Hrvatska Marijanska svetišta - U Varaždinu je smještena katedrala Marijina uznesenja, iz koje polaze i vraćaju joj se Varaždinci koji početkom srpnja svake godine odlaze na hodočašće u najveće hrvatsko marijansko svetište - Mariju Bistricu dok se u nedalekom Biškupcu uz Veliku Gospu održava tradicionalno proštenje na kojemu vjernike dočekuje Gospa od bezga kojoj se također pripisuju i brojna čudesna ozdravljenja.
Evo što je o toj Gospi zapisao Glas koncila, (autor Marino Erceg, 2021.godine) - Uz mnoga velebna hrvatska marijanska svetišta stoljećima su se iz naraštaja u naraštaj plele i najrazličitije legende. One su »običnomu« puku, koji u davnim vremenima i nije mogao poznavati duboke teološke spoznaje, čudotvorna svojstva nebeske Majke prenosile na razumljiv i dojmljiv način. Mnoge od njih govore i o vremenima kada se propast kršćanstva na našim prostorima činila tako neizbježna, kao što je doba turskih osvajanja. Naširoko je poznato da je zagovor Majke Božje 1715. godine Sinjane spasio od turske najezde. Manje je poznato, možda, da se ikoni Gospe na otočiću Badiji nedaleko od Korčule pripisuje da je otočane 1571. spasila od turske mornarice. No u nekim su predajama i vjernici »spašavali Gospu« jer su, bježeći pred Turcima, kipove i slike Gospe nerijetko ili zakopavali ili skrivali na teško dostupna mjesta kako ih osvajač ne bi oskvrnuo. Tako su podravski Molvarci zakopali lik svoje Gospe, koju je godinama kasnije iskopao vol dok je pasao travu. U Zagorju je također konjščinski župnik Benedikt zakopao Marijin kip u bistričku župnu crkvu u 16. st. te je ona bila čudesno pronađena krajem 17. stoljeća.
Od grma bazge do oltarne slike
Turski osvajači pokušali su zariti svoju sablju i u samo srce Habsburške Monarhije pa su tako 1683. neuspješno opsjedali Beč. U svojim osvajačkim pohodima prolazili su i cestama kroz varaždinski kraj pa tako nije bez povijesnoga utemeljenja legenda u kojoj je puk pred osvajačima spašavao Gospu. Riječ je o slici Bogorodice s Djetetom Isusom u naručju, koja danas resi predivni barokni oltar župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Biškupcu, naselju u južnom dijelu Varaždina. Pretpostavlja se da su vjernici, bježeći pred Turcima, čudotvornu sliku Gospe ostavili u gustom grmlju bazge, prepuštajući ju tako Bogu na milost. Legenda je itekako jaka i dandanas jer se svaka središnja župna proslava – svetkovina Velike Gospe – među lokalnim pukom slavi kao »K Majki Božji v Bezgovini«. Nekad se i duguljasta ulica na čijoj se sredini nalazi vitka biškupečka župna crkva nazivala i »Besgova vulica«.
U starim zapisima Biškupec se nazivao i »Villa Episcopi« jer su na tom prostoru od davnina zagrebački biskupi imali svoje posjede
U davnim vremenima biškupečki su župljani bili nazivani i »čizmari« jer su od crnih bobica bazge radili tamnu boju kojom su premazivali kožu od koje su se izrađivale čizme. Bogata sakralna povijest Biškupca, koja je ipak daleko starija od turskih osvajanja – jer se prvi spomen župe javlja u vrijeme hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II. u prvoj polovici 13. st. – svjedoči da se u župnoj crkvi nekoć čuvao i bogato ukrašeni čudotvorni Gospin kip koji se nosio u svečanim procesijama. Glas o biškupečkoj Gospi nadaleko se širio, pa tako stari zapisi svjedoče i da je crkva privlačila velik broj hodočasnika iz širega varaždinskoga područja.
