Večer međimurske popevke, kulturnog blaga upisanog na svjetsku listu nematerijalne baštine, razgalila je sinoć srca publike u Centru za kulturu Čakovec. Međimurska popevka orila se iz srca punih ponosa i ljubavi prema zavičaju, kulturi i baštini svoga kraja jer ona je blago sačuvano od davnina. Popevka se pjeva, prenosi iz koljena u koljeno, s ognjišta na ognjište i čuva se kao dragulj identiteta ne samo Međimurja, već i cijele Hrvatske, a od nedavno i svijeta.
To je pjesma težaka i radnika, pjesma koja je pratila život Međimurja u dobru i u zlu, ona je i vedra i tugaljiva, ponekad tiha i mirna, a poneka vedra i vesela poput doskočice, istinska umjetnost kojoj sve veći značaj daju ne samo folklorne skupine i sakupljači narodnog blaga, nego i znanstvenici, skladatelji, razni interpreti i glazbeni znalci. Jer narod iz kojega je ponikla oduvijek je pjevao životu, ljubavi, svom zavičaju i ljepoti postojanja. Takva je bila i ova večer – večer u kojoj je svaka nota nosila toplinu doma i ponos tradicije.
Međimurska županija proglasila je 28. studenoga Danom međimurske popevke – danom svog zavičajnog blaga i ponosa svakog Međimurca i svake Međimurke. Tijekom koncerta simbolično nazvanog Večer međimurske popevke odjekivalo je sve ono što narod ovoga kraja nosi u srcu: njegova povijest, tuga i radost, njegova riječ i ljubav koja se stoljećima prenosi u najljepšem mogućem obliku – u pjesmi.
Županijska skupština upravo je 28. studenoga proglasila Danom naše popevke datum uvrštavanja međimurskih tradicijskih pjesama na UNESCO-vu Reprezentativnu listu zaštićene nematerijalne baštine čovječanstva. Na to je, obraćajući se publici, podsjetio župan Matija Posavec: „Međimurska popevka melodija je našega zavičaja; u njezinim stihovima ispisana je naša povijest. Uvrštavanje međimurske popevke među blaga čovječanstva bila je prilika da njezinu očuvanju dodamo novi zamah i prenesemo je novim naraštajima. Danas nema ustanove kulture ni obrazovne ustanove u Međimurju koja ne njeguje barem dio te naše neprocjenljive baštine. To je naš dug prema precima koji su popevku stoljećima prenosili s koljena na koljeno i sačuvali je do naših dana.“
Umjetnički pečat večeri dao je ugledni glazbeni pedagog i dirigent prof. Branimir Magdalenić, koji je s puno poštovanja i osjećaja oblikovao glazbeni mozaik posvećen popevki – od njezinih izvornih, a cappella izvedbi do suvremenih aranžmana. Publika je imala priliku čuti glasove probranih izvođača, poznatih i mladih, onih čije vrijeme tek dolazi, ali koji već s ponosom na dalje pronose duh svoga zavičaja.
Dvorana Centra za kulturu bila je 28. studenoga ispunjena do posljednjeg mjesta. Program, koji je s elegancijom i toplinom vodila Velina Novak, okupio je niz izvrsnih izvođača: Marijana Belčića, Adelu Žganec, Nevena Kolarića, Ceciliju Merkač Hudopisk, Reu Sabol, Bojana Jambrošića, Dominika Padarića, Filipa Hozjaka, Mješovitu pjevačku skupinu Novakovec, Županijski tamburaški orkestar, Limenu glazbu Dekanovec, te Dinu Štefić i Etnoband Osnovne škole Donja Dubrava (Antun Horvat Tonček, David Punčikar, David Čižmešija, Bruna Rusak, Sebastijan Žinić i Ivano Lukša).
Tijekom studenoga – Mjeseca međimurske popevke – škole i ustanove kulture diljem županije provele su niz edukativnih i glazbenih programa posvećenih očuvanju i prenošenju ove dragocjene baštine. U organizaciji Muzeja Međimurja održana su predavanja i nastupi učenika Umjetničke škole Miroslav Magdalenić, čime se popevka, još jednom, vratila u svoje prirodno okruženje – među ljude, u srce zajednice.
Posebnu počast popevki odala je i sopranistica Marija Vidović, rodom iz Donje Dubrave, koja je 8. studenoga u glasovitoj Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču, uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orkestra, izvela najpoznatije međimurske popevke – kao most između Međimurja i svijeta, između tradicije i suvremenosti, između korijena i krila na kojima će se uz takav ponos i entuzijazam kojim je nosi Međimurje vinuti u tko zna koje daljine.
