Izložba ŽIDOVI i Zagreb predstavlja predstavlja povijest Židova u Zagrebu od osnutka Izraelitske bogoštovne općine 1806. i razdoblja modernizacije do 1941. godine, kad počinje vrijeme patnje i stradanja, doba Holokausta. Na 56 panoa, u 26 tematskih cjelina s 415 slikovnih priloga prikazan je udio Židova na svim područjima: u privredi i industriji, trgovini i bankarstvu, znanosti i medicini, sportu, izdavaštvu i publicistici, kulturi i filozofiji, arhitekturi i umjetnosti.
Ukratko, izložba upućuje na ulogu Židova u nastanku modernog Zagreba kao i modernog društva. No predstavlja i sadašnjost – život Židovske općine Zagreb, njezine tradicionalne, ali i javne aktivnosti, uglavnom na području kulture i umjetnosti, napokon malu galeriju ličnosti koje su svojim radom zadužile Zagreb i ubilježile se u povijest zagrebačkih Židova.
Za izložbu su korištene uglavnom povijesne fotografije, ostaci ostataka velike rasute i nesistematizirane dokumentacije koja je s vremenom, od svojeg nastanka do danas, pomalo nestajala. No i to što je prikazano, predstavlja izbor kojim se naglašava ono što je važno i najvažnije. Tekstovi su na hrvatskom i engleskom jeziku.
Izložba se održava u dijelom obnovljenoj sinagogi u Varaždinu kojoj je predstoji rekonstrukcija i uređenje interijera u funkciji javnih, poglavito kulturnih priredbi. Prostorna koncepcija i likovni postav povjereni su arhitektici prof. Heleni Paver Njirić, projektantici uređenja interijera. Organizatori su izložbe ŽIDOVI i Zagreb Židovska općina Zagreb i Predstavnik židovske nacionalne manjine Grada Zagreba. Izložba je realizirana potporom Ministarstva kulture RH. Koordinator Saša Cvetković; autorica, povjesničarka umjetnosti dr. sc. Snješka Knežević; likovni postav arhitekt mr. sc. Mario Beusan; grafičko oblikovanje i priprema za tisak Srećko Škrinjarić. Izbor dokumentarnih filmova autorica Mira Wolf, redateljica i voditeljica Židovskog muzeja u Zagrebu.
Izložba traje do 25. travnja 2019.
Što su Židovi bili Zagrebu – što je Zagreb bio Židovima? To je esencijalno pitanje koje se postavlja uvijek kad razmišljamo o sebi. Esencijalno zato, što porijeklo i identitet vučemo iz dva korijena: pripadnosti židovskom europskom korpusu i zagrebačkoj sredini, odnosno hrvatskom društvu.
Bezbrojni znameni židovske prisutnosti u međuratnom i još ranijem razdoblju snažno su bili ubilježeni u zagrebačku urbanu i pojedinačnu memoriju. Njihov se sjaj ugasio i tek pokoji još zatitra kao iskra iz tame. A zajedno s njima ugasilo se i sjećanje na kozmopolitsku, velegradsku i europsku atmosferu Zagreba te epohe, koju obilježavamo i kao „zlatno doba” povijesti zagrebačkih Židova.
Što su Židovi bili Zagrebu – što je Zagreb bio Židovima? Iz židovskog gledišta lakše je odgovoriti na drugi dio pitanja. Zagreb im je u određenoj povijesnoj i civilizacijskoj konstelaciji dopustio da ga izaberu kao mjesto života i šansu egzistencije. U materijalni i duhovni napredak Zagreba ugrađivali su rad i talent, znanje i vjeru. Postepeno su postali dio liberalnog društva i vjerovali da su stekli domovinu. No 1941. surovo su razbijene iluzije o integraciji i san o domovini koja je Židove odbacila kao strano tijelo.
Odgovor što su Židovi bili Zagrebu nije dorečen. Nije ispravno ni dovoljno da on ostaje na nama. Židovski Zagreb, kakav je bio do početka Drugog svjetskog rata, zatrt je i nestao u nepovrat. On pripada povijesti i sjećanju. Ova izložba zasniva se na kulturno povijesnom vodiču Židovski Zagreb, objavljenom 2010. godine.
Vodič i izložba međusobno se upotpunjuju i čine cjelinu.
Naša je zamisao da provedemo sve zainteresirane onim područjima kulture i umjetnosti, arhitekture i privrede kojima su Židovi obilježili Zagreb, ali i pokažemo što im je Zagreb značio. Čaki letimični pogled na doba u kojem je židovska zajednica u Zagrebu nastajala, rasla i razvijala se, pomoći će u otkrivanju dubokih tragova koje su Židovi ostavili na našem gradu. Nažalost, Drugi svjetski rat zaustavio je taj uzlet, a zbog posljedica Holokausta židovska zajednica u Hrvatskoj gotovo je nestala. Zato vodič i izložba toliko zalaze u prošlost. Mnoge su adrese ugašene, a mnoga su mjesta zaposjeli drugi. Sadašnju topografiju poput sjene natkriljuje povijesna i bivša.
Predstavljamo najvažnije javne zgrade i druga, napose umjetnička ostvarenja i djela Židova koja čine urbani i kulturni identitet Zagreba. Predstavljamo i osobe koje su zadužile našu zajednicu i grad. Ali prikazujemo i sadašnjost, a u njoj će svatko razabrati našu vjeru u budućnost.
Sanja Zoričić Tabaković (Predstavnik židovske nacionalne manjine Grada Zagreba)
O povijesti Židovske općine Zagreb
U Zagrebu se Židovi spominju u srednjem vijeku, ali nestaju na početku novoga vijeka kad je sjeverna Hrvatska postala dio habsburškog carstva. No u 16. stoljeću u dalmatinskim gradovima, Dubrovniku i Splitu, već postoje židovske zajednice koje su nešto ranije osnovali prognanici i izbjeglice iz Španjolske i Portugala. Tek posljednjih desetljeća 18. stoljeća Židovi će se pojedinačno i prigodno pojavljivati kao trgovci na sajmovima u gradovima sjeverne Hrvatske, a pomalo i nastanjivati u njima nakon tzv. tolerancijskog edikta cara reformatora, Josipa II. Prvi Židovi u Zagrebu zabilježeni su već 1782. godine. Na početku 19. stoljeća tu je bilo dvadeset obitelji sa sedamdesetak članova. Njihovi predstavnici osnovali su 1806. godine općinu koja će u buduće zastupati zajednicu i njezine članove spram vlasti i predstavljati je javno. Trebalo je nekoliko generacija do zakonskog stjecanja građanske ravnopravnosti (1873.) i postupne integracije u zagrebačko i hrvatsko društvo. Zajednica je brzo rasla, njezini su se članovi uključivali u privredni život, pomalo u društvo, sticali ugled i postali Zagrepčani. Sinagoga, sagrađena u središtu grada i posvećena 1867. godine, bila je simbol postojanja i socijalne afirmacije Židova. Do kraja 19. stoljeća zajednica ima više od 3.000 članova, a mnogi su od njih istaknuti i uspješni trgovci i poduzetnici, industrijalci i bankari, liječnici, odvjetnici, intelektualci i umjetnici. Taj rast i razvoj nastavit će se i u 20. stoljeću, tako da je do 1941. godine općina narasla do gotovo 12.000 članova. Razdoblje između dva svjetska rata doba je punog cvata zagrebačke općine, kad ona aktivno sudjeluje u europskim i svjetskim židovskim organizacijama, a i u ukupnom prosperitetu grada Zagreba. Bila je najjača i najrazvijenija općina u Kraljevini Jugoslaviji.
Zagrebačka židovska općina bila je aškenaska, reformistička i liberalna, s malom ortodoksnom manjinom koja je u dva navrata imala vlastitu općinu (1879.–1906., 1926.–1941.). Prihvaćala je sefarde iz Bosne koji su također
imali vlastitu općinu (1927.–1941.) i bila središte cionističkog pokreta. Poslije Holokausta zajednica je svedena na desetinu prijeratnog članstva. Preživjeli su pomalo obnavljali život općine, njezine socijalne i kulturne insti-
tucije, okupljajući sve: vjernike i ateiste, tradicionaliste i avangardiste. Rasapom Jugoslavije ugasio se Savez jevrejskih općina sa sjedištem u Beogradu. Već 1992. godine zagrebačka je općina inicirala okupljanje židovskih općina u Hrvatskoj, a 1995. osnovana je Koordinacija općina koja za-
stupa zajedničke interese deset općina, unapređuje njihovu autonomnost i identitet. Osamostaljenje je potaklo napose kulturni rad: izdavaštvo, tribine i znanstvene simpozije, izložbe, brigu za baštinu i koncerte, no isto tako
socijalnu skrb i edukaciju. Povratom dijela svoje imovine Židovska općina Zagreb stekla je temelj za svoj razvoj i planove. Među njima je najveći projekt izgradnja Židovskog centra sa sinagogom na mjestu hrama razorenog 1941/42. u jeku Holokausta i ustaškog režima.
