Novi ratni podaci iz Ukrajine govore sami za sebe, bez komentara. Večeras, u četvrtak 2. listopada, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Ukrajine Oleksandar Sirski u svojoj je izjavi zapisao: „Ruske sile su u rujnu napale ukrajinski državni teritorij sa 6900 bespilotnih letjelica (više od 3600 bile su tipa Shahed), u sklopu promjena taktike. Sada neprijatelj napada crtu bojišnice i pogranična područja, s glavnim metama na kritičnu infrastrukturu i civilne zgrade. Povećali smo broj posada naših dronova za presretanje i uveli u odbijanje napada jurišne helikoptere te lake zrakoplove. Jučer su ruske sile napale nuklearnu elektranu Černobil te željezničku infrastrukturu u Odesi, Kijevskoj regiji i sjevernoj Ukrajini“, zapisao je general Sirski.
O pravom odnosu snaga u napadima i obranama od bespilotnih letjelica u Kopenhagenu je zatim govorio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, jasno i otvoreno rekavši da ruska vojska zasad ima prednost u tome: „Naši branitelji prosječno dnevno lansiraju do 150 dronova, a to je nekoliko puta manje od ruskih lansiranja. Prošle godine nismo imali mogućnosti odgovoriti na takve ruske napade. Sada možemo i to sve više osjećaju i na ruskoj strani. Danas ruska vojska uporablja 500 do 600 dronova na dan, a naša 100 do 150. Mi imamo mogućnosti povećanja vlastite proizvodnje dronova, ali je problem financiranje, koje ovisi o našim partnerima. Kada to postignemo, mogli bismo parirati sličnim brojkama dronova, pa neće samo naše mete biti pogođene, nego i energetska infrastruktura u samoj Moskvi“, tvrdi Zelenski i pomalo samozatajno najavljuje dolazak najučinkovitijih dalekometnih američkih raketa Tomahawk, koje su, čini se, već na putu preko oceana. Istodobno Zelenski dodaje da je američki predsjednik Trump korjenito promijenio mišljenje o stvarnoj jačini ruske ofenzive, nakon što se uvjerio u lažne prikaze ratnih karata koje su rusku vojsku prikazivale u prodorima do najvećih gradova Kijeva i Harkiva. Tada se rodila ona izjava Trumpa da bi Ukrajina „mogla ponovno povratiti sve teritorije koje je privremeno okupirala Rusija, ako dobije potrebnu podršku EU“, a sam Zelenski dodao je: „i više od toga“.
Jedina, iako mala, svjetlija točka u velikim stradanjima Ukrajine jest povremeno, postupno i dugotrajno vraćanje ratnih zarobljenika na obje sukobljene strane. U tome je jedan veći pomak ostvaren ovoga četvrtka u 69. razmjeni. U Ukrajinu je stiglo 185 vojnika, dočasnika i časnika koji su većinom od 2022. godine branili Lugansk, Donjeck, Harkiv, Zaporižje, Herson, Kijev, Sumy, Černihiv, Mariupolj, Azovstal i Černobil. Najmlađi branitelj ima 26 godina, a najstariji 59. Uz vojnike vraćeno je i 30 civila zarobljenih u prvim danima ruske agresije na Ukrajinu, kako su izjavili u Koordinacijskom stožeru u Kijevu.
U tom izvješću navodi se slučaj Irine i njezina sina Mykyte, koja je gotovo četiri godine čekala na povratak supruga i oca. On je već prvoga dana agresije uhićen u nuklearnoj elektrani Černobil i od tada ona nije primila nijedno pismo niti čula njegov glas, ali je imala saznanje da je živ. Ovoga četvrtka ga je konačno zagrlila sa sinom, koji je stalno pitao hoće li tatu pustiti. „Kada sam to čuo, bio sam spreman da odmah idem k njemu“, rekao je radosno Mykyta.
I te radosne, ali i žalosne priče pratile su ovaj susret, u kojemu su neki dočekali samo nadu da će i njihovi najmiliji jednoga dana doći živi. To je slika jednog dana ratom pogođene zemlje Ukrajine.
Ivan Botteri
