KROZ UŠICU IGLE - Kad sam svojevremeno, a bilo je to prije podosta godina, pisala i suuređivala TV prilog u Večernjem listu uvijek smo se vodili postulatom: najaviti i obraditi (kritičarski, razgovorno, reportažno i na razne druge raznovrsne načine) sve dijelove programa ondašnje TV Zagreb. I uspijevali smo u tome. Jer, znalo se da tzv. državna, sada javna televizija ima dužnost informirati i zabaviti, ali isto tako i podučiti te kulturno „uzdizati“, da uporabim stari termin, gledatelje. E da, u tome je „kvaka“: današnji programi, pa ponekad i na javnoj, a ne samo na komercijalnim televizijama, previše su okrenuti zabavi (tu moram ubaciti opasku da nije to, kako neki pokušavaju protumačiti, „podilaženje publici“, nego podcjenjivanje publike!), pa ne mare za pravu kulturu.
I, što nam ostaje? Treći program HRT-a, tj. HRT 3 koji ove godine slavi 10-tu godinu postojanja. Ja osobno imam osjećaj da dulje traje. Jer toliko mi/nam je toga podario da je to veliko obilje. Dobro, možda sam ja više od nekih drugih orijentirana na kulturu u užem smislu te riječi, kao komparatistica i novinarka kojoj je kultura uvijek bila „uža specijalnost“, ali doista, činjenica je: onaj tko voli dramu, priču, dobar dokumentarac, stručne razgovore o knjigama, naravno i o prirodnim, a ne samo društvenim znanostima, pa o šahu i još koječemu pametnome, posebno o festivalima, smotrama – moći će to saznati na HRT-u 3, na ipak popularnom (ma što tko mislio o tome)Trećem. A da mu ne bude dosadno.
To je najvažnije: ekipa je pronašla pravi način da forma /oblik prati sadržaj/teme u jednom (zapravo nekoliko njih) kreativnom obliku (stručni ali „pitki“ razgovori, ozbiljna i argumentirana sučeljavanja, neobične, razigrane reportaže, intrigantni i istraživački dokumentarci), a to je i jedini program bez reklama što je za svaku pohvalu također (samo svoje emisije ponekad malo unaprijed puste i preporuče ih!) Godinama su nam bile pojam originalne stanke između emisija, pa su odlučili urednici staviti još nešto originalnije: predivne plesne snimke (u slow motionu, tj usporeno) koje sugeriraju slavni logo HRT-a.
A sve je to toliko profinjeno, a opet privlačno, da oduzima dah. Dakle, u stilu navijača neka bude: bravo za ekipu i današnju onu negdašnju, koja je sve to „zakuhala“ prije 10 godina u „TV loncu“ kreativnosti, mašte i znanja te dobrih gostiju i još boljih voditelja: radite sjajan posao i jedino se s Vama može mjeriti, kako netko reče, ARTE u Francuskoj ili RAI 3 u Italiji. Još bi se tu mogao dodati i naš III. program Hrvatskoga radija, ali to je posebna tema kojoj ću se vratiti vrlo brzo, jer mi je na srcu i duši – neostvareno obećanje dano samoj sebi.
Kad magična kutija nudi drame, serije, jazz, operu, balet ... duša je puna
No, nabrajanje dobrih emisija i tema na HRT 3 nije ni izdaleka gotovo (imena urednika i voditelja neću nabrajati da nekog ne preskočim, pa bi se mogao naljutiti. I, ljudi moji – jako puno ih ima – tih sjajnih kreativaca, motivatora, entuzijasta, vedrih i originalnih genijalaca!). Tu su emisije poput Što je klasik, pa Peti dan, upravo završeni Velikani hrvatskog glumišta (za dušu i srce, hoćemo još!), a sjajne izvedbe klasične i posebno jazz glazbe liječe dušu ljubitelja tih predivnih nota i interpretacija. Zapravo je mnogo toga dio HRT-ove proizvodnje, jer su Veliki simfonijski orkestar HRT, Jazz orkestar te Tamburaški orkestar dika naše velebne produkcijske magične kutije (kako je televiziju svojedobno nazvao M. McLuhan. Sad nećemo o globalnome selu njegovom, jer bi nas to daleko odvelo, ali je činjenica da naše emisije često prikazuju na spomenutom ARTE-u i na RAI-ju 3. Bravo naši ...) Neću dakle ni spominjati ni urednike ni voditelje emisija, jer bih nekoga mogla zaboraviti. No, svi se oni sjajno pripreme za emisiju: imaju prava, znalačka pitanja, a isto tako znanjem „potkovane“ goste koji umiju na njih stručno ali ne i monotono nego originalno odgovoriti. Priča za sebe su Posebni dodaci koji subotom traju do duboko u noć. O njima sam već pisala i opet ću, moram, potiču me ...
Takvo poznavanje glumaca, redatelja, anegdota iz njihovoga života i rada, takve usporedbe među stvarateljima sjajnih filmova, takvo „prepucavanja„ među voditeljima filmolozima koji su u stvari filmofili – to se rijetko nađe. A i izbor filmova je sjajan (uvijek ih je nekoliko), pa i kad traju po 4 sata. Možemo reći i napisati samo: bravo, nastavite tako. Isto vrijedi za već spomenuti Peti dan gdje se sukobljavaju o aktualnim temama osobe različitih svjetonazora. Oni se dobro pripreme za teme, dobiju čak i „domaću zadaću“, znaju se i boriti za minutažu u emisiji, znaju oštro suprotstavljati mišljenja, ali korist za gledatelje je uvijek velika. To je demokracija na djelu u punom, pravom značenju te riječi. Ne u smislu – sve je dopušteno, nego: pamet naprijed, ostalo stoj ... A slavne su i emisije o šahu ili pak ona Na rubu znanosti, pa Knjiga ili život ... koji biseri. Nadam se, tj. sigurna sam, da nisu pred svinje bačeni (da parafraziram stare Latine), da je i publika stasala s HRT 3 i postala kulturnija. To je postignuće !
Ovaj je tekst pisan u „ih“ formi jer ne može biti drugačiji. Zna se: o ukusima se ne raspravlja ili kako bi rekli (kad su već tu) stari Latini: De gustibus non disputandum est, a i ne može nikada neki stav ili kritika biti do kraja objektivan. Dakle, ovo je moje mišljenje o HRT-u 3 , a Vi koji ovo čitate možete slobodno imati svoje (drugačije) mišljenje. Jer, 100 ljudi/ćudi, 100 ukusa, 100 želja ...
Program koji znanjem, polemikama, raspravama - ostavlja bez daha
Razvidno je: HRT 3 želi da nam kultura u užem pa i širem smislu te riječi bude svakodnevica. I da nam ne predstavlja dosadu nego UŽITAK SREĆU, PUNINU DOŽIVLJAJA. Onda će i naš život biti bolji, bogatiji, sadržajniji. Zapravo to već jest. Jer postoji npr. na HRT-u 3 za umirovljenike ili bolesne ili nezaposlene sjajan ciklus filmova u ranim poslijepodnevnim satima naslovljen „Na kavici s klasicima.“ Uglavnom su crno bijeli filmovi, ali baš zato bude nostalgiju, sjećamo se starih dobrih redatelja i glumaca – ma divota ...
I zato HRT 3: neka te sreća prati u tvom daljem TV „životu“, uz želju da novih domaćih drama i serija (drama je bilo puno, u početku su se snimale u živo što je bilo jako teško, a pojam su naravno Malo i Velo Misto, Gruntovčani... ) bude čim više, isto tako koncertnih pa i studijskih snimki i dokumentaraca. I programa u živo koji su uvijek poslastica za sebe. I stranci imaju kvalitetnih programa (spomenula sam ih), ali kad je o kulturi riječ ukrast ćemo i parafrazirati slogan (iz gastronomije ako se ne varam) - volimo domaće. ADU i ALU i Filozofski fakulteti i Studiji novinarstva i Hrvatski studiji i sve slične ustanove i – vi i vaši profesori i studenti (zašto ne – nek' se počnu rano kaliti kao Matan u sjajnim Prosjacima i sinovima): vi ste na redu. I, bez ljutnje, ali moram za kraj spomenuti: neka bude što manje vanjskih produkcija – ima na HRT-u jako puno talentiranih ljudi koji sve to mogu „iznijeti na svojim kreativnim plećima“. Nije za razbacivati se novcem u ovim teškim i kriznim vremenima. A na HRT-u kreativaca ima „kao u priči“... Može? Sretno vam bilo.
Pratimo vas, gledamo vas! Nemojte se uspavati nego budite vrijedni i radišni i produktivni, jer kulturni i kreativni i pametni već jeste!
foto: suradnik Wikipedija https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Zgrada_HRT_Zagreb.jpg
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama (Poticanje kvalitetnog novinarstva 2022)
