Trakošćan je dobio dokumentarac u kojemu se osim priče o muzejskom postavu i jezeru te šumskoj stazi koja se naziva putom vila govori i o suvremenoj turističkoj prezentaciji te događanjima uz dvorac kroz četiri godišnja doba. Pogledajte film, a usput i pročitajte priču koja je bila podloga za scenarij.Dvorac Trakošćan, prvi puta kao toponim spominje se davne 1334. godine, ali, je li to ime dobio zbog svoje obrambene funkcije - kao utvrde na stijeni, pa je ime Trakošćan zapravo izvedeneca od Drachem stein ili zmajeva stijena, ili možda začeci imena sežu i dalje u prošlost sve do Tračana, nitko više sa sigurnošću ne zna.
No, turistima koji mu se dolaze diviti iz daleka, kao ni domaćim izletnicima to i nije najvažnije. Oni dolaze da bi doživjeli duh romantičarskih vremena prohujalih stoljeća te šetnjom kroz dvorac i perivoj ili uz jezero na trenutak predahnuli od stresa i užurbanosti vlastitih života.U proljeće, život uz dvorac je najintenzivniji, jer tada je najaktivnija i lokalna zajednica. Vikendima oživi i tradicijsko trgovište pa se ovdje mogu susresti lokalni umjetnici, majstori svojih zanata, koji će vas zadiviti nekim već zaboravljenim vještinama poput izrade pletenih logožara, glinenih posuda s tradicionalnih lončarskih kola ili drvenih igračaka i skulptura.
Kroz priču o autohtonim suvenirima, licitarskom srcu ili zagorskoj drvenoj igrački koji su mjesto pronašli na listi zaštićene baštine UNESCO-a.Oslušnete li pripovjedača učinit će vam kao da niste u Hrvatskoj, no baš taj i takav govor - izvorni bednjanski, uspio je kao i to najvelebnije zdanje Hrvatskog zagorja preživjeti sve političke i jezične promjene i kao takav također postati dijelom zaštićene hrvtske nematerijalne baštine.Nekoliko OPG.-ova ponudit će vam ovdje svoje domaće proizvode kao što su med, jabuke ili bučino ulje, a lokalni kipar Dragec oduševit će vas svojim skulpturama vrganja, ježeva, pijetlova, purana... ili kako sam kaže bogekov, zapravo raspela koje često radi i od crnog fosilnog drveta iz rijeke Bednje .U šetnji uz jezero, ako ne idete u grupi možete snimiti svoj najromatičniji selfie ili fotografiju s odrazom dvorca u vodi. Okolica dvorca oblikovana je kao perivoj, a uokolo kroz šumu, nalazi se umjetno jezero, duljine oko kilometar i pol, površine 17 hektara i dubine oko 2,5 metra. Voda u jezeru ljeti se ugrije i do 22° C., ali zbog zamuljenosti nije pogodna za kupanje.
Na stazi oko Trakošćanskog jezera uređena je poučna staza nazvana Put vila. Ona educira posjetitelje o pripadnosti parka i jezera NATURI 2000 u okviru park-šume Trakošćan i okolnog područja. Dužine je 5 km, a može se čitava razgledati, uz laganu šetnju, za otprilike 2 sata.Na njoj se nalazi 20 poučnih točaka, te ribarska kućica, uređena kao multimedijska info-točka s pričom vretenca i namijenjena predahu za vrijeme šetnje.
Staza je zanimljiva zaljubljenicima u prirodu, šetačima, rekreativnicma i biciklistima, a jezero se čitave godine kao oazu mira korisi za sportski ribolov, pedaliranje ili za predah uz kavu ili brzi obrok na splavi nedaleko brane koja regulira protok vode iz potoka čemernice i jezera prema rijeci Bednji s kojom se spaja na sjevernoj strani u podnožju dvorca. Turisti intenzivnije počinju dolaziti nakon zime, a osim domaćih izletnika sve je više i onih iz udaljenijih dijelova svijeta. Dolaze prvenstveno da bi uživali u razgledu dvorca koji oduševljava svojim skladno uređenim interijerom i očuvanim inventarom, a ujedno i govori o profinjenosti ukusa nekadašnjih vlasnika koji su tom velebnom zdanju udahnuli dušu i svevremenost.
Grofovi Draškovići bili su ovdje gospodari gotovo četiri stoljeća. Prvi poznati vlasnici Trakošćana bili su grofovi Celjski, jer trakošćansko vlastelinstvo bilo je tada u sastavu Zagorske knežije s ostalim utvrđenim gradovima i dvorcima. Nakon smrti Ulricha 1399. dvorac postaje vlasništvom Jana Vitovca, bivšeg vojnog zapovjednika Celjskih zatim pripada kralju Matijašu koji posjed prepušta svom nezaokonitom sinu Ivanišu, hrvatskom podbanu, a koji pak imanja Vinicu i Trakošćan daruje dalje kao naknadu za plaću podbanu Ivanu Gyulayu.
Obitelj Gyulayu u posjedu je Trakošćana kroz tri generacije, da bi nakon izumiranja loze posjed potpao pod vlasništvo krune te konačno i obitelji Drašković.Za učinjene usluge u obrani austro-turske granice te naknadu banske plaće ugarsko-hrvatski kralj Maximilijan drugi, 1569. godine posjed i dvorac dodjeljuje Juraju Draškoviću, najprije u uživanje, da bi mu, na osobnu molbu, kralj Rudolf drugi posjed dao u nasljedno korištenje i uživanje 1584. godine.Trakošćanom, od tada, osim u vremenu od 1645 do 1651. kada je u vlasništvu Zrinskih, kontinuirano gospodare grofovi Draškovići sve do 1945., a njihovo je vlastelinstvo sa svojih 40-tak sela i 380 domaćinstava u 17. i 18 stoljeću među 20 najvećih u Hrvatskoj. Kao vrsni gospodarstvenici razvijaju i vlastitu manufakturu tekstila i stakla.. On njihovoj moći govori i sam grb obitelji koji prikazuje okrunjenog grifona, koji izlazi iz grofovske krune smještene na trobrijegu, a grifon, u desnoj panđi drži jabuku s križem, koja simbolizira svjetovnu i crkvenu vlast. No Draškovići se mogu pohvaliti i sjajnim odabranicama, suprugama, redom iz uglednih plemićkih obitelji koje im izvrsno pariraju svojim obrazovanjem, talentima i mirazom. O tim vezama ponosno svjedoče i grbovi u dovratcima prvoga kata.
Prva genealogija prikazana je na obiteljskom stablu iz 1668. godine, a uspon obitleji počinje od Bartola, Barića, ili Bartaka, koji je umro 1538., a bio je oženjen Anom sestrom tadašnjeg kardinala Utišinića, Utješenića, utjecajnog političara na dvoru kralja Ivana Zapolje, koji je posjede ima sve do Knina. Bilo je to vrijeme snažnog prodora Osmanlija i njegova velikog gubitka posjeda pa Bartolovi sinovi iz Pokuplja sele u Zagorje.Gašpar je vojskovođa i savjetnik, kralja Maksimilijana drugog, koji zajedno sa sinom Ivanom drugim od kralja dobiva barunstvo 1567., a uz to sa svojim bratom i posjede. Gašpar dobiva Klenovnik, a Juraju drugom vladar daruje Trakošćan, na uživanje kao zamjenu za bansku plaću 1569. , da bi im ti posjedi 1584. bili darovani u trajno vlasništvo. Juraj drugi bio je teolog, hrvatski ban i kraljev namjesnik za ugarsku, te biskup pečujski i biskup zagrebački, nadbiskup kaločki, biskup gyorski i kardinal, Pripada najvećoj intelektualnoj eliti, a zbog zalaganja za osiromašene tijekom Seljačke bune 1573. dobio je nazivak Pater patrie et pauperum - otac domovine i siromašnih.
Ivan drugi Drašković bio je dalmatinsko-hrvatsko slavonski ban, vrhovni zapovjednik ugarske vojske. Ivan Treći naslijedio ga je na banskoj funkciji i istaknuo se u borbi s Osmanlijama. Ivan četvrti bio je podban i kraljev dvorjanik i podmaršal s diplomom bolonjskog sveučilišta kraljev komornik i savjetnik, a istaknuo se u bici kod Zrina, Ivan peti bio je banski namjesnik, kraljevski savjetnik general, podmaršal, veliki župan i jedan od autora Pragmatične sankcije,a njih nasljeđuju na funkcijama Nikola drugi, Josip Kazimir kao profesionalni vojnik, Ivan osmi, sin Kazimirov je i prvi mason, Janko Drašković, hrvatski preporoditelj, Juraj peti, Juraj šesti kraljevski savjetnik i podmaršal, Ivan deveti profesionalni vojnik i političar i tako redom..
Umješnim gospodarenjem i dobrim vezama Draškovići su kroz svoja četriri stoljeća uspjeli proširiti i posjede i moć i zagospodariti većim dijelom Hrvatskog Zagorja.No, vremena nikada nisu bila laka, ni ona politička, a ni gospodarska i vojna. Draškovići su se isticali i kao vojskovođe.Dvorac je u više navrata bio i opsjedan, ali nikad razoren.Doživio je nadogradnje i preobrazbe, od prvobitne romaničke kule do renesansnog bastiona i na kraju nizom restauratorskih zahvata tijekom 19. stoljeća pretvoren je u rezidenciju u duhu historicističke predodžbe izgleda srednjevjekovnog dvorca s tornjićima kruništima i šiljastim prozorima.
Najzaslužniji za takav današnji izgled Trakošćana je podmaršal Juraj šesti Drašković sa suprugom Sofijom, koji je u duhu mode i novog vremena govorio: Napravit ću od Trakošćana dvor kojemu će se diviti svijet i generacije koje dolaze!
I ne žaleći truda ni novaca rasprodavši imanja, uključujući i Čalinec i Klenovnik dobiveni je novac utrošio u obnovu dvorca pretvorivši ga iz utvrđenog u rezidencijalni grad na stijeni, uredivši pritom i romantični perivoj te jezero. Zadnja faza obnove izvedena je u duhu renesanse u vrijeme Ivana devetog Draškovića i njegove supruge Julijane Eerdödy, poznate slikarice, koja u dvorcu dobiva i atelje. Izmijenjene društveno-političke prilike utječu na život u dvorcu, pa iduće generacije samo povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se iseljavaju u Austriju, a ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran i od 1954. godine u njemu je muzej sa stalnim postavom.
Proljetni dani obično privuku rekreativce, a praznik rada, prvi svibnja, vrijeme je i za prvu veliku feštu na otvorenome. U podnožju dvorca promoviraju se toga dana obično dvije tri političke opcije ovisno o koalicijama, a njhove se kuharske ekipe natječu u pripremajnju graha, kotlovine i drugih domaćih specijaliteta, koji se besplatno dijele posjetiteljima. Tako će biti i ovoga prvog svibnja.Proslava ne kolidira s povijesnom kulisom, jer i nekadašnji grofovi Draškovići, bili su redovito i politički angažirani. Razlika je u današnjoj demokraciji i politici dostupnoj svima u odnosu na vremena kad su funkcije pripadale samo velikaškoj eliti, a Draškovići su, zahvaljujući svom obrazovanju na talijanskim i drugim europskim sveučilištima, bili uvijek visoko pozicionirani... kao politički, vojni i crkveni velikodostojnici, obnašajući funkcije na bečkom dvoru ili u domovini, od biskupske, banske pa sve do palatinske .
O današnjoj obnovi koja traje već 15-ak godina kontinuirano se skrbi ravnatelj javne ustanove Adam Pintarić, koji je sretnog li spoja po zanimanju arhitekt.Neka vas ne začudi ako u šetnji perivojem ili dvorcem susretnete i mladence, koji su ovdje došli izgovoriti svoje sudbinsko DA, bilo da je to stvarno vjenčanje u Kapeli Svetog križa ili tek atraktivno turističko vjenčanje da bi poput mladog para iz Japana svom vjenčanju dodali malo bajkovite romantike s europskog kontinenta.
Dođete li u ranu jesen možete se se raspitati o subotnjim koncertima uz kavu za vrijeme održavanja Varaždinskih baroknih većeri, te doći uživati u koncertu rane glazbe, na renesansnim ili ranobaroknim glazbalima poput lutnje, teorbe, baroknih violina i čembala.
Nad starim gradom često nadlijeću paraglideri koji dolaze s poletišta s obližnje Ravne gore, a često ćete susresti i umjetničke fotografe ili filmske ekipe koje u interijerima ili eksterijerima na jezeru ili u perivoju žele u duhu svoje inspiracije ovjekovječiti dvorac i iskoristiti ga kao kulisu za neku svoju priču.Rado u njegove skrovite predjele dolaze i ribiči,a uz predivno jezero u kojemu se ocrtavaju vizure dvorca pronaći ćete i bicikliste i mnogobrojne šetače, koji se okupljaju u vrijeme velikih događanja ili dolaze u grupama.
Posebnu čar pronaći ćete dođete li u Trakošćan zimi kada dvorac nalikuje začaranom dvorcu snježne kraljice, a njegove se biserne vizure kao da se natječu nevinom bjelinom koja ga je obgrlila.To je i vrijeme za književne večeri i velike izložbe u njegovim izložbenim salonima u podnožju, te Noć muzeja, muzejsku priredbu kada njegov postav u noćnom terminu obično razgleda do nekoliko tisuća posjetitelja.
