Vitold Košir, akademski kipar, akademski glazbenik, rock muzičar doista je jedinstven jer osim bavljenja umjetnošću odnedavno je sjedinio dvije velike strasti: kiparstvo i sokolarstvo, pa mu je glavna preokupacija i hobi izrada unikatnih bodeža kojima opredmećuje svoju ljubav prema sokolarstvu. Evo što nam je rekao o toj svojoj najnovijoj strasti.
- Nedavno ste započeli s izradom unikatnih bodeža, što vas je na to ponukalo?
- Izradom unikatnih bodeža sjedinio sam svoje dvije velike strasti: kiparstvo i sokolarstvo. Glave ptica grabljivica neiscrpni su izvor likovne interpretacije. Koristim autohtona drva masline i javora ali i egzotičnih mahagonija, padouka i “željeznog drva“ koje je toliko tvrdo da se prilikom obrade pali.
- Odakle vam ta sklonost bodežima?
- Sklonost mačevima probudio je moj dida Pavao Mladen Pintarić koji je bio mačevaoc, sudjelovao na Olimpijskim igrama i do zadnjih dana ostao trener sablje. Ostavio mi je zbirku sportskih, ratničkih i trofejnih floreta, mačeva, sablji i jatagana. Trenirao sam kratko i sam mačevanje ali bezuspješno, no, strast je ostala.
- Bodež u suvremenom svijetu, čemu on danas služi?
- Bodež je prvo ljudsko oruđe. Mislim da je slika pračovjeka koji u ruci drži naoštren nazubljen komad kamena prva asocijacija na početak civilizacije. Najstariji bodeži pronađeni su u špiljama, datiraju još iz paleolitičkog razdoblja. Izrađivani su od kamena, kostiju ili roga. Izrada metalnih bodeža započinje u eneolitičkom razdoblju. U toku povijesnog razvoja to je oružje koje se najmanje promijenilo, osnovni oblik ostao je skoro isti. S vremenom su ukrasni bodeži postajali više simbol ukusa, mode, moći ili vlasti. I danas su uz kožnatu rukavicu neizostavni dio sokolarske opreme.
- Izrada ovih bodeža je složena, što treba znati da biste izradili tako sofisticiranu dršku?
- Kiparske vještine naravno nisu bile dovoljne. Morao sam savladati nove zanate. Obradu drveta učio me prijatelj graditelj violina Francesco Bozzo, kolega violist iz Simfonijskog orkestra HRT koji je umjetnost gradnje, gudaćih instrumenata donio iz Cremone, glazbalar graditelj marimbi Jurica Karačić, a obradu metala zlatar Davor Bajec.
- Vi kažete da volite mitove i legende, posebice o oružju, odakle vam ta ljubav?
- Uvijek su me privlačile legende o Excaliburu kralja Artura, Joyeuse Karla Velikog, Zulfiqaru maču islamskog vođe Alija za kojeg legenda kaže da ga je dobio od proroka Muhameda, El Cidovoj Tizoni. Obožavam priču o Tutankamonovom bodežu starom 3300 godina oštrice od nehrđajućeg željeza za kojeg se vjeruje da je iskovan od meteorita zbog velikog udjela nikla i kobalta.
- Intenzivno radite i na jednoj knjizi, o čemu je riječ?
- Pripremam knjigu o povijesti likovnih prikaza sokolarstva u Hrvatskoj. Autorski tim je isti kao i za katalog moje izložbe skulptura u Gliptoteci HAZU koji je odabran za sudjelovanje na Sajmu knjiga u Frankfurtu: Iva Koerbler autor teksta, Mario Majcan fotografije i Robert Rebernak – dizajn. Burna povijest i mnogi narodi ostavili su nam golemo kulturno nasljeđe koje dokazuje da sokolarstvo i udivljenje prema ljepoti ptica grabljivica sežu u sam osvit čovječanstva.
Vitold Košir: Izradom unikatnih bodeža sjedinio sam svoje dvije velike strasti: kiparstvo i sokolarstvo
