Čak šestorica hrvatskih gimnastičara u nedjelju će se u turskom Mersinu boriti za medalje. Uspjelo je to juniorima na konju s hvataljkama Liamu Rebiću i Mateu Žugecu te seniorima Aurelu Benoviću na tlu, Filipu Udeu i Robertu Seligmanu na konju s hvataljkama te Tinu Srbiću na preči. Od cjelukupne hrvatske delegacije, finale se jedino nije dogodilo Jakovu Vlaheku koji je bio 14. na konju s hvataljkama. Tin Srbić, branitelj europskog srebra na preči u kvalifikacijama je dobio najbolju ocjenu 14,333. Svoje prvo europsko finale naš ponajbolji parteraš Aurel Benović zaslužio je sa šestom ocjenom kvalifikacija.
Odradio sam kvalifikacije na ovogodišnjem čudnom Europskom prvenstvu. Iskreno, planirao sam ići vježbu sa startom 6.2, na kraju je ispalo 5.8 zato što sam jednostavno malo krivo krenuo, čupao se, izvlačio na puštanjima, letovima i odlučio usred vježbe izbacim element “Možnik”. Bilo bi mi malo previše u tom trenutku. Imao sam osjećaj kao da je trening. U finalu sigurno nema ovakvih kalkulacija i idem na svoju najbolju vježbu i idemo napasti na medalje – istaknuo je Srbić.
Očekivano, u finalu su se našla brojna velika imena turske gimnastike (Ibrahim Colak, Ahmet Onder), a velika je šteta što u Mersinu ne možemo vidjeti vrhunske ruske i francuske gimnastičare koji su otkazali dolazak. Mersin u Turskoj je inače zbog pandemije zamijenio azarbajdžanski Baku u kojem se proljetos trebalo održati EP u gimnastici. Dosad najčudnije EP u povijesti gimnastike održava se uz jake epidemiološke mjere, redovita dnevna testiranja na COVID 19, a cjelokupna reprezentacija Azerbajdžana i junior iz Srbije vraćeni su kući zbog zaraženosti. Teška vremena, ali treba pričekati nedjelju.
Hrvatska muška seniorska reprezentacija u sportskoj gimnastici spremna dočekuje sutrašnji (četvrtak) nastup u kvalifikacijama 34. Europskog prvenstva kojemu je domaćin Mersin. Ovo natjecanje trebalo se održati još proljetos u Bakuu, međutim, svjetska pandemija ga je odgodila, a onda prije dva mjeseca i premjestila iz Azerbajdžana u Tursku. Zemlju gdje je prije nekoliko dana tamošnja Vlada uvela policijski sat, zabranila puno toga, ali i dala zeleno svjetlo da se ovo natjecanje, pod izrazito jakim epidemiološkim mjerama, ipak održi. Pet hrvatskih seniora sutra će se boriti za nedjeljna finala po spravama i to branitelj europskog srebra na preči, Tin Srbić, dva iskusna vježbača na konju s hvataljkama koji s ovog natjecanja također imaju medalje – Filip Ude (srebro 2008.) i Robert Seligman (srebro 2018. i bronca 2008.), najbolji hrvatski parteraš Aurel Benović, te treći vježbač na konju s hvataljkama, Jakov Vlahek. Jakov u Tursku stiže naknadno, tek danas, samo dan prije nastupa, budući da je čekao u Hrvatskoj negativan nalaz na COVID i konačno ga dočekao u utorak navečer.
Podsjetimo, Hrvatska je u svojoj povijesti od 1992. godine do danas imala 28 seniorskih europskih finala u muškoj sportskoj gimnastici, a pritom je osvojeno 6 medalja. Uz već spomenute medalje Srbića, Udea i Seligmana, današnji predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza, Marijo Možnik u Montpellieru 2012. bio je viceprvak na preči, a 2015. u istom gradu postao prvakom Europe što je još uvijek naš jedini europski naslov (broncu iz Pariza 1957. na konju s hvataljkama ima Ivan Čaklec). S obzirom koliko su spremni došli u Mersin, Turska bi i te kako mogla “popraviti” ove brojke…
Tin Srbić:
– Uspjeli smo doći u Tursku unatoč svim preprekama. Uspješno smo prošli sve COVID testove i prije nego smo poletjeli i čim smo stigli ovdje išli smo na testiranje. Stigli smo u subotu rano ujutro, oko 6, već u 10 smo imali test i sve je dobro prošlo, svi smo bili negativni. Mislim da sam malo zbog cijelog tog puta i nespavanja bio malo rastresen i uspio izgubiti novčanik, odmah drugi dan. Ne znam ni gdje ni kako ni kada. Bio sam se pomirio s time da je nestao, pa sam morao „kemijati“, zvati okolo da blokiram sve kartice i eto prošla dva dana, novčanik se nekako pojavio na recepciji od hotela. Netko ga je našao, donio, naravno bez novaca, ali bitno je da su svi dokumenti vraćeni. To je OK prošlo, iako sam se malo „stresirao“ i „bedirao“, rekli bi mi u Zagrebu… Ali, na kraju je sve dobro prošlo. Odradio sam i dobar podij trening i došao je novčanik i eto, sad je sve super. S obzirom da je puno zemalja otkazalo nastup na ovom Europskom prvenstvu, iskreno, osjećam se kao favorit.
Moram odraditi svoje onako kako znam i to će onda biti to. Ako napravim nekakvu grešku u kvalifikacijama i finalu, uvijek može doći do problema. Ima tu stvarno nekoliko gimnastičara koji su dovoljno dobri da bi me zbog toga „skinuli“. Iskreno, ne osjećam sad neki preveliki pritisak oko toga, cijela ova godina je nekako čudna, rekao sam si prije nego smo došli da idem ovo odraditi maksimalno profesionalno i najbolje što mogu. U dobroj sam formi, tako da ne osjećam niti pritisak niti nešto slično. Bit će vjerojatno malo teže u četvrtak na kvalifikacijama, malo se i ruke stisnu, jer nije dugo bilo velikih natjecanja, ali mislim da sam već puno takvih odradio. Samo kad kvalifikacije prođu dobro, ja sam onda miran, nakon toga će sve biti OK i onda idem loviti europsko zlato.
Iz Mersina tekst i foto: Slobodan Kadić
