Uz devedeseti rođendan velikom hrvatskom književniku akademiku Ivanu Aralica sastavio sam knjigu od tekstova u mojim objavljenim knjigama u kojima se spominje ili ih je on napisao. Knjiga je dana vama na dar na portalu dragovoljac.com i možete je neći na: http://www.dragovoljac.com/
Evo tog Predgovora:
Akademici Ivan Aralica i Josip Pečarić, ma što god tko o njima mislio, iznimne su pojave hrvatskoga duha - jedan književnik, drugi matematičar, a obojica pak svojim esejističkim i publicističkim radom daju u našem vremenu nemali obol hrvatskoj svagdašnjici.
O Araličinu romanesknom, pripovjedačkom i esejističkom djelu ispisana je gotovo cijela jedna knjižnica tekstova, ali je nažalost ono još uvijek nedovoljno istraženo. Koliko god su njegova djela plijenila pozornost čitatelja, gotovo istodobno s pojavom u javnosti, pratila ih je nesmiljena, vrlo često bezočna i agresivna kampanja Araličinih političkih protivnika.
O Pečarićevim matematičkim radovima i njegovim prinosima na polju teorije nejednakosti najbolje svjedoče brojna međunarodna priznanja i naraštaji brojnih matematičara koje je vodio do najvišega akademskoga stupnja.
Posve drugo, nu ne i bez poveznice s matematikom, bar kad je riječ o logici izlaganja i strasti, Pečarićevo je polje publicistika, u kojoj gotovo medicinski precizno dijagnosticira bolesti, zablude, podvale i izopake hrvatske politike, koje onda na svoj osebujan način matematički precizno i argumentirano raščlanjuje i rješava.
Upravo ova knjiga posvećena živućem hrvatskom klasiku pokazuje ne samo glavne značajke javnih fenomena - književnika Aralice i matematičara Pečarića, nego i turobnih problema s kojima se svakodnevno bori hrvatsko društvo.
Sastavljena od različitih žanrovskih vrsta - polemika, eseja, reagiranja, osvrta, razgovora, apela i pisama, ali i tekstova auktora koji su pisali o Pečariću, nije samo slika idejne pa čak i ideološke borbe u hrvatskoj javnosti, nego i pokazatelj stanja u kojem se tijekom obnove državnosti našao hrvatski nacionalni korpus nakon veličanstvene ratne pobjede nad Srbijom i komunističkom Jugoslavijom.
Nikad provedena lustracija omogućila je revitalizaciju starih jugoslavenskih i boljševičkih struktura, koje su poslije smrti prvoga hrvatskog predsjednika i obnovitelja državnosti dr. Franje Tuđmana trećejanuarskim preuzimanjem vlasti 2000. godine, slijedećih petnaestak godina projektom detuđmanizacije vodile razgradnju nacionalnih institucija i sustavno progonile sve sudionika u obnovi hrvatske državne nezavisnosti.
Kao jedan od prvih rezultata te detuđmanizacije bijaše odbacivanje nacionalne pomirbe, što će se procesom, dva desetljeća kasnije, stvaranjem nepremostivih unutarnacionalnih podjela, pretvoriti u "pomirbu" hrvatskih političkih jugofila s velikosrpskim agresorom.
To pak na unutarpolitičkom polju uglavnom znači pojačavanje represije i progona državotvornih, danas bismo rekli suverenističkih strujanja, a na državnopravnom području, zbog ionako skliskoga terena, prijeti nam samoodreknuće od hrvatske državnosti, a kako bi se zadovoljili srpski apetiti, i sve izglednije političko približavanje Beogradu.
Kad zakažu političke organizacije ili se tijekom vremena potroše njezine ideje, na pozornicu stupaju onda ugledni pojedinci, koji svojim djelom, svježinom ideja, raskrinkavanjem podvala i neprestanim pozivima pokušavaju upozoriti klonulu javnost na pogibelji koje se valjaju duboko u pozadini perfidno vođenih političkih operacija.
Razvoja takvoga političkog procesa može se znatnim dijelom ili pak u svojim načelima pratiti upravo kroz ovu Pečarićevu knjigu, u koju su uvršteni tekstovi nastajali zadnjih dvadesetak godina.
Prva dva teksta potječu iz 2001. godine, u kojima akademik Pečarić piše o reakciji skupine članova HAZU, koji su, poput nekadašnjih "subnorovaca" napali književnika Aralicu zato što je u romanu "Ambra" ne samo genijalno ocrtao tadašnje hrvatsko političko društvo, nego i stvorio trajne likove hrvatske političke zbiljnosti.
Druga skupina tekstova posvećena je Haaškom sudu, a stožerno mjesto zauzima Pismo Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, u kojem je poredano 30 zahtjeva, koji počinju zazivom "Ne tražimo od vas" sa zaključnim pozivom "Mi tražimo od vas: Vratite nam naše žive, naše branitelje, koje ste vi zatočili i osudili bez dokazane krivnje!" Pismo je potpisalo mnoštvo hrvatskih uglednika, a ispod njega su ispisana i njihova imena. Intonacija i zazivi pisma, unatoč nestanku Haaškoga suda, gotovo su i danas suvremeni u napisima onih intelektualaca, što se opiru stremljenjima sve pogibeljnije memorandumske politike, koja očito i u Zagrebu ima svoje moćne zagovornike.
U nizu tekstova koji počinju već spomenutim Pismom Vijeću sigurnosti, akademik Pečarić raskrinakava političku dimenziju rada Haaškoga tribunala, koji očito nije samo sramota međunarodnoga sudovanja, nego je, kao eksperiment, svojevrsni hibrid najgorih slučajeva u sudovanju dvaju prošlostoljetnih totalitarnih režima.
U trećoj skupini tekstova Pečarić raščlanjuje pozadinu kampanje protiv popularnoga hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji se, kao hrvatski dragovoljac, zbog svojih domoljubnih pjesama našao na udaru političkih snaga, koje su vodile proces detuđmanizacije i urušvanje hrvatske državnosti. U ovoj skupini su, između ostalih, i dva Araličina teksta - Anđeoska bjelina Perkovićeve poezije i Marko Perković Thompson genij je kojega je otkrio drugi genij Zdenko Runjić. U ovoj skupini je i nekoliko pisama javnosti i dužnosnicima protiv zabrane Thompsonovih koncerata s potpisnicima, pismo prijatelju Slobodanu Langu te tekst Dva hrvatska pogleda na pozdrav "Za dom spremni".
U četvrtom dijelu knjige Pečarić obrazlaže svoju ulogu u kandidaturi i zauzimanje u kamapanji prof. dr. Mirosvava Tuđmana za hrvatskoga predsjednika.
U petom poglavlju knjige složeni su tekstovi pod naslovom "Ustašoidni akademici", a rubrika počinje Pečarićevim interviewom na radiju SBS u Australiji 1993., iz kojeg se mogu doznati detalji o Pečarićevu znanstvenom i javnom radu. Drugi je tekst posvećen nedavno preminulom akademiku Dubravku Jelčiću, u kojem Pečarić, između ostaloga, piše i o svojoj suradnji s tim nezaboravnim znalcem hrvatske pisane riječi. Slijedi polemički tekst s redakcijom Ferala koja je napadala Pečarićevu knjigu "Brani li Goldstein NDH" te govor s predstavljanja knjige "Kako su rušili HAZU". Tekstovi raskrinkavaju tendencije te otkrivaju taktiku, ali i ciljeve procesa detuđmanizacije u kulturno-znanstvenim krugovima. Govor pak s predstavljanja knjiga koje su u suautorstvu napravili Miroslav Međimorec i akademik Pečarić ne otkriva samo svu tragiku slučaja generala Slobodana Praljka, nego upravo na njem primijenjene postupke i posljedice procesa detuđmanizacije, započete još 2000. godine. U ovu je rubriku uvršten i tekst Miroslava Tuđmana s predstavljanja Pečarićeve knjige "Propade im crvena Hrvatska" te Pečarićev tekst "Sprega Josipović - Šešelj", u kojem, na konkretnim slučajevima, upozorava na proces stvaranja hrvatsko-srpske koalicije.
U završnom, šestom poglavlju knjige objavljena su i druga otvorena pisma javnosti, nacionalnim i državnim ustanovama te dužnosnicima, čiji je inicijator bio akademik Pečarić, a vezana su, također, uz osobe ili pojave koje su u svojim postupcima medijskoga ili sudbenog terora vodili i organizirali nositelji detuđmanizacije. Rubrika počinje otvorenim pismom u povodu hajke na velikoga hrvatskog književnika Milu Budaka. Ispod pisma su također objavljeni potpisnici, a slijede i tekstovi potpore. Slično je uređen i poziv dužnosnicima da spase život generalu Branimiru Glavašu, koji je zbog sudbenoga progona štrajkao glađu. U ovoj rubrici i niz tekstova govori o odnosima u HAZU, a predstavlja ih paralelni i polemični interview objavljen u jednom tjedniku akademika Pečarića i Vlatka Silobrčića. Među događajima u HAZU posebno se ističe i tekst o Mesićevu predavanju o povijesti akademicima. Vrijedan je i poziv vlastima da iz škola povuku sporne udžbenike, u kojima se pokušavala izjednačiti odgovornost za rat i zločine između Hrvatske, koja se branila i srpske agresorske strane te Prosvjed zbog napadaja na hrvatski suverenitet, kao i Apel hrvatskoj javnosti zbog medijskih manipulacija.
Pečarićeva knjiga nije samo podsjetnik na jedno vrijeme koje smo proživljavali i preživjeli, nego je vrlo aktualno upozorenje na sve ono što bi nam se moglo dogoditi, ako se kao narod pravodobno ne otrijeznimo od pijanstva u krvavim balkanskim noćima!
foto: Zagorje.com
