U 89. godini otišao je akademik Zlatko Bourek, slikar, kipar, kostimograf, scenograf, režiser, autor crtanih i igranih filmova te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Gospodin Bourek, koji je preminuo u petak, rodio se u Požegi 1929. godine, a 1955, nakon što je za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao u antifašističkoj borbi, diplomirao je kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu.
Privržen rodnom kraju
Iako je bio umjetnik svjetskog glasa, cijelog života bio je privržen rodnoj Slavoniji, ponosan na njenu kulturu i tradiciju iz koje je crpio nadahnuće za svoja djela kojima je obogatio hrvatsku kulturu. Akademik Bourek pripada među nacionalne velikane koji su zadužili hrvatsku likovnu, kazališnu i filmsku umjetnost, hrvatsku kulturu, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i hrvatski narod', istaknuo je.
Od 1943. do 1945. sudjelovao je u Antifašističkoj borbi, a deset godina nakon rata diplomirao kiparstvo i slikarstvo na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, kod prof. Koste Angelija Radovanija. Još za vrijeme studija s grupom istomišljenika osnovao je Zagrebačku školu crtanog filma koja je unijela novi koncept u nastanak animiranih filmova i stekla svjetski ugled.
Osmislio Baltazar-grad
Grafičke radove izlaže od 1959., slike od 1963. i one već tada imaju glavne značajke njegova likovnog stvaralaštva: groteskni humor s nadrealističkim elementima povezanim s folklornim sastavnicama. Bio je scenograf svjetski poznate serije animiranih filmova „Profesor Baltazar“ realizirane od 1967. do 1978. u kojoj je, po uzoru na Rijeku, likovno osmislio mjesto radnje Baltazar-grad. Crtanim filmom počeo se baviti kao crtač podloga i svoj prvi uspjeh postigao filmom „Cowboy Jimmy“ (1957.), a zatim slijede filmovi „Happy End“ (1958.) „Inspektor se vraća kući“ i „Kod fotografa“ (1959.).
Od 1960. radio je crtane filmove po vlastitim scenarijima, među kojima se izdvajaju „Kovačev šegrt“', „I videl sem daljine meglene i kalne“, „Bećarac“, „Kapetan Arbanas Marko“, „Mačka“, „Školovanje“ i „Ručak“. Kao režiser i scenarist snimio je tri igrana filma, „Cirkus Rex“, „Crvenkapica“, „Ventrilokvist“. Od 1971. surađivao je kao scenograf i kostimograf s uglednim kazalištima u Njemačkoj, a od 1988. bio je stalni član kazališta Hans Wurst Nachfahren u Berlinu.
Obnovio lutkarski scenski izraz
Na Dubrovačkim ljetnim igrama 1977. je režirao lutkarsku farsu „Orlando maleroso“ autora Saliha Isaaca, čime je započeo obnovu lutkarskog scenskog izraza u Hrvatskoj, a velik je uspjeh ostvario 1982. s lutkarskom predstavom „Hamlet“ Teatra &TD. Među posljednjim njegovim ostvarenjima ističe se režija, kostimografija i scenografija za predstavu „Kralj Ubu“ Alfreda Jarryja na 51. splitskom ljetu 2005., dok je 2010. u Zagrebačkom kazalištu lutaka postavio lutkarsku predstavu za odrasle 'Jedini neuspjeh Adolfa H' Georgea Taboria za koju je radio scenarij, režiju i nacrt za lutke.
Dobitnik visokih priznanja
Prije tri godine s Pavlom Štalterom je režirao animirani kratkometražni film „Wiener Blut“, njegovo sjećanje na početak Drugog svjetskog rata, nadahnuto slikama Georga Grosza i Otta Dixa. Na Savskom nasipu u Zagrebu 2016. je postavio skulpturu 'Međaš protiv uroka i poplave'. Bourek je samostalno izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu, a sudjelovao je i na nizu skupnih izložbi diljem svijeta. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo.
Emil Makovička/HIA.com.hr
foto: ulupuh.hr
