Ponedjeljkom objavljujemo pjesmu tjedna. Ovog tjedna je pjesma tjedna Moja majka pjesnika Željka Bajze.
MOJA MAJKA
kad nam je listopad odjednom iskoristio stabla
a proljeće oderalo s kože led,
ali iz njegova srca tekla je samo voda...
sunce je veće od od svakog čovjeka i svih ljudi zajedno
Bog me miluje po kosi sunce ravna svijetom
izađem li s večera iz kuće čini mi se da sam sretan
Pa bolje recite, kako sačuvati srce i još govoriti o dugu zemlji,
što dugujemo roditeljima i Bogu,o nikad neisplačenom životu,
kad smo bili robovi bez nade i kad nas je razdirala mržnja
nagovarajući da smo mi pravedni
i dan, što nije volio nikoga promaknuo nas je za svoje sinove.
mislim na majku koja je na umoru i zamišljam ju kao djevojčicu kad je bosa nosila sijeno
pa sad jedri iznad zemaljskih patnji iznad brijestova iznad lipa
cvijet vene ali nešto ostaje ne gubi nadu i trava koja ne umire
ne lomi kruh rasipnosti ropstvo za plaču sve ih pozivam pod brajdu
duša ti se doziva s travom i kamenjem vani je pala noć
ako odustanem od rijeke hoćeš li znati da sam ti na pragu
bit ćeš blaga kao jesen kad više ne bude ni potoka ni cvijeta
ako je istina da hodaš naokolo i razgovaraš sa stablima
ako može drvo misliti
naći ćemo se negdje između smrti i života
Željko Bajza