prof. dr. Marijan Cingula
(Piše: prof.dr.sc. Marijan Cingula)
Često se neki događaji ističu kao „povijesni“ kad se želi istaknuti njihova posebna važnost. Mogu to biti i nogometne utakmice koje mobiliziraju cijelu naciju, ali postoje i drugi događaji koji ostavljaju trajan utjecaj na sve ljude u državnoj zajednici. Starije generacije svakako će na prvo mjesto po važnosti i dugoročnom utjecaju staviti osamostaljenje Hrvatske, a zatim ulazak u Ujedinjene narode i Europsku Uniju. Nedavno je premijer spomenuo i ulazak u OECD, ali ta je tema još uvijek izvan fokusa naše javnosti, premda sasvim neopravdano. Ipak, u ovom trenutku, Hrvatska ima pred sobom čak dva izuzetna i po svemu „povijesna“ događaja. Teško je procijeniti je li važniji ulazak u eurozonu ili u šengenski prostor, ali oba ulaska obogatit će trajno i „povijesno“ ulazak u Novu godinu.
Prihvaćanje eura za zakonito sredstvo plaćanja snažan je integracijski čimbenik koji Hrvatsku uključuje u svjetsku ekonomsku velesilu. Europska Unija, kao gospodarski partner, važan je sudionik na svjetskoj trgovinskoj sceni i ravnopravno se nadmeće s Amerikom, Kinom i zemljama BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika), bez obzira što im ne može parirati u vojnoj sili i političkom utjecaju. Pozitivne strane ulaska u eurozonu uključuju sređivanje nacionalnog proračuna, inflacije i duga (sukladno maastrichtskim konvergencijskim kriterijima), a uz to i stapanje s jednim od najvažnijih svjetskih robnih i financijskih tržišta. Koristi za hrvatska poduzeća i građane u tim su procesima neosporive, bez obzira što će se javiti i neke proturječnosti. Prije svega, mnoga poduzeća koja nisu postigla svjetsku produktivnost, zaostajat će pred snažnom konkurencijom, koja nije više strana, nego je postala domaća. Ono čega se pojedinci najviše boje jest gubitak kune i nacionalnog financijskog suvereniteta te očekivane inflacije zbog zaokruživanja cijena „na više“, u trenutku konverzije. Budući da je tečaj konverzije davno utvrđen, nema razloga da bilo tko lovi u mutnom, a trenutačna inflacija, koja je na žalost najveća od osamostaljenja, posljedica je rata u Ukrajini i špekulacija naftom, plinom i hranom na svjetskom tržištu, te nema nikakve veze s uvođenjem eura. Dapače, kad bi Hrvatska potpuno samostalno vodila svoje financije, realno bi bilo očekivati da porast duga i inflacija budu još veći.
Ulazak u šengenski prostor druga je povijesna okolnost s dolaskom Nove godine. Taj je prostor utvrđen 1985. godine u Luksemburgu, kao jedinstveno područje 27 europskih država i po mnogočemu funkcionira kao područje jedne države, bez unutarnjih graničnih kontrola, ali s tradicionalnim graničnim kontrolama za one koji dolaze izvan tog područja. Za robni promet, koji se uz to odvija uz pomoć jedinstvene valute, takve olakšice su najveći mogući doprinos jačanju konkurencijske prednosti na svjetskom tržištu. Za pojedince, sloboda kretanja unutar velike zajednice značit će lakše zapošljavanje tamo gdje su uvjeti prihvatljiviji, ali istovremeno i povećanje konkurencije u lokalnoj zajednici, ako je ta zajednica zanimljiva ljudima iz drugih zemalja Unije. U uvjetima migrantske krize, šengenske su granice dvostruko važne jer su istovremeno hrvatske i europske pa se na njima primjenjuju najviši standardi zaštite. To je svakako i povećanje odgovornosti za sve one dijelove domaćih granica koje obuhvaćaju države izvan EU.
Kad je Hrvatska započela proces izdvajanja iz bivše države, isticao se devetstoljetni san o osamostaljenju, što je mnogima izgledalo arhaično i neuvjerljivo. Ako se uzme u obzir da je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća već postojala razvijena svijest o potrebi uvođenja slobodnog tržišta i višepartijskog sustava, onda je jasno da tradicionalne europske vrijednosti u ekonomskom i političkom životu dobivaju svoju konačnu potvrdu „povijesnim“ ulascima Hrvatske, nakon Nove godine u šengenski prostor i u eurozonu. Dakako, ne smije se zaboraviti da osim ekonomskih i političkih vrijednosti, koje smo u potpunosti ostvarili, postoje i jednako važne etičke i moralne vrijednosti, koje su dio devetstoljetnog hrvatskog sna i koje trebamo dalje čuvati razvijati, jer prosperiteta u Lijepoj našoj bez toga ne može biti.
