Temeljem upita medija i građana o cijenama vrtića u Varaždinu, gradonačelnik Grada Varaždina dr. sc. Neven Bosilj daje slijedeće obrazloženje: Pravedno je da djeca u privatnim i gradskim vrtićima imaju ista prava, kao što je pravedno da država jednako subvencionira cijene vrtića za djecu u Varaždinu i Cisti Provo
Svakodnevna poskupljenja u trgovinama neminovno utječu na sva područja života i životne troškove svakog građana. Poskupljenja utječu negativno na ukupna primanja građana koja rastu sporije od troškova života. U tim okolnostima prinuđeni smo odgovorno voditi računa o održivosti gradskog sustava, razmisliti o korekcijama cijena pojedinih gradskih usluga. Jedna od tih je i povećanje cijena u vrtićima. Ta je najava s pravom izazvala veliku pozornost roditelja, ali i nekih političara koji nastoje sada u takvim okolnostima iskoristiti priliku za probitak. To je njihovo pravo, jednako kao što je i moje pravo ali i obaveza da građanima dam važne i objektivne informacije koje, zasigurno neće čuti od politikanata raznih vrsta i boja.
- Kako se financira grad Varaždin i sve naše aktivnosti kojima osiguravamo nadstandard, prepoznatljiv u cijeloj zemlji?
Grad Varaždin financira dječje vrtiće iz poreza na dohodak koji plaćaju građani na svoja primanja. Upravo je porez na dohodak najizdašniji prihod kojeg prihoduje naš grad (kao i drugi gradovi). Evo nekoliko primjera izračuna poreza na dohodak izraženih u kunama. Primjer prvi: Zaposlen roditelj s dvoje djece i brutto plaćom 8.500 kn dobije plaću netto iznos od 6.800 kn i pri tome uopće ne plaća porez na dohodak niti prirez. Primjer drugi, osoba s brutto plaćom od 18.000 kn dobije netto iznos od 12.439 kn i pri tome plati poreza i prireza 1.960 kn. Od toga se 74% ili 1.450 kn slije u gradsku blagajnu, 20% ide županiji, a 6% državi. Iz tog iznosa poreznih prihoda financiraju se brojni projekti po kojima smo kao grad poznati u cijeloj Hrvatskoj pa i šire. Evo nekih najznačajnijih: jednokratne naknade za novorođeno dijete u visini od 1000 EUR-a (400.000 EUR godišnje), predškolski odgoj (5 milijuna EUR godišnje), obrazovni materijali za osnovnoškolce (200.000 EUR godišnje), produženi boravak za djecu osnovnih škola (1,24 milijuna EUR godišnje), pomoćnici u nastavi (600.000 EUR godišnje), prijevoz učenika (430.000 EUR godišnje), stipendije studenata 550.000 EUR godišnje. Sadašnje stanje i porast svih ulaznih troškova doveli su do toga da je postalo nemoguće po sadašnjim cijenama održavati vrtiće, plaćati plaće djelatnicima, osiguravati obroke za djecu. Enormni rast troškova s jedne strane, a vrlo mali, gotovo neznatni rast prihoda grada dovode nas u situaciju da se odlučimo između dva puta: ukinuti neki od nabrojenih nadstandarda koje grad osigurava ili povisiti cijenu vrtića. Povećani pritisak troškova gradska blagajna ne može izdržati. Odgovorno gospodarimo svakom lipom, odnosno svakim centom proračuna što se vrlo lako može vidjeti putem aplikacije Transparentni Varaždin.
Kako se financiraju i posluju vrtići?
Vrtiće u Varaždinu u potpunosti financira grad. Tu su plaće odgojiteljica, kuharica, spremačica, troškovi prehrane djece, energenata, izgradnja i održavanje gradskih vrtića. Ekonomska cijena vrtića u Varaždinu je od 2009. (!?) bila ista i iznosila je 1.750 kn (232 EUR) po djetetu. Posljednjom korekcijom ona je porasla na 280 EUR, odnosno na 2.110 kn po djetetu nakon pregovora i usklađivanja s vlasnicima privatnih vrtića. Za ilustraciju može poslužiti primjer grada Pule, koja je usporediva po broju stanovnika s Varaždinom, gdje ekonomska cijena vrtića iznosi 400 EUR. Naravno, imamo i primjere velikih gradova gdje su ekonomske cijene i znatno više, kao i manjih sredina u kojima je cijena neznatno niža. Zalažem se za načelo po kojemu je u našem gradu, kao i u našoj zemlji, svako dijete jednako u pravima, bilo da ide u privatni ili gradski vrtić. Smatram da dijete koje ide u gradski vrtić ili privatni vrtić mora primiti jednaku subvenciju iz gradske blagajne. Dakle, sada su usklađene ekonomske cijene iz 2009. sa stvarnim troškovima koje vrtići imaju, te su ujednačene cijene po djetetu u gradskim i privatnim vrtićima. Sve ostalo ne bi bilo pravedno. Trenutno je u gradskim vrtićima je oko 750, dok je u privatnim oko 950 djece. Za ovu našu djecu svi građani Varaždina koji plaćaju porez na plaće izdvajaju skoro 40 milijuna kuna ili nešto preko 5 milijuna EUR. Svaki roditelj koji ima dijete u vrtićima u Varaždinu dobije solidarno od svojih sugrađana za prvo dijete u vrtiću 153 EUR, a za drugo dijete 198 EUR mjesečno kroz subvenciju iz gradskog proračuna. Da toga nema roditelji bi plaćali punu cijenu vrtića u iznosu od 280 EUR mjesečno. Kada bi cijene ostale iste za roditelje kao do sada u tom bi slučaju grad trebao naći novih 600.000 EUR kojih jednostavno nema.
Razumijevajući težinu situacije u kojima žive naši građani, u namjeri da ublažimo ovaj udar na kućne budžete, grad će rebalansom krajem rujna podmiriti pola tog iznosa. Time će roditelji plaćati 117 € za prvo dijete, a za djecu s teškoćama u razvoju 34 € u svim vrtićima. Međutim, ovdje ću ponoviti ono što govorimo od izbora za gradonačelnika: kao odgovorna osoba i gradonačelnik nikad neću biti populista i neodgovorno trošiti novce koje nemamo u politikantskom pokušaju da se svima svidim. Nasuprot takvog populističkog pristupa koji ima ograničen vijek trajanja, posebno u uvjetima krize kad se gradska blagajna vrlo brzo prazni a sporo puni, zalažem se za najpravedniji sustav koji možemo napraviti uz količinu novaca kojim raspolažemo, i uz odnos države prema nama kakav imamo.
Vrtići trebaju biti besplatni
Bez obzira što kaže državni zavod za statistiku realna inflacija u ovoj zemlji, gledano prema cijenama dobara koje ljudi najviše koriste (hrana), iznosi skoro 30%. Istovremeno plaće, od kojih se preko poreza na dohodak puni gradski proračun, raste tri puta sporije od životnih troškova. Recimo, prošle smo godine gulili krumpire koje smo plaćali svega 4 kn/kg, a sada je to guljenje gotovo duplo skuplje (1 EUR ili preko 90% skuplje nego prije godinu dana). Središnji se državni proračun puni najbolje u svojoj povijesti upravo zbog inflacije i izrazito visokog PDV-a (među najvećim u Europi). Na svaki prodani proizvod 25% njegove cijene (visina PDV-a) se slijeva u državnu blagajnu, a taj je proizvod skuplji svakom novim odlaskom u trgovinu. S druge strane punjenje gradske blagajne ovisi o primanjima građana gdje rast plaća ne prati inflaciju, odnosno gdje plaća nije svaki mjesec viša za 6-7% (kao što to izgleda s proizvodima na policama u trgovinama koji pune državnu blagajnu). Moglo bi se reći da u neku ruku državi odgovara inflacija, pa se može i razumjeti slabi angažman središnje vlasti na obuzdavanju inflacije. Državna blagajna je značajno nabrekla i može financirati vrtiće u cijeloj državi, ali su oni u državnoj vlasti odlučili pripremiti zakon po kojem će selektivno financirati djecu. I u ovom slučaju se zalažem za načelo prema kojemu djeca imaju jednaka prava bilo da su u Varaždinu ili Cisti Provo ili Trilju. A sadašnji prijedlog to nije. Tako će iznos subvencija u dalmatinskoj Zagori biti 50% ekonomske cijene ili 140 EUR, u Bednji i Visokom 37,5% ili 87,5 EUR, Novom Marofu 25% ili 70 EUR, a za nas u Varaždinu samo s 6,25% ekonomske cijene odnosno sa 17,5 EUR mjesečno po djetetu. Pravedna bi bila ona država u kojoj bi iznos subvencija bio isti, bez obzira u kojem se dijelu zemlje dijete rodilo i išlo u vrtić. Nadasve, zalažem se za besplatne vrtiće u cijeloj zemlji, pri čemu će država sudjelovati u subvenciji ekonomske cijene u rasponu od 50-75% a ostatak financirati iz proračuna jedinica lokalne samouprave.
I na kraju, u ovom trenutku grad jednostavno nema novaca iz općih poreznih prihoda kojima bi mogli sve to financirati i zadržati dosadašnje cijene vrtića. U ovakvom odnosu države, vidljivom iz novog rješenja o državnom subvencioniranju smještaja djece u vrtiće, kad bismo željeli potpuno besplatne vrtiće u gradu Varaždinu, za to bi uz dosadašnju razinu izdvajanja iz gradske blagajne trebalo pronaći dodatnih 5 milijuna EUR kojih jednostavno nemamo. Država u proračunu ima te novce i mogla bi to riješiti na pravedan način. Ali oni to očito misle radili selektivno na gore opisani način s čime se nimalo ne slažem.
