Na zadnji dan karnevala, ujedno i treći dan svog trodnevnog pusnog obilaska, 17. veljače 2026., Halubajski zvončari ponovno su ispunili Viškovo i Kastav zvonima. Program su otvorili najmlađi članovi zvončara, potvrđujući kako se tradicija prenosi s generacije na generaciju. Ubrzo su stigli oni veliki, Halubajski zvončari u punoj snazi. Ogrnuti u ovčje kože, s velikim zvonima na leđima i prepoznatljivim maskama s isplaženim jezikom, snažnim i usklađenim korakom stvorili su užarenu atmosferu. Njihov pusni obilazak održava se na pusnu nedjelju, pusni ponedjeljak i pusni utorak uoči Pepelnice, a tijekom ta tri dana prijeđu i do 30 kilometara obilazeći sela svoga kraja.
Paljenje pusta započelo je u 19 sati. Zogar, kako se u dijalektu nazivaju ljudi koji su nekada održavali puteve i ceste, bio je prikazan u radnoj odjeći uz natpis “obilazak”, kao karnevalska poruka i komentar na prometne gužve, radove i nedovoljno uređene ceste, teme koje ne opterećuju samo Viškovo i Kastav, već i šire područje. Nakon što se vatra razgorjela, zvončari su se zadržali uz žar, skidali maske i dio odjeće te skakali oko ognja i preskakivali ga.
Mještani i turisti uživali su u maskama, vatri, fritulicama i vinu, stvarajući pravu pusnu atmosferu.
Ophod Halubajskih zvončara upisan je na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, čime je potvrđena njegova povijesna i kulturna vrijednost. Zvona su tako još jednom označila završetak pusnog razdoblja i nastavak tradicije koja se u ovom kraju čuva stoljećima.
