Ministar obrane Mario Banožić uputio je u ponedjeljak 4. rujna sućut u povodu smrti stožernog generala Antona Tusa, prvog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske:
„Sve nas je duboko pogodila vijest kako nas je napustio stožerni general Anton Tus.S velikom žalošću primio sam vijest o smrti našeg Antona kojeg ćemo zauvijek pamtiti kao velikog čovjeka i jednog od utemeljitelja Hrvatske vojske. General Tus imao je uistinu povijesnu ulogu u formiranju Hrvatske vojske, kao i u profesionalnom organiziranju obrane od srpske agresije. Kao prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, general Tus dao je neizmjeran doprinos stvaranju moderne Hrvatske vojske,vojske kakvu danas imamo, i na tome ćemo mu biti zauvijek zahvalni.Poštovani generale, neka Vam je laka hrvatska gruda koju ste toliko voljeli i za koju ste se toliko borili.
Počivao u miru“.
General Anton Tus rođen je 22. studenoga 1931. u Bribiru, Općina Vinodolska.Studirao je pravo na zagrebačkom i beogradskom fakultetu. Sudionik je NOR-a 1944. - 1945. godine.U profesionalnoj karijeri od 1950. do 1991. godine obavljao dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika: eskadrile, puka, divizije, korpusa i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (1985.-1991.).
Zbog protivljenja ratnim planovima JNA Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. svibnja 1991. razriješen dužnosti zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.Zbog napuštanja JNA i preuzimanja dužnosti u HV, Vrhovni vojni sud u Beogradu osuđuje ga u listopadu 1991. i oduzima mu čin general-pukovnika JNA.S početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku, u kolovozu 1991. dragovoljno se stavlja na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske i od 2. do 20. rujna u zapovjedništvu ZNG i neposrednom kontaktu s Predsjednikom.Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 21. rujna 1991. postavljen je na dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske na kojoj se nalazi do 22. studenog 1992. kada, Odlukom Predsjednika, odlazi na dužnost Glavnog vojnog savjetnika predsjednika Republike Hrvatske.
Na toj se dužnosti nalazi do 1. travnja 1996. kada, na svoj zahtjev, odlazi u mirovinu.Od 12. veljače 2001. do 1. listopada 2005. veleposlanik je šef Misije Republike Hrvatske pri NATO.Na dužnosti načelnika GSHV neposredni je sudionik razvoja Hrvatske vojske te planiranja, provođenja i zapovijedanja obrambenim i napadnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata.Na dužnosti Glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH bavio se pitanjima strateškog razvoja HV, odnosima RH-NATO i RH-OESS, međunarodnom vojnom suradnjom te planiranjem i praćenjem završnih operacija HV-a.Na dužnosti veleposlanika RH pri NATO bavio se uspostavom Misije RH, podizanjem ugleda RH i HV te istine o Domovinskom ratu, ulaska RH u NATO (ulazak u intenzivirani dijalog svibanj 2001. te ulazak u MAP proces svibanj 2002.).Poseban doprinos je u postizanju da RH razvija kompletne OS i sama obavlja mirnodopske zadaće.
U čin generala zbora preveden je (1991.), a 2001. godine promaknut je u čin stožernog generala.Za osobni doprinos u obrani RH i Domovinskom ratu te iskazanom hrabrosti dodijeljena su mu od Predsjednika RH najviša odličja: Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Branimira s ogrlicom, Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti te medalja Bljesak i Oluja.
Nositelj je više domaćih i stranih medalja, ordena i Diplome Međunarodne federacije aeronautike.
FOTO: MORH
