Škotski znanstvenik i član Savjetodavnoga odbora IFIMES(Međunarodni Institut za bliskoistočne i balkanske studije) dr. J.Scott Younger u svom članku ovih dana analizira sadašnju fazu rata u Ukrajini, koju je označila i mnoge iznenadila - akciju rušenja brane Nova Kahovka na rijeci Dnjepar. Younger kaže: „Samo što smo mislili, da će Ukrajinci biti oni, koji će učiniti naredni korak, bili smo iznenađeni, da je brana probijena, iako su Rusi optužili Ukrajince da je to njihovo zlo djelo, ali je vjerojatnije, da su ruske snage uništile ključnu pristupnu točku za nadolazeću ukrajinsku protuofenzivu, bez obzira na šire međunarodne posljedice, posebno u opskrbi afričkih naroda sa žitom“.
Možemo pretpostaviti, da je to bilo iznenađenje za ukrajinsku stranu, iako s ovim potezom ruska strana je samo smanjila privremeno osvojeni prostor u državi Ukrajini. Sve sada zavisi od odgovora, koji sada Ukrajina sprema i već djelomično primjenjuje. Sada je očito da je Ukrajina spremala prodor prema obali Azovskog mora i rasijecanje ruskih snaga na dva dijela. Ako je početni udar trebao krenuti na području oko porušene brane, to sada nije u biti promijenjeno, jer prvih nekoliko koncentričnih udara i prodora idu u tom smjeru s glavnim ciljem potpunog fizičkog odvajanja okupiranoga poluotoka Krima od ruskih okupacijskih snaga na jugu Ukrajine na jugu. To ja dobro vidljivo i ruskoj strani i zasigurno će uslijediti brzi odgovori na više frontova.
Međutim ove nedjelje ponovno ukrajinsko oslobađanje mjesta Pjatihatki u Zaporožju i snažni napad na mjesto Rikova u azovskom priobalju može biti preokret, ako se prodor nastavi započetim tempom. Sada je još rano to reći, ali ako se ukrajinski prodori nastave u nekoliko pravaca istog smjera to bi zaista bilo iznenađenje za ruske stratege, koji su imali potpuno drugačije zamisli vođenja ukrajinskog rata. O tome je ovih dana, za tematski prilog ljubljanskog „Dela“ govorila Jekaterina Šulman, ruska politologinja i profesorica na Ruskoj predsjedničkoj akademiji u Moskvi, koja od travnja prošle godine živi u Berlinu. Govori jednostavno, jasno i s odličnim poznavanjem činjenica. Recimo o tome zašto je rusko vodstvo pokrenulo rat u Ukrajini:“ Bili su uvjereni, da su ukrajinske vlasti toliko nestabilne, da će vlada pasti u trenutku, kada dođu ruske snage“, i to sa samo jednom „posebno kratkom, učinkovitom i uspješnom operacijom „.
Sva ta očekivanja kao što znamo pala su u vodu , kada se je ruska vlast, kako kaže Jekaterina Šulman „suočila s realnosti ukrajinskog jedinstvenog i složnog otpora“. Vrlo bitan i zanimljiv je njezin zaključak o mogućem rješenju sukoba ili bolje reći o postojanju realne mogućnosti pregovora ili neke crte razgraničenja: „Ništa od toga se ne može dogovoriti, dok bude trajao ukrajinski otpor, pa zbog toga će političke odluke u velikoj mjeri biti uvjetovane s razvojem ratne situacije“. O tome što se događa ili što se zna u Rusiji o ratu u Ukrajini Šulman kaže: „Većina ne razumije što se uistinu događa, ali sve više ljudi se pita, zašto posebna operacija tako dugo traje“. Velikih protesta nema u Rusiji.
Zašto? „Zbog represije. Rusija je praktično policijska država. Više policajaca nego u SAD i Kini“, odgovara profesorica Šulman naglašavajući da je rat u Ukrajini „nesreća za sve upletene“, i dodajući da je to borba za protivne interese. Ona vidi te interese u glavama moćnika, koji su poveli rat, jer kako tvrdi na kraju dugog razgovora za slovenski medij Rusi i Ukrajinci u tom ratu nemaju protivnih interesa, „ali postoji ljestvica za trpljenje i slomljeno srce“. Eto dobro je, da znamo da u Rusiji mnogo ljudi misli i osjeća puno drugačije od agresorskih ruskih vlasti. Ako su s ovim ratom došli odnosi ruske i ukrajinske kulture do niske točke, nije tako s tim kulturama u svijetu. Tako ovih dana se u Ljubljanskoj operi premijerno izvodi ruska opera Pjotra Iliča Čajkovskoga u prepunoj dvorani kazališta. Među nastupajućima u glavnoj ulozi briljira hrvatska primadona Martina Zadro.
Ivan BOTTERI, dopisnik iz Ljubljane
