Sopranistica i možemo reći već i operna diva Jelena Štefanić, iz Varaždinskih Toplica u godini koja je iza nas doživjela je ne samo vrhunce u karijeri već i veliku prekretnicu u privatnom životu. Sa svojim partnerom Mislavom, podrijetlom Dubrovčaninom, početkom godine dobila je sina, a velika ljubav i strast prema opernom pjevanju u prosincu ju je, unatoč poodmakloj trudnoći, među inima odvela i do nastupa u Carnegie Hallu što i sama smatra vrhuncem svoje bogate karijere. A što nam je rekla o 2023. i nastupima te godini koja je ispred nas, pročitajte u nastavku?
Što je obilježilo prije svega u profesionalnom smislu vašu 2023.?
Definitivno,2023. godina bila je vrlo intenzivna i na privatnom i poslovnom planu. Toliko brzo mi je proletjela da mi se već sad čini da su se neke stvari dogodile deset godina ranije.
Navedite nam vama najvažnije koncerte, nastupe, turneje kroz godinu, znamo da ih je bilo podosta?
Bilo je puno putovanja, od turneje po Meksiku, koju sam već odradila drugu godinu zaredom. Meksiko me zbilja impresionira, od same kulture, gastronomije do prekrasnog mora i naravno publike koja je srčana i svaki koncert je disala s nama.
Maestro Wisniewski je netko s kime sam kliknula, da se tako izrazim, na sceni. Razumijemo se, podrška je i osoba koja razumije razumije pjevače i zna što mu treba na nastupu. Vrlo lako se pjeva i najteži repertoar uz njegovu ruku. Nisu svi dirigenti isti, tu će se svaki pjevač složiti sa mnom. Neću sad spominjati druga iskustva, bilo je dobrih i lošijih. Tako da će se ova suradnja još nastaviti.
Po povratku iz Cancuna, tj. Meksika, četiri dana kasnije čekao me koncert u mojim Toplicama. Virtuoznost orgulja i glasa uz mog prijatelja i kolegu, Višeslava Jaklina, te moram spomenuti i Marka Pletikosi koji mi je već dugogodišnji suradnik, te vrši sva moja snimanja streamove na online platforme. U budućnosti nas čekaju još mnogobrojni projekti, ali o njima kad dođe vrijeme.
Bilo je zahtjevnih putovanja, znamo da vam ni Kina proteklih godina nije bila daleko, a i za festival klasične glazbe Noctes Aquae Iasae, na arheološkom lokalitetu u Toplicama, tražila se karta više?
Nakon Toplica, niti tjedan dana kasnije letjela sam za Rim. Čekalo me gostovanje na Sky TV s mojim prijateljem, kolegom i casting direktorom Mythos Festivala u Taormini Robertom Crescom. Naime, Roberto i ja snimili smo duet “ Il ricordo di te “ ( Sjećanje na tebe ) koju nam je napisao talijanski kompozitor Alessandro Massa, tako da sam prošle godine malo koketirala i s pop-operom. U tom razdoblju mog dužeg boravka u Rimu snimili smo i spot, koji još nažalost zbog privatnih razloga nije imao premijeru. Evo, to će se sad realizirati ove 2024. godine. Veseli me takvo padobranstvo u druge žanrove. Vraća me u djetinjstvo i odmah se sjetim svih nastupa na dječjim festivalima i Turbo Limach Showu, na kojem sam bila više puta. Taj Cmrkov show je zbilja plasirao mnoge pjevače, neki su ostali na toj “ zabavnoj “ sceni, a neki su poput Barbare Othman ili Evelin Novak, baš poput mene završile u klasici.
Više se ni ne sjećam što je točno bilo nakon Rima. Na poziv našeg mladog Davida Oštreka, koji djeluje na inozemnoj sceni i već sada ima zavidnu karijeru, pridružila sam se timu mentora Hrvatske operne akademije. Mogu reći da mi je to isto bilo sasvim novo i ispunjujuće iskustvo. Pogotovo jer cijela atmosfera je bila vrlo pozitivna, davala je elana i raditi uz Tamaru Ivaniš, Lanom Kos, našim Varaždinkama bio je čisti gušt. Imale smo dobru komunikaciju i provodile radne dane uz puno smijeha, a smijeh je lijek za dušu, još kad se spoji s glazbom…
Od početka prošle godine, paralelno s drugim projektima, s Lanom Husnjak, ravnateljicom TZ Varaždinske Toplice, te Spomenkom Vlahović, ravnateljicom Zavičajnog muzeja pripremala sam novi festival klasične glazbe Noctes Aquae Iasae. Ove godine nas čeka četvrto izdanje i jako veseli da nas u 2024. podržava i Ministarstvo kulture i medija RH.
Prošle godine jednim dijelom nas je podržala i Varaždinska županija. Nadam se i veselilo bi me kad bi se ta podrška i nastavila jer 2024. godina i četvrto izdanje donosi, po meni još bolji program. Zahvalna sam svim umjetnicima koji su nastupali u protekle tri zadnje godine, te sam neizmjerno zahvalna novima koji dolaze. Ponosna sam na svoje Toplice i na sugrađane koji nam daju veliku podršku. Bez njih ovo ne bi imalo smisla. Naravno da ima uz pozitivne i negativnih komentara sa raznih strana, što je normalno kad radiš nešto, no sve nam to daje vjetar u leđa. Pokušavamo biti bolji svake godine i idemo polako, ali sigurnim koracima. Ja na to gledam ovako, Toplice su otvorile novo tržište i kultura može i mora biti profitabilna i mislim da je došlo vrijeme da se na nju prestane gledati kao na “ zadnju rupu na svirali “.
To već toliko “ trubim” da sam i sama sebi postala dosadna, ali poprilično sam uporna i tvrdoglava osoba i kad imam cilj zbilja se osjećam kao bik u areni kojemu se maše crvenom zastavom. No, toreador ne pobjeđuje u toj rundi.
Bilo je i mnoštvo drugih nastupa, pa da ih pobrojimo?
Bio je tu još moj solistički koncert, uz Simona Dešpalja u HNK Varaždin “ Hrvatski dragulji” , Koncert u mraku, da sad ne nabrajam svaki. Bilo je i nekih otkazivanja s moje strane jer ih jednostavno fizički nisam mogla odraditi. Vrlo mi je žao što sam morala odbiti nenadani angažman, praktički uskakanje na finalne probe za ulogu Lady Macbeth od Verdija jer to mi je zbilja dugogodišnja želja i uloga koja me čeka u budućnosti. No, neke stvari su preče.
Ipak, jednu stvar nisam otkazala, iako u visokom stadiju trudnoće, odradila sam svoj debi u svjetskom hramu kulture, Carnegie Hallu u New Yorku. Još dan danas nisam ni svjesna. To je apsolutno vrhunac moje karijere za sada. Nakon samog nastupa dobila sam nekoliko ponuda za daljnje angažmane, ali pitanje je što ću moći odraditi.
Što očekujete od karijere u budućnosti?
Godina 2024. je za mene počela veselo na privatnom i poslovnom planu, ali prvo se moram oporaviti i ući u novu ulogu, ulogu majke. To mi daje novu snagu, još veću želju za nekim stvarima i sad ću se malo našaliti, ali se zbilja osjećam ko Hulk… ?
