Sjećanje. Cijenjena i uvažena, nekadašnja prva dama, gospođa Ankica Tuđman rođena je 24. srpnja 1926. u Zagrebu, a umrla 6. listopada 2022 također u Zagrebu.
Godinama je, kako je i sama rekla, živjela uz čovjeka koji je proučavao povijest i koji je postao dio nje. Riječ je o dr. Franji Tuđmanu, utemeljitelju RH, prvom hrvatskom predsjedniku i vojskovođi, pobjedniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Po Tuđmanovu prezimenu, kojeg s ponosom nosila, jednom je zapisala - gazili su ga i pljuvali, lagali i proklinjali oni koji su bili politički protiv ideje o stvaranju hrvatske samostalnosti.
U želji da se ne zaboravi veliko djelo dr. Tuđmana, svojedobno je objavila i knjigu sjećanja – „Moj život s Francekom“ (2006.). To je pisana ostavština jednog burnog, osobnoga i javnog života čovjeka koji je uz hrvatske branitelje i stradalnike najzaslužniji za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Već na početku knjige donosi stihove jedne majke poginulog hrvatskog branitelja koja se pita: Hoće li Hrvatska moći, hoće li htjeti, hoće li znati bez Tebe opstati?
Ovo pitanje sve se više i češće postavlja i danas!
Gospođa Ankica, iako je čitav život provela u sjeni svoga supruga, itekako je bila aktivna, ne toliko u politici, koliko u humanitarnom radu. Osnovala je Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske, čiji je moto bio i ostao da se i s jednom kunom može pomoći. A baš zahvaljujući ovoj Zakladi na tisuće ljudi dobilo je prijeku potrebnu pomoć.
Obitelj Tuđman, ali i ne samo oni, itekako mogu biti zahvalni dr. Franji Tuđmanu, jer takav se čovjek rađa jednom u stotinu godina, ali svi mi možemo biti ponosni i na gospođu Tuđman, nekad prvu damu Hrvatske.
Stoga, kako bilo da bilo- sretan Vam rođendan, gospođo Tuđman!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
