Bio je to dan za pamćenje. Dan upisan u hrvatsku povijest. Dana 15. siječnja 1992., kada je trećina zemlje bila okupirana, kada je oružje odjekivalo ratištima, kada se sigurnost tražila u skloništima – dobili smo potvrdu državnosti – međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Ulazak u tu novu stvarnost bio je tek početak dugog putovanja. Šest godina kasnije, na isti dan, okončan je proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Stvoreni su uvjeti za miran život u cijeloj zemlji. Unatoč strašnim ratnim traumama – u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja nije bilo žrtava. Niti jedan metak nije ispaljen.
U posebnoj emisiji HTV-a Međunarodno priznanje Hrvatske i mirna reintegracija urednika i voditelja Branka Nađvinskog , gosti su Vesna Škare Ožbolt , tadašnja predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja u Projektu mirne reintegracije; Peter Galbraith , bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj; Gordan Grlić Radman , ministar vanjskih i europskih poslova; Anja Šimpraga , potpredsjednica Vlade RH i Davorko Vidović , saborski zastupnik (Socijaldemokrati).
Uz pomoć bogate video arhive Hrvatske radiotelevizije, čiji su novinari i snimatelji također bili važni svjedoci vremena, vrijedi se prisjetiti važnog datuma za našu zemlju - 15. siječnja.
Peter Galbraith kaže da će nakon potpisivanja Erdutskog sporazuma proces mirne reintegracije krenuti svojim tijekom. Mislio je da će biti incidenata, ali da će na kraju biti uspjeha. Kako kaže, to je mislio zbog vodstva Hrvatske.
– Želim istaknuti jedan uspjeh, a to je ne samo da nije ispaljen niti jedan metak, uspjeh je napravljen i važno je da su ljudi ostali na ovom području, a to je uspjeh i za Hrvatsku i za lokalnu srpsku zajednicu, istaknuo je.
Grlić Radman istaknuo je da su se 1995. dogodile ključne prekretnice i novo strateško okruženje u Europi.
Vesna Škare Ožbolt istaknula je kako je predsjednik Franjo Tuđman od početka rata zagovarao mirno rješenje.
- Mirovne misije nisu uspjele. Nakon uspješnih akcija Bljesak i Oluja sve se promijenilo, kaže Škare Ožbolt, dodajući da se nakon toga sve ozbiljno shvatilo.
– Novosadski korpus je imao naoružanje kojim se moglo pucati do Zagreba. Bilo je puno oružja i minsko-eksplozivnih sredstava, rekla je i dodala da je Tuđmanu bilo jako stalo da ne bude žrtava i da mu je svaki život važan i to boli, istaknula je Škare Ožbolt.
Anja Šimpraga kazala je kako je to pobjeda mira i razuma, pobjeda mirne reintegracije koju, smatra, treba snažnije obilježiti i zastupati u školskim udžbenicima.
- Ovom pobjedom omogućen je ustavno-pravni poredak. S jedne strane ljudi su ostajali, a s druge prognanici su se uspjeli vratiti, rekla je i dodala da nakon 25 godina mirne integracije treba govoriti afirmativno o miru, a ne jezikom rata jer nam takva budućnost treba .
Davorko Vidović istaknuo je kako mir nema alternative. Kako kaže, kao sudionik rata nije birao rat, niti se osjećao prisiljenim u njemu sudjelovati.
- Mirna integracija bila je dokaz da se mnoge stvari mogu riješiti bez oružja. I važne datume i međunarodno priznanje i mirnu reintegraciju omogućila je Hrvatska vojska. Da se nismo "čvrsto" držali 1991. godine, kada se procjenjivalo treba li spašavati Jugoslaviju, sumnjam da bi do tog procesa došlo, naglasio je.
Dodaje da smo zemljom fascinirani već 30 godina. Kako kaže, Hrvatska mora postati zemlja u kojoj se ljudi osjećaju dobro, što trenutno nije slučaj.
Foto:HRT
