Pjesma Ksenije Herceg-Ribić "Antej" uvrštena je u zbornik sa književne manifestacije Susreti riječi, te je objavljena i u književnom časopisu Društva hrvatskoj književnika " Nova Istra".
ANTEJ
Antej je mirno gazio
polja kamilice.
Volio je miris
latica što su se gnječile
među njegovim prstima.
Nitko te ne može pobijediti
dok stojiš na zemlji,
davno su mu rekli bogovi.
Uranjao je noge u vruće gejzire
grijao se na pepelu vulkana
i hladio u moru.
Vode su se pjenušale i isparavale,
a on bi se uspoređivao sa kovačima
samo što je on kovao maglu
i sa dlanova je otpuhivao po poljima.
Nepobjedivost nije rađala strah
već bezobzirnost i usamljenost divova
(pazi da ti se koraci ne odlijepe sa zemlje).
A onda je došao Heraklo.
Podignut s tla,
odrezan u korijenju,
u njegovim rukama
bio je mekana glina
i bespomoćan
kao polja kamilice.
