Proslavljeni hrvatski filmski redatelj i scenarist Lukas Nola (58), umro je nakon duge i teške bolesti u Zagrebu. Nola je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirao 2003. godine filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio zaposlen kao izvanredni profesor. Pisao je i dramske tekstove, bavio se kazališnom režijom te režirao više eksperimentalnih filmova. U braku s glumicom Barabarom Nola dobio je dvoje djece Jakova i Maru.
Debitirao je u naraštaju tzv. mladoga hrvatskog filma TV filmom Dok nitko ne gleda (1993). U igranim filmovima Svaki put kad se rastajemo (1994., Zlatna arena za scenarij na festivalu u Puli) i Rusko meso (1997., i TV serija) postmodernistički kombinira žanrovske sastavnice trilera, melodrame i detektivskoga filma, zaokupljen slikovitim karakterima i pod dojmom filmova Davida Lyncha.
U umjetničkom (art) filmu, s naglašenijim modernističkim postupcima i metafizičkim preokupacijama u djelima Nebo, sateliti (2000., Zlatna arena za režiju) i Sami (2001., Posebna Zlatna arena), potvrdio se kao vrstan vizualni stilist, posebice apsorbira utjecaje Andreja A. Tarkovskoga. Režira i na televiziji (igrane serije Operacija Kajman, 2007., i Čuvar dvorca, 2017).
Žaljenje zbog njegova preranog odlaska i sućut obitelji izrazio je i Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković rekavši da se njegovim preranim odlaskom opraštamo od jednog od najboljih redatelja svoje generacije nakon kojeg će ostati praznina na hrvatskoj kulturnoj sceni. U pismu sućuti obitelji Nola u ime Sabora i svoje osobno, Jandroković je rekao kako je s velikom tugom i žaljenjem primio vijest o odlasku Lukasa Nole, istaknutog hrvatskog redatelja i scenarista.
Potvrđuju to brojne nagrade hrvatskoga glumišta poput državne nagrade Vladimir Nazor, Zlatne arene, Oktavijan i Zlatnog dukata za životno djelo, kao i odlikovanje Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske. Svoj doprinos dao je i kao član Kulturnog vijeća za film i kinematografiju. "Unatoč dugoj i teškoj bolesti, zadržao je visoke profesionalne standarde i ostao predan svom poslu i publici koja ga je voljela i čija je djela rado gledala", naveo je Jandroković.
