U ponedjeljak u poslijepodnevnim satima iznenada je, u varaždinskoj bolnici preminuo Marijan Kostanjevec, dugogodišnji načelnik Općine Vinica. Tužna vijest odjeknula je u mjestu, ali i širim krugovima u kojima se kretao. Na čelu Općine bio je pet mandata kao član Hrvatske demokratske zajednice i upravo je započinjao kampanju za novu kandidaturu. Marijan Kostanjevac bio je čovjek velikog srca, iznimno vezan za svoj kraj i ljude, kojega su zbog njegove ljubavi prema Vinici i ogromnim naporima da se očuva njezina baština i unaprijedi i podigne standard svih žitelja Općine cijenili i njegovi sumještani i stranački kolege i svi s kojima je za života dolazio u kontakt.
Za Marijanom žale i u ovim se trenucima od njega opraštaju i ožalošćeni suradnici, prijatelji i sumještani, a najveća tragedija zadesila je njegovu obitelj koju je tako iznenada napustio u šezdesetim godinama života.
Stranački prijatelji pa i predsjednik županijskog HDZ-a Anđelko Stričak od Marijana se opraštaju na Facebooku, čiju objavu prenosimo u cijelosti:
Dragi prijatelju! Prije nepunih mjesec dana u Arboretumu Opeka održali smo konferenciju za novinare. Nisi mogao sakriti radost što se napokon kreće s projektom kojem si posvetio najviše pažnje. Tvoj optimizam, vedrina i odlučnost naveli su me da ovjekovječim taj trenutak fotografijom. Nažalost, zadnjom s tobom. Tvojim odlaskom tvoja Vinica, tvoj Općinski odbor HDZ-a, izgubili su svoju ikonu. Pitam se tko će se sada s toliko strasti zalagati za njih. Ali, zato sam u jedno siguran, da ćeš se gore na nebesima založiti za sve nas.Marijane, “dobar boj si bio, trku završio, vjeru sačuvao.” (Sveti Pavao) Počivao u miru Božjem.
Marijan Kostanjevac rođen je u Marčanu 18. studenog 1961. godine, od majke Jane i oca Stjepana. Sa suprugom Božicom imao je dvije kćeri, Sanju i Nikolinu, dva unuka, Luku i Jakova te unučicu Janu. Osnovnu i srednju školu završio je u Marčanu, a odmah nakon završetka srednje škole i stečenog zvanja poljoprivrednog tehničara, počeo je raditi u PPI "Varaždinka“, gdje je radio 17 godina, od toga 15 godina na poslovima rukovoditelja. Godine 1998. zaposlio se u privatnoj firmi Gumiimpex gdje je također kao rukovoditelj, radio do lipnja 1999. godine. Tada je počeo raditi u Varaždinskoj županiji na poslovima "stručnog referenta u poljoprivredi“ gdje je ostao do 18. studenog 2010.
BIOGRAFIJA
Za načelnika Općine Vinica izabran je 2002. god i prvih osam godina načelničku dužnost obnašao je volonterski, a kasnije je postao profesionalac te je sada odrađivao svoj peti uzastopni načelnički mandat. Od lokalnih izbora 2009. godine neposredno je biran za načelnika. Godine 1989/90. kao jedan od osnivača HDZ-a u Varaždinskoj županiji uključio se u politiku iako dotada nije bio član tadašnje partije. Na prvim višestranačkim izborima izabran je za vijećnika ondašnje Skupštine općine Varaždin. Kao HDZ-ov vijećnik Općinskog vijeća Općine Vinica izabran je 1993. godine što je bio sve do 2002. godine kada je prvi puta izabran za načelnika Općine, a u međuvremenu je obnašao i dužnost županijskog vijećnika 1997. godine.
U vremenu agresije na našu domovinu aktivno i dragovoljno se uključio u obranu, kao pripadnik 104. brigade i otišao na Pakračko bojište, gdje je tada njegova brigada bila raspoređena, a 2. prosinca 1991. godine upali su u četničku zasjedu gdje je zamalo izgubio život. Nakon formiranja Domobranske pukovnije u Varaždinu bio je preraspoređen u tu formaciju te je najprije postao zapovjednikom satnije, a kasnije je bio zadužen i za druge odgovorne poslove u pukovniji. Nositelj je dvije spomenice i to spomenice Domovinskog rata i spomenice Domovinske zahvalnosti, na što je bio iznimno ponosan.
Kao prvi čovjek općine uspješno je konsolidirao zatečeno loše financijsko stanje, iznimno mali proračun i puno neriješenih problema. Bio je ponosan što je sa svojim suradnicima, unatoč tome, uspio riješiti egzistencijalna komunalna pitanja u čitavoj općini, od asfalta, vodovoda i ostale komunalne infrastrukture, što su prvi u županiji uveli potpore za novorođenčad, što je uvedeno sufinanciranje vrtića, pomoć osnovnoškolcima kupnjom radnih bilježnica i likovnih mapa i sufinanciranjem produženog boravka, što se potporama pomaže studentima i srednjoškolcima deficitarnih zanimanja, što se pomaže obrtništvu i poduzetništvu, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, svim udrugama, crkvi, športskim klubovima i vatrogastvu koje u Vinici ima tradiciju dugu više od 130 godina. A posebno mu je bilo drago što je pokrenut projekt Centra kompetentnosti i revitalizacije Arboretum Opeka te je naglašavao da je time postignut i njegov veliki politički cilj, da se Vinica, uz bogatu kulturnu, obrazovnu i vjersku tradiciju pozicionira kao velik turistički potencijal s najljepšim arboretumom, u ovom djelu Europe.
Pripremali smo monografiju o Vinici, koja bi ovih dana trebala ići u tisak, bit će to ujedno i zapis o slavnoj viničkoj prošlosti, ali i svjedočanstvo o njegovih 20 godina na čelu Općine. Njegov prerani odlazak ogroman je gubitak za Vinicu i sve koji su ga poznavali.
Počivao u miru!