Danas objavljujemo dvije pjesme pjesnika Željka Bajze. Željko Bajza je hrvatski znanstvenik i publicist, dipl.ing.kem. tehnologije prof.dr.sc., pjesnik i književnik.
Iskonsko
Nek je sunce suncem i smak smakom
obećanje obećanjem, a ne taštinom, kad je poginula nada
i riječ riječju, jačom od čelika
sposobnom oboriti svijet, što prestaje biti svijetom,
a jest mjestom koji zaziva za životom bez tebe, Bože...
I nek je zlato zlatom,
nek nije kamenom, što mami sjaj,
kao što sebičnost mami dobrotu
u djelima, gdje sami sebe uzdižemo,
i nek je đavo đavlom i bol bolom
i vatra vatrom, kad ni za čim ne žalimo
i ništa ne osjećamo, iako prvorođeno sunce
svečano izlazi iznad uzorenih brazda
i iako smrt kao magla u dolinama sklapa nam oči
iako se pola riječi izreklo alejama i poljima,
mi šutimo i za ništa ne molimo,
kad bijela jedra oblak proguta, kao staru luku
poslije kiša.
Jaganjac pobjednik
Svet je stvoren prema onomu teri je najjakši,
on je početek i svršetek sega, alfa i omega.
On je akumulator božanske energije.
Ali poznata je i misa svetog Grgura teremu se, dok je misil,
prikazal na oltaru izrugani i poniženi lik
rezgolićena i izranjavana Krista okrunjena trnovom krunom,
držeći trstiku kao vladarsko žezlo u ruci.
„Ecce homo! Evo čovjeka išibanoga, izmučenoga i izruganoga Krista“,
Pilat ga tim riječima pokazuje svjetini.
A ona viče: „Respni ga.“ Pilat odgovara: „Uzmite ga vi i respnite ga.
Ja na njemu ne nalazim krivnje.“
Duh života davnih dana pomalja mi se navek vu sećanju.
Pune je toga krenule naopak od kad se svet zaglibil vu nepravdu,
otkad je svetom zavladala frivolnost, lažna znanost tera je aždaja.
No nepravda se navek more sprečiti. Pitanje je same pod koju cenu.
I traje tak velika borba na male scene, horor vu terom glavni glumec bije bitku ze sudbinu,
a dostojna ovca bele vune dat će „harcujučemu“.
Bore se janje i lav, a same Jaganjac Božji, Jaganjac pobjednik
more otpreti knjigu ze sedam pečatov- knjigu budućnosti.
Željko Bajza organizira recitale kajkavskog stvaralaštva, a 1970. godine u Poznanovcu osniva Susret riječi, koji se od 1993. održava u Bedekovčini, koja je jedna od najstarijuh pjesničkih manifestacija i to za što, kaj i ća!
Osim znanstvenih radova, stručnih radova, publicistike, bavi se i poezijom i prozom uspješno; objavljujući je u prigodnim zbornicima, tjednicima i kulturnim glasilima. Objavljuje Priče ispod Medvednice i Ivančice, Kroniku osebujnu, zbirku pjesama na kajkavštini, strasno, vrlo ozbiljno, poigravajući se (uglavnom) s fenomenom kajkaviane, s njegovim najeklatantnijim predstavnicima. Prozu i poeziju je objavio u Zadarskoj smotri, Kolu, Hrvatskom slovu, emisiji "Hrvatska proza" 3. programa radio Zagreba te u časopisima "KAJ" i "Hrvatsko zagorje"
Dobitnik je više nagrada na recitalu "Dragutin Domjanić" u Svetom Ivanu Zelini. Vanja Lisak uglazbio je tri njegove pjesme za Krapinski festival.
