Neke nedorečene stvari, riječi i razmišljanja na susretu američkog i kineskog predsjednika ovih dana u Pekingu, kao što se i očekivalo, nakon odlaska Trumpa u SAD dobivaju svoj smisao u prvim izjavama koje su u subotu predvečer stigle iz Pekinga.
Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi izjavio je da se „Kina i SAD nadaju kako bi se rat u Ukrajini mogao uskoro završiti. Obje strane spremne su igrati konstruktivnu ulogu u ovom zadatku“, rečeno je u izjavi ministra Wanga kineskoj tiskovnoj agenciji Xinhua. Kineski ministar naglasio je da će „Kina i SAD, svaka na svoj način, snažno nastojati poticati mirovne pregovore. Želim pritom upozoriti da za kompleksna pitanja nema jednostavnih rješenja, što znači da mirovni pregovori ne mogu odmah donijeti gotovo rješenje. Obje države zajedno su spremne pomoći u održavanju dijaloga i konstruktivno doprinositi političkom rješavanju ratnog sukoba“, rekao je u svojoj izjavi ministar Wang.
Slične izjave o dobrim željama i nadama za rješenje ratne krize u Ukrajini ove dvije velike svjetske sile izražavale su i neposredno prije susreta američkog i kineskog predsjednika, ali ova izjava nakon njihova susreta dodatno naglašava spremnost obje strane kojom bi se i ruska strana mogla odlučnije potaknuti na iskrenu spremnost za mirovne pregovore.
Vrlo jasno kineska, američka i ukrajinska strana govore o potrebi političkog rješenja krize, jer je tako moguće postići brži napredak i manje žrtava s obje strane. Međutim, kada agresor postavlja maksimalističke zahtjeve, tada je vrlo teško pronaći način kako to ostvariti. Pogledajmo što traži, odnosno očekuje, ruska agresorska strana u rješavanju ove ratne krize.
Bivši ministar obrane Sergej Šojgu, sadašnji tajnik ruskog Vijeća sigurnosti, tvrdi da „Rusija nije odbacila diplomatsko rješenje“, ali dodaje da „rat nije moguće završiti ako nisu uklonjeni temeljni uzroci konflikta“. Tako je stvari u Drugom svjetskom ratu postavljao Hitler i, nažalost, u početku uspio ostvariti agresijom na Češku i Poljsku. Evo prvog ruskog zahtjeva: „Ukrajina se mora vratiti načelima nesvrstanosti, neutralnosti i nenuklearnog statusa“!? Šalu na stranu, upravo Ukrajina u sastavu SSSR-a nije bila ni nesvrstana, ni neutralna, ni nenuklearna, a kakva će danas biti kao nezavisna država određuje isključivo njezin ustav. Dakle, Rusiju zanima „konačni i potpuni povratak Ukrajine nesvrstanosti, neutralnosti i neposjedovanju nuklearnog oružja“, ali pritom nigdje ne navode na kojim međunarodnim pravnim načelima temelje takve prisilne zahtjeve, koji su suprotni nezavisnosti susjedne države Ukrajine.
Kako bi bili uvjerljiviji, ruski agresori služe se metodama laži pa tvrde da se „u Ukrajini ne poštuju prava građana jer je ljudima koji govore ruski oduzeto pravo na vlastiti jezik“, što nije točno, jer većina Ukrajinaca govori i ruski jezik.
Ipak, ove godine bilo je nekoliko pokušaja započinjanja mirovnih pregovora u trostranom formatu Ukrajina – SAD – Rusija, pri čemu je SAD imao ulogu posrednika. Glavni spor, odnosno pitanje koje zaustavlja pregovore, jest teritorij Donbasa. To je ukrajinski teritorij, većim dijelom okupiran od ruskih agresorskih snaga, a Rusija zahtijeva da se prije pregovora Donbas u cijelosti prizna kao ruski teritorij, što Ukrajina apsolutno ne prihvaća.
Postoje i kompromisne formule za početak pregovora, primjerice da se zamrznu dostignuti položaji duž crte bojišnice (fronte), što je prijedlog Ukrajine, ili da se na području privremenog razgraničenja uspostave slobodne gospodarske zone, što je prijedlog SAD-a, ali Rusija ni te prijedloge ne prihvaća. Tu se, zasad, stalo, a borbe se nastavljaju do sljedećeg pokušaja dogovora, možda uspješnijeg ako tome pripomognu Kina i SAD.
Povijesna iskustva govore da treba potpuno razumjeti načelno stajalište Ukrajine prema kojem se agresor treba povući sa svih nasilno osvojenih teritorija i snositi troškove počinjene agresije. Vidimo da Rusija odbacuje i taj minimum pomaka prema početku pregovora, svojim blokadama i maksimalističkim zahtjevima za tuđim teritorijem.
