Jedanaest godina prošlo je od nesreće u nuklearnoj elektrani Fukushima koja nam je osvijestila sve grozote nuklearnih nesreća. Samo 25 godina prije toga Europu je prekrio nuklearni oblak koji je nosio radijaciju iz Černobila. Sada 11 godina nakon Fukushime, Europa se nalazi na rubu rata, Ukrajinu napada Rusiju, a pritom Putin prijeti stiskanjem crvenog gumba, odnosno nuklearnim napadom.
Odjednom, svijet se stubokom promijenio, nismo se još niti navikli na novonormalne uvjete života, a suočavamo se s novima. Prvo pitanje koje se postavlja, a ujedno i temeljno – kako se skloniti/ preživjeti nuklearni napad ako znamo da ključeve atomskog skloništa ima susjed predstavnik stanara kojeg smo vidjeli jednom u pet godina. Kakvo je uopće stanje tih skloništa? Ima li mjesta za sve?
Odgovori na sva ta pitanja raspršeni su po nebrojeno puno gradskih i državnih ureda, a doći do njih nije lako. I dok čekamo odgovor Grada Zagreba gdje su sva atomska skloništa i u kakvom su stanju, priupitali smo čovjeka koji ‘iz glave baca’ sve podatke o sigurnosti ovog grada. To je Pavle Kalinić, nekadašnji pročelnik Gradskog ureda za upravljanje hitnim situacijama.
I čim smo ga nazvali rekao nam je – “atomska skloništa su zapuštena i prazna, nema kreveta, deka, madraca, filtera zraka, vode, nema ničega, sve su uništili“.
“Nema rezervi hrane, nema rezervi vode”, odgovorio je Kalinić na pitanje kakvo je stanje robnih zaliha u Zagrebu, pa je ponovio još jednom da je “sve uništeno”.
“Zagreb nema dovoljno atomskih skloništa da se svi sklone, a prijedloge da se urede, ili pak javne garaže prenamijene, su odbacili”, zaključio je Kalinić.
Zagreb ima skloništa dovoljno da se zaštiti samo 20 posto sugrađana
Prije deset godina, neposredno nakon nesreće u nuklearnki Fukushima aktiviralo se pitanje atomskih skloništa u Zagrebu. Tadašnji pročelnik Područne uprave za zaštitu i spašavanje, Petar Vitas rekao je da u Zagrebu ima ukupno 975 skloništa koji omogućuju sklanjanje tek 20 posto stanovnika glavnog grada.
Jasno 800 privatnih i preko 100 gradskih skloništa nije dovoljna da se spriječi katastrofa za katastrofom, pa bi te kapacitete trebalo ‘podebljati’. No, niti to nije uspjelo, barem kako kaže Pavle Kalinić.
Podsjetio je na svoju inicijativu u Gradskoj skupštini – koja nije prošla, da se podzemne garaže u Zagrebu urede kao rezervna atomska skloništa. Nije prošla niti inicijativa preminulog Milana Bandića da grad Zagreb kupi atomsko sklonište za nešto manje od milijun kuna, ali ne zbog ‘lude ideje’, već zbog optužbi za pogodovanje.
U današnje ostatke atomskih skloništa koji ili stoje prazni ili se iznajmljuju za probe bendova, teško je ući. To je ujedno i još jedna boljka grada – spremnost na katastrofu. Iako smo mnogo puta pokazali kako smo srčani i humani, malo od toga bi bilo moguće, da nije bilo dobrog odgovora na katastrofu. Odnosno, pripravnih službi koje su u mislima mnogih građana bile redundantne, ali su nove okolnosti pokazale kako neke stvari treba ponavljati ne zato što ti sada trebaju već zato što bi ti mogle zatrebati.
Upravo je takva i situacija sa skloništima. Neka su prazna, neka prašnjava, nekima su se izgubili ključevi, ali kako kaže Kalinić – “atomska skloništa su definitivno neupotrebljiva“.
Aktualna gradska vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem niti danas nije objavila popis skloništa, što se očekivalo s obzirom na to da je gradonačelnik jučer bio na sastanku sa Stožerom civilne zaštite o prihvatu izbjeglica iz Ukrajine. Poznato je jedino da u Zagrebu ima oko 170 gradskih i oko 800 privatnih skloništa u sklopu zagrada. Dio njih je u stanju pripravnosti, a neki su iznajmljeni udrugama ili se koriste na neke kreativnije načine.
Izvor: zagrebinfo
