Pukovnik HOS-a Marko Skejo, koji je tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, na čelu IX. bojne HOS-a, prošao mnoga ratišta, često zbog prije svega nemirenja s omalovažavanjem i marginaliziranjem stvaranja hrvatske države dolazi u centre pozornosti, jer kako kaže – oni koji su bili prvi kad je trebalo – nisu pali uzalud.
- Često nas prozivaju, jer recimo nosimo crne odore s oznakama HOS-a i ne odričemo se pokliča „Za dom spremni“. S tim pokličom u vrijeme srpske i ine agresije ubijeno je 46 naših branitelja, a oko 300 je lakše ili teže ranjenih. U to vrijeme kad smo branili i obranili hrvatsku državu ništa nije bilo sporno, niti nas je itko prozivao zbog pozdrava ili zbog nečeg drugog. Nismo se čak ni bunili što nismo imali adekvatno naoružanje, odore, što većina nije bila pripremljena za rat. Svi su bili sretni kad su nas vidjeli kako se srčano i neustrašivo borimo – kaže ratni zapovjednik Skejo te nastavlja:
- Naša vojna postrojba, bila je, prije svega, sastavljena od relativno mladih ljudi, od kojih su većina napustili škole, zaposlenja, stare roditelje i djecu, samo da što prije istjeramo srpsko-crnogorskog okupatora, pripadnike zloglasne JNA i domaće izdajice Nikada nas nitko nije optužio za ratne zločine!
Pripadnici splitske IX. bojne HOS-a među ostalim branili su i Škabrnju. Kako su se našli na ovom teško i zahtjevnom ratištu?
- U Škabrnju smo došli tijekom Vojno redarstvene operacije Maslinica. Tamo nas je na 10 dana poslao general Ante Gotovina. Međutim, kako nije bilo dovoljno ljudstva, ovaj smo kraj branili više od 40 dana. S nama je bila, što često ističe i ratni zapovjednik Škabrnje Marko Miljanić, i Danka Dražina, žena koja je uistinu Junakinja Domovinskog rata, a koja se vratila iz Njemačke i odmah pridružila našoj postrojbi. U Škabrnji su bile krvave borbe, ali i to smo izdržali. Sramotno je što se o tome zna malo ili gotovo ništa.
Međutim, vi se očito ne odričete pokliča „Za dom spremni“, a zbog toga svako malo imate, blago rečeno, neugodnosti…
- Ne da se ne odričemo ovog pokliča, mi se ne odričemo ničega što je vezano uz hrvatski obrambeni Domovinski rat. Lako je danas pričati da smo trebali ovako ili onako. Što ti koji nam zagorčavaju živote u svezi ovog pozdrave ili crnih odora nisu bili s nama 1991.? Tada su trebali reći neka idemo kući, a da će nas oni zamijeniti. Protiv HOS-a i časnih hrvatskih branitelja dreku dižu samo oni koji su prespavali agresiju, ili koji su na početku rata bili s druge strane, a poslije su okrenuli kapute i evo ih danas i među najvišim časnicima Hrvatske vojske i policije. O pojedinim političarima i politikantima da ne govorim. Što se danas imaju javljati razni pupovci, kad smo se u ratu borili i protiv njihove braće.
Ove godine obilježit ćemo 30. obljetnicu Vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja. Hoćemo li Vas ponovno 5. kolovoza vidjeti u Kninu?
- Naravno, to je naš grad, naša svetinja. Kad su nas prije dvije godine zaustavili prije Knina, kad nam nisu dozvolili da uđemo u ovaj grad, sa mnom su bili hrvatski ratnici od kojih je većina bila i dva puta ranjena. Bila je to njihova, a ne naša sramota. Nadam se da se nešto takvog više nikada neće ponoviti.
A, jeste li bili na koncertu Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu?
- Kako bi to moglo proći bez mene? Bilo je veličanstveno. Uživao sam u programu, ali i u promatranju hrvatske mladeži koja je došla u velikom broju, pretežno s hrvatskim zastavama. Ovaj koncert bio je i zahvala za sve koji su pali za Domovinu, nešto što se možda jednom doživljava u životu.
Ali, nakon koncerta neki su vrlo ružno govorili o onom što se tamo događalo…
- Za Srbe i one koji ne vole Hrvatsku i Hrvate to je bio, kako sam čitao, „najveći fašistički skup u Europi!“. Sada i pojedine tzv. civilne udruge protiv ovog skupa pišu i otvorena pisma. Riječ je o lažovima, koji mrze sve nas koji samo stvorili državu i nažalost dali im da s njome upravljaju. Tko je taj gradonačelnik Grada Zagreba da može odlučivati što u ovom gradu, što se tiče domoljublja, može, a što ne? Mislim da ih je Marko Perković Thompson uhvatio „na spavanju“, jer nisu očekivali ni približno takav odaziv. A to, da će otpjevati „Bojne Čavoglave“ jako su dobro znali…
Nego, primate li Vi zbog svojih stavova i neke prijetnje?
- Ne, meni nitko ne prijeti. Osjećam se posve sigurno.
Ljudi Vas prepoznaju i po Vašim brkovima…
- Te brkove ne nosim od jučer. U mojem kraju kod Drniša mnogi su ih takve nosili, pa i moj djed- rekao je pukovnik HOS-a Marko Skejo.