Kutija za hrčke
pomiješaj moju tugu sa sutonom boje naranče
koji se podbočio o šator grada i otvori prozore
iz kojih pada slinavo večer
dječacima tetoviraju leđa pričama bez krila da lakše zaspe
donosiš mi datulje, nožem križaš datume na kalendaru
iza obojenog stakla naga mlada plače
kristali joj u očima skrivaju krivnju, zmija je
nestala pod stepeništem prolivši iz zdjele mlijeko
ptica kojom si me hranila
vadiš mi srce golim rukama, spremaš ga u drvenu kutiju
nalik na mali lijes u kojem pokapaju hrčke
zjenice neba sklapaju se
a jezero drhti u smiraju ogrnuto
grubim večernjim ogrtačem što mu mijenja boju
u titrajima zvijezda vara ribe
rastežeš krila i odlaziš s malim
lampionom na leđima obići noć
autor:Tomislav Ribić
