bi automatski trebao imati i izložbu u GMV-u. Predstavio se i Lupino. U povodu te izložbe ponovno smo aktivirali izložbeni prostor u podrumu Staroga grada, koji nekoliko godina nije bio u toj funkciji već smo tamo imali građu iz etnologije koju smo sada premjestili te će tako podrum Staroga grada i dalje biti u toj funkciji, ali uglavnom vezano uz nešto što prezentira muzej bilo da je to neka tema vezana uz staklo, keramiku ili neke suvremene interpretacije odnosno vađenja iz fundusa onih nekih stvari, kojih je jako puno, a rijetko su bile dane na uvid javnosti.
Uspjeli smo promijeniti i rasvjetu u Starom gradu, a provodimo i projekt Living Castles, u sklopu kojega se bavimo upravo Starim gradom, te ćemo instalirati IT tehnologiju s nekoliko tableta s vrlo kvalitetnim filmovima koji se bave temama iz Starog grada, primjerice pokrivamo najznačajnije vlasnike Starog grada, o starim zanatima, o alkemiji i suvremenoj medicini, a uspjeli smo uprizoriti i jednu malu priču Ksavera Šandora Đalskog, koja govori o ljubavi lajtnanta Milića u formi pet-minutnog filma čija će službena promocija biti početkom 2020. tako da će to sve biti i trajno na uvidu publici u našem postavu. Završavamo izložbenu sezonu uz veliki finale – retrospektivnom izložbom Radoslava Putara i Miljenka Horvata, dvojice Varaždinaca o kojima se premalo zna u Varaždinu. Za Radoslava, iz poznate familije Putar, u Varaždinu znaju kulturni krugovi u Zagrebu i Varaždinu. Radi se o najmarkantnijoj osobnosti likovne kritike druge polovice 20. stoljeća. Obojica, on i Horvat, bili su pripadnici umjetničkog pokreta Gorgona. Miljenko Horvat bio je najmlađi i on je otišao u Kanadu i eto po prvi puta smo u Varaždinu prikazali njihovo stvaralaštvo respektabilnom i po meni vrlo suvislom izložbom.
- Puno su radili i drugi muzejski odjeli, na primjer arheološki?
- Da, svakako, muzej nisu samo izložbe, već i prikupljanje građe. Bilo je kod arheologa i dosta terena, iznimno me veseli istraživanje nalazišta tumula, zapravo halštatske kulture na lokaciji u Jalžabetu i to će se i od naše strane i dalje istraživati i prezentirati. Planiramo napraviti jednu viziju razvitka Muzeja do 2025. godine kada slavimo 100. obljetnicu osnutka GMV-a. Vizija postoji kao i strategija o tome što bismo mogli napraviti s kojom zgradom, pa i da žitnica konačno dobije svoju funkciju, te da proširimo entomološki postav i i opremimo ga sa suvremenim tehnologijama i napokon da i Galeriju umjetnina kao jednu zasad funkcionalno dosta nezgodnu građevinu stavimo u bolju funkciju, aktiviranjem i tavana gdje bi trebali urediti postav Miljenka Stančića. Dobili smo na čuvanje i kolekciju Vugrinec, tako da nam je u planu i tu kolekciju reprezentativno prezentirati.
Također, ono što se nije radilo dvadesetak i više godina je da naš fundus obogaćujemo s kvalitetnim umjetničkim djelima. U palači Sermage napravit ćemo i još interpolaciju - nadogradnju pa bi taj prostor konačno mogao zaživjeti kao središnja galerijska ustanova na sjeveru Hrvatske. Održano je i više od 30 Srijeda u Muzeju, gotovo jednaki broj edukacijskih radionica MIŠ-a, a od ostalih programa tu su i Noć muzeja i Međunarodni dan muzeja, 18. dani performancea, tradicionalno misno slavlje u kapelici sv. Lovre u starom gradu, programi uz Špancirfest Varaždinske barokne večeri, Međunarodnu izložbu cvijeća, promocije kataloga. vodstva po muzeju, ustupanje muzejskih prostora za razne priredbe i svečanosti, izdavanje Varaždinskog muzealca...
- Pokušavate dijelu objekata dati i komercijalnu funkciju, počevši od iznajmljivanja atrija Staroga grada za svadbene i druge svečanosti, dvorišta Galerije za Vinski grad.... Kako vam uspijeva, imate li dodatnih vlastitih prihoda?
- Smatram da pametnim korištenjem muzejskih prostora možemo doći do vlastitih prihoda za održavanje zgrada i pa čak i podići neke segmente poslovanja na višu razinu. Sve smo uspješniji, a tome u prilog govore i rezultati na kraju godine jer ostvaren vlastiti prihod veći je za 50 posto u odnosu na prethodnu godinu. U planu nam je također urediti prostor bivšeg kafića u palači Herzer u muzejski prostor za posjetitelje, koji bi se nadovezivao na našu recepciju i suvenirnicu i gdje bi ljudi mogli popričati nakon izložbe ili popiti piće i usput pročitati neku muzejsku literaturu. Također, uveli smo prodaju ulaznica u muzej uz plaćanje karticama, a sljedeće godine uvodimo i internetsku prodaju ulaznica.
Mislim da to, također s jednom jasnom vizijom, može samo rasti i sa stavljanjem svih tih resursa u funkciju i ono što bi me veselilo to je da malo povežemo i Županiju i lokalitete u Županiji s muzejem, jer mi smo po djelokrugu djelovanja županijski muzej i sve što se iskopa i istraži bilo gdje u našoj županiji po zakonu ide k nama na čuvanje. Bilo bi lijepo da napravimo jedan arheološko-povijesni odjel gdje bi prikazali sve blago koje imamo, od špilje Vindije do tumula u Jalžabetu..., a najavljujem usput i veliku izložbu vunastog nosoroga iz Lepoglave. Dobro bi bilo također da sve to imamo u jednom suvremenom postavu u Varaždinu, ali isto tako da se i na tim lokalitetima “in situ” naprave interpretacijski centri, jer ljudi vole artefakte, ali isto tako vole na licu mjesta vidjeti predmete i lokalitete. Vjerujem da bismo mogli napraviti i to, ali opet u suradnji naravno s načelnicima općina i Županijom. Turisti koji dođu u naš muzej, često kad vide tu građu požele je vidjeti na lokacijama, a mogli bi npr. busevima cijeli dan obilaziti arheološke destinacije i tako produljiti boravak u Varaždinu. Nadamo se razumijevanju i našeg osnivača da će uvidjeti da imamo dobru viziju i da bi efekti mogli biti iznimni za sve djelatnosti koje žive od kulture i turizma.
- Kako ste ekipirani, imate li dovoljan broj stručne radne snage?
- Mi iz muzeja smatramo da smo uzeli dosta dobar zamah, kontinuirano se ekipiramo s mladim kvalitetnim kadrovima te raspolažemo s ekipom koja može iznijeti bilo kakav projekt, što se uostalom i pokazalo na svim našim iznimno zahtjevnim izložbama koje smo priredili. Muzej nije sredina u kojoj se odmara, ovdje se radi puno i kontinuirano. Zahvaljujem im na tome i vjerujem da ćemo svi zajedno jednako profesionalno i odgovorno raditi i u buduće.
- Obnova sinagoge je bila vaša inicijativa, konačno se radovi privode kraju, što je bio problem?
- Prošlo je već više od petnaest godina od kada sam se počeo zalagati da se taj objekt stavi u funkciju. Bilo je premalo suradnje i guranja u jednom smjeru u vrijeme kad su bila na raspolaganju neka europska sredstva s kojima se to moglo bezbolno riješiti. U tom trenutku se na jedan način zakazalo, ali evo dočekali smo skele koje su konačno na sinagogi i nadam se da će u drugoj fazi i unutrašnjost biti stavljena u funkciju.
- Je li Varaždin konačno spreman i za izgradnju jednog novog, suvremenog muzeja?
- Imamo problem s čuvanjem građe i mislim da nam prvenstveno uređenje jednog adekvatnog depoa npr. u prostoru gdje je vojna pekarnica ne bi škodilo. S racionaliziranjem prostora oko nadzora i čuvanja to bi nam oslobodilo dodatni prostor za prezentaciju naših postava, a danas-sutra ne vidim razloga zašto ne bismo izgradili i jedan suvremeni muzejski prostor. Građe ima na pretek. Imamo mogućnost dobiti u Varaždin i kolekciju Marinka Sudca, koja broji 100.000 predmeta, ali idemo korak po korak.
Prvo je na redu palača Sermage, koju bismo trebali staviti u funkciju 2021. Bio sam neki dan kod obitelji Ivana - Pika Stančića i oni nam doniraju biblioteku Miljenka Stančića, koja je jedna od najboljih u Hrvatskoj tako da će javnost nakon uređenja njegova postava u okviru Galerije umjetnina imati na uvid i to iznimno vrijedno knjižno blago, npr. monografije umjetnika koji su na njega na neki način utjecali. A tu je i kolekcija Vugrinec koju moramo što prije prezentirati, a da bi se to dogodilo moramo ispuniti sve potrebne uvjete.
Dakle moramo riješiti probleme s prostorom, rasvjetu i klimatske uvjete za čuvanje i prezentaciju tih prevrijednih kolekcija, ali paralelno radimo istraživanja i projekte za žitnicu gdje bi trebao biti prostor za etnologiju. Trebe je urediti ne tako da tamo stavimo deset škrinja i dva kolovrata nego kao interpretacijski centar koji govori o načinu života u spoju tradicije i suvremenosti. Hvala Bogu imamo i stručnjake za to, uključujući i našeg sugrađanina Tomislava Pletenca koji vodi katedru iz etnologije na Filozofskom fakultetu. Po meni bilo bi dobro da u taj prostor, koji ima tri kata, u prizemlje stavimo restoran s jelovnicima iz prošlosti pa da time još jedan prostor, a ovaj je s najljepšim pogledom na Stari grad, bude u funkciji i da zarađuje, a opet da priča zanimljivu priču o gradu Varaždinu i njegovoj dugoj povijesti.
- Imate i bogat knjižni fond, može li se npr. Bombellesova knjižnica preseliti u novu varaždinsku knjižnicu ?
- Bilo bi vrlo dobro da prestanu podjele u našem malom gradu i da Bombellesovu knjižnicu sa svim tim originalnim vitrinama, kao jednu povijesno bitnu cjelinu, preselimo u adekvatniji prostor nove knjižnice. Bila bi to atrakcija za postav knjižnice i nova mogućnost uvida u našu građu?
- Ovu godinu završili ste otkupom djela suvremenih umjetnika, što je još jedan doprinos fundusu GMV-a, o čemu je riječ?
- Ove godine otkupili smo, zahvaljujući vlastitim te sredstvima Ministarstva kulture i Grada Varaždina, djela troje umjetnika. Prvo je djelo autorice Renate Poljak, istaknute umjetnice srednje generacije koja je izlagala kod nas, a bavi se novim medijima. Riječ je o djelu iz ciklusa “Terra Incognita”, kolažirana fotografija 100X150 cm. Drugo je djelo kiparice Božice Dee Matišić, iz ciklusa “Vreće bez dna”, a to je skulptura koja će biti postavljena na Kapucinskom trgu, a po potrebi biti će mobilna, dok je treće djelo Slobodana Brace Dimitrijevića, jednog od pionira konceptualne umjetnosti, iz ciklusa “Od kamena do videa”, a riječ je o kamenoj steli sa zlatnom gravurom “In Cosmos/There Is No/ Above and Below”.
- I za kraj - vaša poruka za blagdane?
- Svim našim djelatnicima, Varaždincima te posjetiteljima koji se spremaju ili su već posjetili Gradski muzej u Varaždinu, zaželio bih ovom prigodom sretne božićne blagdane i uspješnu Novu 2020. godinu, s porukom: Sretno i vidimo se u GMV-u i u 2020!
