Srbija zabranjuje pojedinim hrvatskim pjevačima ne da imaju koncerte u njihovoj državi, već im uz ostalo tamo uskraćuje i dolazak.Na granici sa Srbijom, ali najvjerojatnije i u Republici Srpskoj, postoje nekakve tajne crne liste, tko smije, a tko ne smije prijeći granicu.
S druge pak strane, diljem Hrvatske bez problema nastupaju i pune dvorane mnogi srpski pjevači. Primjerice, Haris Đžinović, koji živi u Beogradu i otvoreno podržava srbijanskog predsjednika i njegov nedomokratski režim, glavna je zvijezda ludbreške Svete nedjelje, jedne od najvećih i najživahnijih proštenja u Hrvatskoj.
Ili: za sve što dolazi iz Srbije, a vezano je uz glazbu, kod nas se traži karta više!
Evo, tri velika koncerta Lepe Brene već su rasprodana u zagrebačkoj Areni, a održat će ih tijekom prosinca! Čuvena folk pjevačica, stekla je slavu s kavanskim pjesmama ala „Sitnije, Cile, sitnije“, a svoje nastupa i danas završava s jadnim pjesmuljcima poput „Živjela Jugoslavija“ ili „Jugoslovenka“ koje, bez obzira na sve, na njezinim koncertima podižu cijelu dvoranu na noge. A kako i ne bi kad, nažalost i uz Vladu Kalembera, pjeva: „Oči su mi more Jadransko/kose su mi klasje Panonsko./Sestra mi je duša Slovenska/ja sam Jugoslovenka.“
Organizatori se hvale da se ulaznice prodaju „k'o lude“, da će najvjerojatnije biti još njezinih koncerata, a sada će svoju vjernu publiku među ostalim „počastiti“ još jednom relativno novom skladbom u kojoj ponovno veliča bratstvo i jedinstvo – „Zar je važno da l' se peva ili pjeva“.
Pa, kad se već u Srbiji zabranjuju koncerti pojedinih hrvatskih pjevača, tko je taj koji dozvoljava da jedna Brena recimo usred Zagreba ili Splita, uz pregršt jugoslavenskih zastava, uzdiže propalu Jugoslaviju i koja na kraju krajeva nikada se nije ni ispričala što je u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bila na “drugoj strani“?
Tko je taj tko joj na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) za svaki njezin nastup, kroz razgovore ili reportaže, mjesecima unaprijed, pravi besplatnu propagandu?
Mnogi se sjećaju da je 2009. u povodu tadašnjeg njezinog također “veličanstvenog“ nastupa najmanje dvadesetak Udruga proizašlih iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (koje sam predvodio!) pred zagrebačkom Arenom organiziralo veliki prosvjedni skup, u kojem smo tražili ne zabranu nastupa, već da se u prvom redu ispriča, da prizna da je u vrijeme Domovinskoga rata bila na „drugoj strani“, da se fotografirala u četničkoj odori, (radi morala agresoru!), te da stoga, (kao „velika“ humanitarka), čisti prihod uplati u humanitarne svrhe, a ne da još nakon svega zarađuje na onima protiv koje se borila.
Zbog tog našeg protesta koncert je bio relativno slabo posjećen, a oni koji su tada ipak došli, koji su htjeli slušati pjesme ala „Živjela Jugoslavija“, morali su proći kraj masu zapaljenih svijeća i fotografija nevino ubijenih i nestalih hrvatskih stradalnika.
Bio je to protest na kojem su se branitelji borili da se ne zaboravi tko je bio tko u Domovinskome ratu.
Brena je unatoč svega, kako rekosmo, održala koncert, nije se ogradila od agresije niti pokazala trunku žalosti za nevine žrtve koje su pale.
Sada, u prosincu, dolazi s pričom: zar je važno da l' se peva ili pjeva?
Za nju očito to ne predstavlja ništa, njoj je svejedno, kao što joj je vjerojatno bilo i tijekom velikosrpske agresije, što bi se u „prijevodu“ moglo protumačiti i na način – „zar je važno tko su bili „koljači“, najvažnije je bilo da se „peva“!
Draga Fahreta, Hrvati nisu i ne mogu zaboraviti one (pjevače i pevače) koji su mogli, a nikada nisu ni „redak“ otpjevali da se zaustavi srbijansko i ino ludilo, a baš nismo primijetili ni da si se ti svih ovih godina barem malo ispričala za tvoju nesretnu epizodu, kad je i te kako bilo važno ono za što ti misliš da su već svi zaboravili.
Stoga, koncerte Lepe Brene u Zagrebu treba otkazati, tim prije što jedan od najpoopularnijih hrvatskih domoljubnih pjevača Marko Perković Thompson ne može nastupati ni u pulskoj Areni, a razne brene i bajage bez problema mogu „kokodakati“ i uzdizati zločinačku Jugoslaviju i usred hrvatskog glavnog grada.
Dosta je „terora“ srpskih i inih kavanskih pjevačica i pjevača.
Tko ih želi slušati neka ide u Beograd ili Banja Luku!
Srbi su nam pokazali kako se to radi: zaustavite na granici i optuže za tzv. „verbalni delikt“ i više ti ne pada na pamet da odeš na koncert u Beograd, Niš ili Vrnjačku Banju, dok s druge pak strane pojedini Hrvati (a nema ih malo) od veselja naprosto polude kad im dođu lepe brene, koje pamtimo iz vremena kad su s ponosom nosile četničke odore!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
