Saška Rojc je istaknuta autorica u suvremenoj hrvatskoj poeziji čije se stvaralaštvo odlikuje snažnim feminističkim tonom i istraživanjem kompleksne teme ženskog identiteta i seksualnosti. Njezina zbirka pjesama "Puzzlerojc" koju je 2007. objavio nakladnik AGM značajan je doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji zbog bavljenja pitanjima roda i očekivanja društva prema ženama te jedinstvenog pogleda na žensko iskustvo koje nadilazi tradicionalne granice. Oslanjajući se na osobna iskustva i maštu, autorica se bavi temama seksualnog sazrijevanja, (bi)seksualnosti, identiteta i društvenim konvencijama pozivajući čitatelje na razmišljanje o vlastitim identitetima i društvenim normama koje ih oblikuju. Identifikaciji s pjesmama doprinosi osobni ton i iskrenost koje Rojc koristi, a što je počesto iskazano autobiografskim elementima i otvorenim izlaganjem vlastitih unutarnjih borbi, dilema, strahova, nada i snova. Važna preokupacija u njezinu pjesništvu je tijelo koje tretira ne kao simbol ili metaforu nego kao sredstvo kojim istražuje identitet i otvara pitanja o samospoznaji.
Zbirka je podijeljena u cikluse koji funkcioniraju kao puzzle slagalice čime se naglašava složena slika identiteta autorice Rojc („Puzzlerojc“), osobito u kontekstu ženskog iskustva. Ova fragmentarnost omogućava čitateljima doživljaj procesa samospoznaje kroz različite perspektive što je inovativan postupak. Rojc se u svojim pjesmama nerijetko referira na popularnu kulturu kako bi obogatila svoje narative. To su likovi iz filmova, glazbe, stripova, dječjih knjiga (Zdravka Krstulović, Mira Furlan, Fabijan Šovagović, Sylvia Plath, Blek Stena, Malik Tintilinić...). Time, no prije svega jasnim jezikom i otvoreno postavljenim pitanjima koja pozivaju na suočavanje s vlastitim unutarnjim svijetom, njezina je poezija razumljiva i široj publici.
Da je „Puzzlerojc“ važna knjiga poezije, koja je naišla na pozitivnu recepciju i kod kritičara i kod publike, dokazuje i njena reaktualizacija gotovo 20 godina nakon objave knjige. Naime, nekoliko je pjesama uvršteno u knjigu „Rušenje četiri zida. Antologija regionalne queer poezije“ koju je krajem prošle godine objavilo Hrvatsko društvo pisaca. Knjigu su uredili Denis Ćosić i Đorđe Simić. Jedna je pjesma Saške Rojc doživjela i svoju video-obradu te je objavljena na YouTube kanalu Poetski tren. U obradi su sudjelovali slikarica Maja Boban koja je temeljem stihova načinila originalne radove u kombiniranoj tehnici i Maro Market koji je skladao i izveo glazbu. Stihove je recitirala autorica videa Gordana Kovačić. Video pogledajte ovdje:
Poetski tren: Saška Rojc – Bildung
Nekoliko pjesama Saške Rojc iz zbirke „Puzzlerojc“ (AGM, 2007.)
morske nemani
jednom su me poveli na barbinu barku. barba je rekao, žensko je. nesreća na brodu.
lovili su ribu pod svićon. more je otvaralo tisuću očiju. u svakom oku alga i jež. ništa nismo uhvatili.
barba je rekao. morske nam se nemani grohotom smiju.
prijateljičino viđenje
jednom mi je rekla da legnem kraj nje u krevet. uvukla sam ruku u njene gaćice. ona je mirno ležala kao da nisu njena posla. cimer je tipkao nešto za kuhinjskim stolom. naša soba je bila odijeljena samo smeđim zastorom. kada bi on prestao kucati po mašini prestala bi kucati i naša srca u postelji. čulo se isprekidano disanje u tami. saška je tu scenu ukrala iz nekog fassbinderovog filma.
mali zvuci vatre
ivana je znala čuti male zvuke vatre. i andersen je.
mali su zvuci vatre uvijek domaći i tamo gdje nigdje je.
moj malik živi u cigareti.
kad on prstićima pucne, čujem kako je dogorjela sitna misao.
njen topli pepeo presipam u dlanove papira.
kroz uvijek otvoreni pleh na glavi ubacujem čikove.
renesansa
zapravo, na fotografiji izgledaš kao nastavnik tehničkog odgoja.
ali kad kreneš nag i divlji po mene kroz sobe, sve pršti, sve se rasipa kao da je zrak staklen.
ja ti se smijem s kreveta da odagnam zbunjenost uslijed toliko muške renesanse.
