Hrvoje Zovko: Hrvatska mora imati pametnu medijsku politiku, vrijeme je da pomogne medijima

Novinari, novinarstvo i uopće mediji Svjetski dan slobode medija dočekuju u jedinstvenoj, do sada nezamislivoj situaciji krize koju je izazvala pandemija koronavirusa. Novinari su ti koji u ovoj krizi odrađuju velik posao kroz istinito i pravodobno informiranje javnosti, a s druge strane, našli su se u teškom položaju, mnogi od njih i u egzistencijalnom opstanku. Kako gledate na tu situaciju?

I u ovoj je krizi ponovo došla do izražaja iznimna važnost novinarstva kao profesije. Mogu slobodno reći da su uz zdravstvene djelatnike, policiju i vatrogasce, mediji, dakle novinarke i novinari, snimatelji, fotoreporteri, radijski i televizijski tehničari, odradili fenomenalan posao važan za cijelu zajednicu i na tome im velika hvala. Pravodobna, točna informacija, a ne fake news, ono je što nam treba uvijek, a posebno u ovakvim situacijama. Uzalud sve epidemiološke mjere, preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite i svih drugih da nije bilo novinara, fotoreportera, snimatelja... Oni su velik dio te krize ponijeli na svojim leđima, a što ih je dočekalo? Za mnoge od njih ona je istodobno značila i gubitak posla, posebno za honorarne suradnike, slobodne novinare. Velik broj novinara u mnogim redakcijama našao se ovih dana i sa znatno manjom plaćom na računu. Neki vlasnici medija nisu sekunde čekali da srežu primanja svojim radnicima, od Hanza medije, preko Novog lista do Glasa Istre. A primili su javnu potporu. Ovakva situacija je neodrživa, a posebno zato što se naša profesija još nije oporavila ni od zadnje velike ekonomske krize. Što bi se moglo sada dogoditi, ne usudim se ni pomisliti. Zato je vrlo važno da država osigura dugoročne mjere za pomoć novinarstvu.

Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske aktivno su se, dokumentom "Hitne mjere za spas novinarstva", uključili kako bi se pomoglo onim najugroženijim kolegama. Koje su to najnužnije mjere koje Vlada i poslodavci moraju donijeti kako bi se pomoglo novinarima?

Mjere koje smo izradili sa Sindikatom novinara Hrvatske, s kojim inače sjajno surađujemo, imaju svoj kratkoročni i dugoročni cilj. Jer kriza će jednom proći, a mi se ne smijemo naći u situaciji spaljene zemlje. Mjere upozoravaju na probleme s kojima se naša profesija već suočila 2008. godine i nude niz rješenja na tragu dobrih europskih primjera. Trenutno pregovaramo s Vladom i želimo biti optimisti. Vrijedi se boriti, uvijek. Za početak je nužno omogućiti honorarcima i slobodnim novinarima korištenje javnih sredstava u vidu naknade od 4000 kuna neto na mjesec u iduća tri mjeseca kako bi se makar ublažio taj gubitak angažmana. Osim toga, riječ je o ljudima koji nemaju, na primjer, pravo na bolovanje, točnije na naknadu za bolovanje, a mnogi od njih su u ovoj krizi neprestano na terenu, izloženi. Zato smo predlagali da im se omogući isplata te naknade u visini od najmanje 70 posto njihovih mjesečnih honorara. Isto tako, na autorske honorare se od 2017. godine plaćaju doprinosi, dakle i doprinosi za zdravstveno osiguranje, pa bi slobodnjacima, honorarcima to pravo trebalo omogućiti i trajno.  

Usporedno s tim, treba što prije osnovati kratkoročni krizni fond za prijavu projekata neprofitnih i lokalnih medija, gdje bi se mogli zaposliti kolege koji su ostali bez posla. Isto tako, tražili smo i da se riješi dugogodišnji problem s neprofitnim medijima. Taj cijeli sektor je i prije izbijanja aktualne krize devastiran i iscrpljen činjenicom da su čak četiri godine čekali sredstva iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 30 milijuna kuna, pri čemu su stradali brojni kolege i vrijedni mediji. Ovih se dana doznaju prvi rezultati prve tranše od 15 milijuna kuna, što je posebna tema za razgovor, a mi tražimo da se drugi dio iznosa realizira čim prije.

Predsjednik Republike Zoran Milanović dao je punu podršku mjerama HND-a i SNH-a, a i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek pokazala je razumijevanje za te zahtjeve. Koliko će ta podrška pomoći?

Točno je, dobili smo podršku predsjednika Republike Zorana, a o mjerama smo razgovarali i s ministricom kulture. Želim vjerovati da ćemo uspjeti nešto i realizirati. A onda ćemo nastaviti pregovarati o svim drugim zahtjevima, najprije o dugoročnom fondu za novinarstvo. Postoje dobri primjeri u nekim europskim zemljama. Ipak, nešto se mora učiniti odmah jer dosadašnjim mjerama novinari nisu obuhvaćeni. Dapače, čak su i stradali, unatoč tome što je nakladnik za kojeg rade primio pomoć države.

U brojnim medijskim kućama već se provode ili su najavljena rezanja troškova. Naravno, prvo što je na udaru je rezanje troškova plaća i ostalih davanja za novinare, fotoreportere, grafičare i druge medijske radnike. Što može HND i SNH poduzeti u takvoj situaciji?

Kriza je pogodila i tiskane medije, a u njima radi velik broj naših kolegica i kolega, ne samo novinara, nego lektora, grafičara, fotografa i drugih medijskih radnika. I to je razlog da se napravi još veći pritisak na Vladu, koja bi trebala ozbiljno uzeti u obzir da su neki nakladnici dobili javni novac, a smanjili plaće. Mediji su ogledalo svakog demokratskog društva. To kako će izgledati naše društvo, naš javni prostor, uvelike ovisi o novinarima i medijima. Zbog toga, iako svjesni krize koja se reflektira na sve, svjesni i odricanja svih, ne možemo ne upozoriti na financijske udare koje doživljaju medijski radnici. Rezanja su već osjetili brojni novinari, grafičari, fotoreporteri… Spomenut ću da je prema anketi koju su početkom travnja proveli HND i SNH 85 posto vanjskih suradnika izgubilo poslove zbog korona-krize. Ne smijemo zaboraviti da se i na javnom servisu, HRT-u, koji ima stabilan izvor prihoda, odmah krenulo s otpuštanjem vanjskih suradnika. Zatim su uprave Novog lista i Glasa Istre krenule sa smanjivanjem primanja. U Hanza mediji plaće su smanjenje za 30 posto iako je ta tvrtka dobila novac iz mjera pomoći gospodarstvu. Kada tome dodamo da je uz tih 30 posto ranije ukinut iznos za prijevoz i neoporezivi dio plaće u iznosu od oko 200 kuna, onda to više nije smanjenje od 30 nego skoro 35 posto, što je užasno velik udar na plaće. Sindikati u ovoj priči po zakonu imaju ulogu pregovarača, a na HND-u je da upozorava, radi pritisak. Na sve ovo što me pitate već smo upozorili u razgovorima, od resornog ministarstva nadalje.

Kad već govorimo o tome, red je upozoriti i na još jedan važan "detalj" koji država ne želi vidjeti, a to je činjenica da su novinski nakladnici prije sedam godina dobili povlaštenu stopu PDV-a od pet posto i to im je na neki način osiguralo ili uštedjelo, ovisno kako tko gleda, milijune i milijune kuna, a da novinari praktički od toga nisu imali nikakvu korist. Dapče, redakcijski statuti, čije je uvođenje bilo preduvjet za takvu stopu PDV-a, grubo se krše, na primjer u slučaju Novog lista, i za takvo što nema sankcija, a država ne poduzima ništa.

I diljem svijeta se poduzimaju akcije za pomoć novinarstvu i medijima. Kavi su primjeri i čiji bismo možda mi primjer mogli slijediti?

Za početak, neka se Hrvatska ugleda na Njemačku. Tamo su novinari uvršteni na listu sistemski relevantnih zanimanja, poput zdravstva, policije i vatrogastva. Novinarstvo to zaista i jest, vidimo to svaki dan. S takvim statusom za početak bi se osigurala njihova radna prava. Javnost bi trebala znati da kao što ima pravo na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, tako ima pravo na točnu informaciju, da bude dobro informirana, jer mediji su njezin prozor u svijet. Zamislimo koliko bi mutnija bila ova naša močvara da nema novinara, koliko bi još ministara bilo na svojim dužnostima da ih novinari nisu uhvatili s prstima u pekmezu…

I druge su zemlje Europske unije donijele niz ozbiljnih mjera za pomoć novinarstvu. Austrijska vlada podržat će medije posebnim paketom od 32 milijuna eura, Danska paketom vrijednim 24 milijuna eura, a Velika Britanija pomaže samozaposlenim novinarima poticajem od 80 posto njihovih prosječnih mjesečnih primanja. Europska federacija novinara neprestano upozorava da novinarima i medijima trebaju ozbiljni paketi pomoći kako bi se mogli suočiti s pogubnim posljedicama ove krize.

HND promptno reagira u svim situacijama napada na novinare dok obavljaju svoj posao. No i u ovoj situaciji ima onih kojima su novinari krivi za sve... Sjetimo se samo nedavnog slučaja u Splitu. Jeste li zadovoljni reakcijom vlasti?

Zadovoljni smo isprikom ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i osudom tog napada na naše kolegice s N1 Televizije i Dalmatinskog portala. No premijer šuti, kao što uglavnom šuti kad su u pitanju napadi na novinare. I on je sam znao imati bahate, neprimjerene ispade prema našim kolegicama i kolegama optužujući ih da vode hibridni rat. Treba se postaviti državnički i osuditi, a ne se praviti slijep pored zdravih očiju. Dakle, šutnja vodećih ljudi, i to višegodišnja, zabrinjavajuća je. Ona je zapravo pogonsko gorivo za one koji namjeravaju napadati i vrijeđati. Tražimo od Vlade, Hrvatskog sabora i predsjednika Republike, a onda i svih drugih, jasnu i nedvosmislenu osudu takvih napada koji su posljedica jednog opasnog ozračja u kojem su novinari označeni kao glavne mete, kao dežurni krivci za sve loše u državi, što je nedopustivo.

Iz Gonga su upozorili da je posljednjih mjesec dana javnosti onemogućeno pratiti sjednice radnih tijela koje su se počele održavati putem e-maila i ocijenili zabrinjavajućim način na koji se Hrvatski sabor prilagođava okolnostima pandemije i potresa. Manje je informacija i iz drugih državnih tijela. Postoji li i kolika je opasnost od gušenja medijskih sloboda ovako na mala vrata?

Puno je u zadnje vrijeme netransparentnosti i opasnosti na koje treba odmah reagirati kako bi se takve prakse u startu prekinule, da ne postanu nova normalnost. Treba odmah upozoriti na ponašanje pojedinih stožera civilne zaštite, poput onoga u Splitu, koji nema redovite konferencije za medije, ili koji ne odgovara na brojna pitanja novinara. Nedopustivo je i da su se u ovoj krizi počele održavati sjednice primjerice gradskih i drugih tijela putem e-maila. Tu su mediji, dakle javnost, isključeni iz sjednica, što svakako možemo tretirati i kao gušenje medijskih sloboda i kao uskraćivanje informacija javnosti.

U Hrvatskoj je situacija u novinarstvu i bez ove krize nezavidna. Novinarstvo i mediji su u permanentnoj krizi. Ima li izlaza?

Bilo bi kada bi vlast za početak shvatila da je novinarstvo javno dobro pa ga tako i tretirala. Osim toga, trebali bismo svi zajedno sjesti i odlučiti kakve medije želimo. Hrvatska mora imati medijsku strategiju, pametnu medijsku politiku, jer od nje sve kreće. Na to je HND bezbroj puta upozoravao. Još je čekamo. 

Prekjučer je HND izašao s novom godišnjom anketom o tužbama protiv novinara i medija. Ovogodišnja ukupna brojka nešto je manja od lanjske.

Najnoviji podaci koje smo prikupili početkom godine, a sada uoči Svjetskog dana slobode medija i objavili, govore da je trenutno u Hrvatskoj aktivno najmanje 905 tužbi teških nevjerojatnih 68 milijuna kuna. Brojka jest nešto manja od lanjske, ali nas to ni slučajno ne smije tješiti, i dalje je zastrašujuća. Realno je, međutim, puno veća jer podaci koje smo dobili dolaze iz svega 18 medija. Od tih 905 tužbi, 861 su parnični postupci za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda, a 44 su kaznene tužbe. Poznato je od lani da tuže najčešće političari, javne osobe, poduzetnici, ali čak i suci. Iako praksa pokazuje da su odštetni zahtjevi najčešće puno veći od onoga što bude stvarno dosuđeno kad jednom spor pravomoćno završi, jasno je čemu takve tužbe služe: zastrašiti, cenzurirati, ušutkati. Cilj je odvratiti novinare od ozbiljnih istraživačkih tema i financijski ih uništiti. Duševne boli postale su unosan biznis koji se izgleda najbolje liječi s puno novca. Kod nas novinar na sudu može izgubiti i ako je objavio istinitu informaciju. Ako kažete lopovu da je lopov, velika je šansa da će vas tužiti i zbog povrede ugleda i časti dobiti na sudu. Naravno, kad ovdje govorim o novinarstvu, govorim o ozbiljnom poslu, o našoj profesiji, a ne o medijskim huškačima i brojačima krvnih zrnaca jer to nije novinarstvo nego mulj. Također, iako je bilo skandaloznih sudskih presuda, treba biti pošten pa reći da je bilo i onih poštenih. O pravosudnom progonu naše profesije u Hrvatskoj ponovo smo informirali međunarodne institucije. Ovo je velika sramota.

Kakvo je stanje s tužbama HRT-a protiv vas i HND-a te protiv ostalih novinara?

I dalje smo na sudu. Ja s tri tužbe, parnično i kazneno, a samo jedna od njih, ona za povredu ugleda i časti, iznosi 250 tisuća kuna. Kolegica Sanja Mikleušević Pavić, predsjednica HND-ovog ogranka na HTV-u, zbog objavljenog priopćenja tužena je za 50 tisuća kuna, a HND za 200.000. HRT je jedinstven slučaj u svijetu, kao javna televizija tuži svoje zaposlenike i strukovnu novinarsku organizaciju. Ne bojimo se njihovih tužbi, ali na takve stvari treba neprestano upozoravati. Cilj HND-ove ankete o tužbama upravo je taj - vikati i ne odustati. To nam je svima i najvažnija poruka za Dan slobode medija.  

Razgovarao: Ivica Buljan https://hnd.hr/zovko-drzava-mora-pomoci-novinarstvu-inace-ce-ostati-spaljena-zemlja