- Otišao je i ostavio nevjerojatan trag dobrote, ali iako su ga zvali Viki, on je kroz život bio Viktor, a tako kako mu je glasilo ime tako se i nosio sa životom i u trenucima kada je to bilo najteže - rekao je svećenik na današnjem ispraćaju jednog od onih Varaždinaca koji su na sve moguće načine zadužili svoj grad. A Viktor Plavec koji je ovaj svijet napustio u svojoj 84. godini bio je prije svega veliki čovjek i gospodin u svakom mogućem smislu te riječi. Pred kraj života bio je tihi susjed kojega je lijepo bilo susresti u gradu koji je kao i rodnu mu Vinicu zadužio nebrojenim svojim aktivnostima i dobrim djelima.
Bio je i sjajan otac i suprug, uvijek je to govorila njegova supruga Višnja.Kao dugogodišnji varaždinski obrtnik fotograf, svojim je fotoaparatom zabilježio sve najljepše i najsretnije trenutke života mnogih varaždinskih obitelji, jer snimao je svadbe, krštenja, svečanosti, sportske i kulturne priredbe ali i školske razrede i prve pričesti diljem Varaždinske županije, a neko vrijeme radio je i kao fotoreporter Vjesnika.
Bio je međutim prije svega sportaš. a za mnoga sportska postignuća i mnogobrojne uspjehe u sportovima kojima se bavio, u kasnim devedesetima dobio je titulu počasnog građanina Varaždina. Bio je i mecena te mu je za dugogodišnji humanitarni rad, 2013. godine, Varaždinska županija dodijelila Nagradu za životno djelo.
Rodio se 10. siječnja 1935. godine u Vinici, a prve sportske uspjehe postiže već 1949. godine, kada se osniva Hrvački klub u Varaždinu, a on sudjeluje u njegovoj prvoj postavi. Paralelno, počinje se baviti boksom, najprije kao boksač zagrebačkog „Metalca“, a potom postaje najmlađim boksačkim trenerom u bivšoj Jugoslaviji, te ubrzo i boksački sudac. Kao najbolji boksački sudac u Europi dobiva kvalifikaciju za suđenje u boksu na svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama. Zbog tih je suđenja i puno putovao donoseći redovito svojoj Višnji sadnice i sjemenje egzotičnog bilja i cvijeća, tako da i ona upije djelić te ljepote koju je vidio putujući svijetom, a da se nije udaljila od svog prelijepog vrta i ateljea, uvijek s radošću iščekujući njegov povratak .
A Viktor je na Olimpijadi u Seulu (Koreja) 1988. proglašen najboljim sucem. Bio je i predsjednik boksačkog saveza u dva navrata, te predsjednik Boksačkog saveza Republike Hrvatske.
Bavio se i speedwayem i moto trkama, na kojima je aktivno nastupao, a od 1953. godine bio je i član Aero kluba Varaždin i njegov višegodišnji predsjednik, te su mu miran počinak u niskom preletu nad grobljem s dva zrakoplova poželjeli članovi današnjeg Aero kluba
Od 1952. godine igrao je i nogomet u klubovima Varaždinske županije, a od 1948. godine, pa sve do nedavno bio je aktivni ribolovac, te je bio biran za predsjednika Ribolovnog društva.Bavio se i lovom, gdje je dobio titulu najuzoritijeg lovca. Za svoj svestrani sportski život i rad dobitnik je brojnih visokih priznanja. Kao mecena i humanitarac Viktor Plavec bio je među osnivačima Rotary cluba Varaždin, a kao rotarijanac dobio je i najveću svjetsku nagradu „Paul Haris“.
Kroz Rotary club bio je sudionik u mnogobrojnih humanitarnim manifestacijama, te aktivno pomagao ljudima u nevolji i osobnim donacijama.Kao dugogodišnji obrtnik – fotograf, kroničar je Varaždinske županije i Grada Varaždina, a njegove fotografije nalaze se u brojnim knjigama i monografijama. Njegov foto-atelje Plavec-Fiket četvrta je generacija fotografa. Viktor Plavec osobno, ali i njegova obitelj, unaprijedili su ovu granu obrtništva novim tehnologijama.
Tijekom Domovinskog rata 1991. Godine osnovao je Sportsku četu i postaje njezin zapovjednik. Sudionik je prvih vojnih igara u Rimu, a organizirao je i druge igre i manifestacije u domovini.
Za svoj predani doprinos privatnom i javnom životu Varaždinske županije i Republike Hrvatske dobio je brojne nagrade, priznanja i zahvalnice, od Hrvatskog sabora kulture, zahvalnice „spasimo Dravu“, do nagrade Grada Varaždina 1999. godine, te drugih visokih priznanja.
Ljudi kakav je bio Viki danas je malo na svijetu, zato dijelimo veliku tugu s obitelji i prijateljima, ali i veliku radost što smo ga poznavali.
