Gledajući ne samo globalne (ne)prilike nego i stanje u Hrvatskoj – kud god se okrenuli kao da nam imputiraju strah kao temeljnu emociju. Poznati američki inženjer, profesor i predavač dr. W. Edwards Deming svojim promišljanjem da je strah dominantan osjećaj koji osvaja tradicionalni sustav upravljanja te da se na strahu temelji moć i energiju, pokrenuo je čarobni štapić kontrole nad ljudima.
Sadašnja društvena erozija sveprisutno, sigurno i sveobuhvatno mijenja naše živote – međuljudski odnosi poprimaju sasvim nove dimenzije – najčešće površnosti, kratkoće trajanja, slabog intenziteta povezanosti, dominaciju koristoljublja i materijalnog benefita na uštrb onog drugog.... Živimo u svijetu individualaca-jedinki što će s godinama pred nama još više doći do izražaja, te izazvati destrukciju društva. Ujedno s druge strane sve je više uočljiva pojava da je Hrvatska među posljednjim državama svijeta (prema istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma) po kritičkom mišljenju. Dakle – među nama i nad nama trenutačno dominiraju osobe bez kritičkog mišljenja, a bez konstruktivnog mišljanja ili pak bez mišljanja uopće. Pa nije ni čudo što se bojimo svega – ističe i upozorava futurologinja poduzetništva Sanela Dropulić, direktorica Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr.
U takvim uvjetima se postavlja konrektno pitanje od čega najviše strahujemo i kako se od toga boriti? Među prviima ističe ova futurologinja jer živimo u ubojitom utjecaju interneta tj. društvenih medija, koji nas bjesomučno bombardiraju vijestima od kojih ne znamo koje su istinite, a koje nisu, ali stravično utječu na našu psihu kreirajući u nama paranojične pojedince bez volje za životom, prožete strahom i pesimizmom.
Prve i prave promjene koje želimo su - u našoj glavi. Stoga ako razmišljamo o svladavanju straha kojega osjećamo, te o vedrijoj i boljoj budućnosti, sve počinje i završava s nama samima. A porazna je činjenica da prije svega prosječan građanin Hrvatske, primjerice, sve manje i manje ulaže u sebe, svoje kompetencije, vještine, osobni razvoj. Žalosno je što mnogi kada završe „konvencionalno“ obrazovanje u Lijepoj našoj – zakonomobavezno osnovno te srednjoškolsko, za nekih 28 posto građana Hrvatske (istraživanje Eurostata) i visokoobrazovanje, više ne ulože niti sata u svoj osobni razvoj i edukaciju do kraja života. Trenutačno smo na začelju Europske Unije po broju osoba koje su završile visokoobrazovanje, ali i po broju osoba koje ulažu u cjeloživotnu edukaciju. A upravo je ulaganje u sebe najvažnije ulaganje koje će značiti pomak na bolje glede bilo kakvog poimanja sadašnjice ili pak očekivanja u budućnosti – jasno iznosi Sanela Dropulić.
Gledajući na ovu nemilu statistiku reklo bi se da građani Hrvatske sve više postaju ambalaža bez sadržaja, što će se pogubno odraziti na kvalitetu standarda i ekonomskog rasta (bude li ga uopće)! U uvjetima u kojima živimo – očito nešto nužno moramo mijenjati na sebi i oko sebe inače nam doista prijeti krajnja društvena erozija.
Dakle što se s nama u sadašnjosti, a na korak prema budućnosti za koju sami prije svega trebamo preuzeti odgovornost, znači prihvatiti odgovornost daljnjeg (ne)ulaganja u sebe, a zatim i u okolinu u kojoj živimo. Ne smijemo zaboraviti da kreativan pojedinac, je u prvom redu onaj koji donosi kreativne promjene i koji se ne boji preuzeti odgovornost. A u hrvatskom društvu kao da se svi izmiču i ne žele prihvatiti upravo tu ključnu aktivnost odgovornosti. Ujedno ako želimo ulagati u sebe za budućnost, razvoj naše kreativnosti i iniciranje iste gdje god je moguće bit će jedna od najznačajnijih radnih vještina. Obilje svega što nam dolazi na realnom tržištu, tražit će novu kreativnu poduzetničku svijest, maštovitost bez granica, a samim tim rađat će i glavne alate za razbijanje straha koji nas vuče na dno i ne dopušta da osjetimo blagostanje društvenog djelovanja i gospodarskog standarda – smatra ova futurologinja.
Promjene nas neće čekati da se probudimo, a pitanje je i koliko ćemo kvalitetno loviti korak s njima. Morat ćemo biti cijelog svog života aktivni u usavršavanju te raditi stalno na sebi radi pravovremenog odgovora na razvoj posebice realnog tržišta.
Život bi trebao biti za one koji se spremaju na učinkovitu budućnost jedno veliko i stalno - iskustvo učenja. Od prvog do zadnjeg dana našeg života, imperativ kojega trebamo imati pred sobom je širenje granica našeg znanja i ulaganja u vlastite potencijale – zaključuje futurologinja Sanela Dropulić, idejna začetnica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr, koja se specijalizirala za poduzetništvo i socijološke odnose.
Poslovna zajednica Osjeti Hrvatsku izrasla je iz gospodarskih aktivnosti koje smo gradili dulje od šest godina stvarajući kroz nevladinu udrugu Ženski poduzetnički centar - najveću i najučinkovitiju mrežu poduzetnica i svih onih koji će to tek postati (s više od 2.300 članica) kao i naših dragih kolega (128 članova) od 2015 do 2021. godine.
l
