Osebujan i jedinstveni Igor Mandić, poznati novinar, pisac, esejist, publicist i kritičar, preminuo je u nedjelju oko 18,30 sat, objavio je na svom fb profilu njegov prijatelj Velimir Visković. - Mandić je godinama imao srčane probleme, te je imao jako napornu prethodnu noć i slabo je spavao, a u nedjelju poslijepodne mu je odjednom pozlilo, zbog čega je završio u bolnici Sveti Duh, piše Visković te u svom emotivnom oproštaju dodaje.
Već godinama je imao srčane probleme, zadnje dvije godine Slavica i on su se pred koronom povukli u svoj stan u Ulici grada Mainza, nismo se viđali, povremeno bismo se čuli telefonom. Slavica kaže da je imao jako napornu noć, slabo je spavao, ali vjerojatno sluteći kraj naručio je baš otmjen ručak s gratiniranim školjkama (Saint Jacques) i šampanjcem. Popodne mu je pozlilo, završio je u bolnici Sveti Duh.
Gasio se , ali bio je priseban; Slavicu je medicinska sestra pitala koliko Igor ima godina, na što je ona rekla osamdeset i dvije, a Igor je iz druge sobe dobacio: - Osamdeset i tri! (Iako mu je rođendan tek u studenom...)
Dragi moj prijatelju, živio si i otišao sa stilom, pisao kritike za Jutarnji praktično do zadnjeg dana; otišao gosparski, bez mrcvarenja, uz birano jelo i dobru kapljicu. Ne razdvajajući se do zadnjeg trena od svoje Slavice.
Opraštajući se od tebe ovom na brzinu sročenom nekrološkom glosom, donosim fotku tebe i žene s kojom si proveo više od pola stoljeća. Snimio sam tu fotku punu ljubavi za vrijeme jednoga zajedničkog putovanja u Beograd na Sajam knjiga, zastali smo na ručku, bila je to riba, fiš, s tobom se uvijek dobro jelo. Adio, dragi moj
Igor Mandić poznati je hrvatski novinar, pisac, antologičar, kritičar, esejist i publicist koji je svojim osebujnim spisateljskim i novinarsko-publicističkim darom i kritičnim pristupom obilježio hrvatsko novinarstvo u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Bio je dugogodišnji suradnik mnogih televizijskih i radijskih postaja, a objavljivao je socio-kulturološke feljtone, eseje, polemike i književne kritike. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.
Rođen je u Šibeniku 20. studenoga 1939. godine. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Splitu 1958., a diplomirao je 1963. godine na Katedri za komparativnu književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Objavio je od 1970. do danas preko 30 knjiga, što književnih i glazbenih kritika, što knjiga feljtona, eseja, polemika i raznih tekstova, te tri knjige autobiografskih promišljanja i dnevničkih zapisa. U njima je okupio dio od stotina ili tisuća novinskih tekstova, komentara i kritika koje je objavljivao u raznim medijima, počevši od Vjesnika, gdje je radio od 1966. do 1993. i gdje je 2000. kratko obavljao funkciju glavnog urednika.
Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima. Posljednjih je godina u Jutarnjem listu objavljivao redovitu kritičarsku kolumnu.
