Izašao je peti album Mayalesa, "Boutique pop Vol. 1", kolekcija od devet novih pjesama od kojih smo do sad imali priliku upoznati "Jedan mali dio tebe" feat. Kristijan Beluhan, "Pogledaj u njene oči", "Odrasti, udaj se", "Hostesa".
Kako se i najavljivalo, Mayales na ovom albumu predstavlja svoju pop stranu, a sudeći po naslovu (Vol 1.) moguće je očekivati i svojevrsni nastavak ove avanture u kojoj sad već standardna ekipa predvođena Petrom Beluhanom i Vladom Mirčetom zaigrano eksperimentira s različitim rukavcima pop glazbe, dakako na svoj prepoznatljiv način koji već više od trideset godina obogaćuje domaću glazbenu scenu.
I na ovom albumu sudjeluje veliki broj suradnika, prije svega producentski tim Pavle Miholjević i Jura Ferina, koji će zajedno s Lukom Gečekom ovdje sudjelovati i kao multiinstrumentalisti odnosno aranžeri. Od gostiju valja izdvojiti vokalne suradnje s Edom Maajkom, Kristijanom Beluhanom te Ivanom Dečakom. Dakako, tu je i čitav niz vanjskih suradnika odnosno jedan veliki tim ljudi s kojima Mayales gradi svoju strategiju ali i vizualni identitet kao važnu kariku svoje pojavnosti. Spomenimo samo neke od njih, poput Gorana Berovića, Maria Delića, Hrvoja i Roka Raguža, Mladena Runkasa, Nevia Smajića i Maria Borščaka.
Cijeli ovaj Botique pop projekt prati i zanimljiva suradnja s umjetnikom Filipom Majdakom, poznatijim kao Odd, koji od početka remiksira svaku objavljenu pjesmu. Isto će učiniti s preostalim pjesmama te uskoro objaviti i zasebno izdanje namijenjeno svima onima koji ove pjesme žele čuti u bitno drugačijem aranžmanu odnosno koristiti u svojim DJ setovima.
Više o albumu od Petra Beluhana:
"Mislim da je bila jesen 2022. kad su započeli prvi razgovori o tome kamo dalje usmjeriti brodove a da Mayalesovo jedrenje ostane podjednako uzbudljivo i po mogućnosti dovoljno smisleno za sve uključene, osobito u ovom zajebanom vremenu.
Sukus svega mogao bi se svesti na ideju - hajmo vidjeti što mi možemo ponuditi na temu radiofoničnog popa. Hajmo malo promijeniti očekivani kurs i naše neobavezno igranje prepustiti većem nadzoru naših dragih producenata, i istovremeno disciplinirano poštovati diskografske uzuse ponašanja (najavni singlovi svakih četiri mjeseca, spotovi, fotkanje,…). Ta je ideja sama po sebi zvučala dovoljno ludo da ostane negdje podsvjesno u našim glavama duže od dvije- tri zajedničke cuge.
