GranPartita, punoga naziva Serenada br. 10 za puhače, s dvije oboe, dva klarineta, dva basetna i četiri francuska roga, dva fagota te jednim kontrabasom, jedino je djelo takve vrste u opusu Wolfganga Amadeusa Mozarta te ujedno i najveće djelo klasičnoga razdoblja skladano za solo instrumente.
To rijetko izvođeno djelo, iznimno izazovno za izvođače, a popularno među publikom, pod ravnanjem maestra Nikše Bareze bit će izvedeno u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu u četvrtak, 9. srpnja s početkom u 19,30 sati.
Na koncertu kojim će se ujedno obilježiti i kraj ove neobične i neizvjesne sezone bit će predstavljena i europska platforma FEDORA kojoj su ove godine u središtu zanimanja digitalni projekti koji promiču opernu i baletnu umjetnost.
Zbog bogate tonske boje i guste teksture GranPartita stoji uz bok velikim instrumentalnim vrstama poput sonate, gudačkoga kvarteta i simfonije te je jedinstvena u repertoaru puhačkih ansambala svoga vremena.
Nije samo moje mišljenje da je skoro nemoguće pojmiti da je ovo djelo napisala ljudska ruka. Nastalo je u turbulentno vrijeme za Mozarta, kada je bio u velikoj svađi s ocem koji se protivio njegovu braku s Constanzom. Partita je pravi roman o svemu kompleksnome što je proživljavao i pokazuje nam u potpunosti tko je bio Mozart i koliko je enormno bogatstvo njegova unutarnjeg života, rekao je maestro Bareza.
Upravo je ljepota GranPartite opisana u kultnom filmu Amadeus iz 1984. godine. Kroz lik Mozartova suvremenika i skladatelja Antonija Salierija scenarist Peter Shaffer je naglasio Ispočetka glazba se činila običnom, ni po čemu posebnom, zvučala je gotovo komično. Klarineti i basetni rogovi svirali su kao neka stara zahrđala harmonika. Ali onda se najedanput, visoko iznad njih, pojavila oboa. Samo jedna nota, gore visoko, nepokolebljiva, sve dok melodiju nije preuzeo klarinet i pretvorio ju u toliku radost. (...) Do sada ovakvu glazbu nikada nisam čuo. Ispunjeno snažnom i neizrecivom čežnjom, moje tijelo je zadrhtalo. Za mene je to bio zvuk Božjega glasa.
