Na blagdan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje na trgu ispred zagrebačke katedrale.
Koncelebrirali su umirovljeni madridski nadbiskup kardinal Antonio María Rouco Varela; riječki nadbiskup metropolit Ivan Devčić; biskupi sisački Vlado Košić; bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak; vojni Jure Bogdan; križevački Milan Stipić; pomoćni đakovačko-osječki Ivan Ćurić; zagrebački pomoćni Ivan Šaško i Mijo Gorski; izaslanik apostolskog nuncija u RH tajnik Nuncijature mons. Alfred Rayan D’Souza; postulator kauze bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja; redovnički provincijali te brojni svećenici.
Na početku euharistijskog slavlja kardinal Bozanić pozdravio je sve okupljene naglasivši kako je i ovogodišnje slavlje Stepinčeva povod da Bogu zahvalimo “za dar našeg Blaženika, da molimo njegov zagovor, da se njemu preporučimo u sadašnjosti i da mu preporučimo našu budućnost.” Kardinal je naglasio kako mu je posebno drago što može pozdraviti madridskog kardinala Rouca Varelu koji je došao u Zagreb kako bi mogao slaviti Stepinčevo.
U homiliji kardinal Bozanić naglasio je kako nam je Gospodin u bl. Alojziju Stepincu “očitovao da je uistinu „Bog svake utjehe“, kako nam je to ponovno večeras naviješteno po riječima apostola Pavla. Bez obzira u kakvim se teškoćama nalazili i koliko dugo one trajale, ne prestajemo upućivati molitve Bogu po zagovoru dragoga nam svjedoka vjere blaženog Alojzija, koji je živio od pouzdanja u Božju volju i slijedio Njegove putove. To se očituje i danas, kada svojom prisutnošću u ovome slavlju zahvaljujemo Bogu za obilje utjehe i zajedno molimo da Gospodin umnoži našu vjeru.”
Posebno je Stepinčevo u Zagrebu, u katedrali ili pored nje, rekao je kardinal te istaknuo kako “ovdje pored zagrebačke katedrale, koja čuva zemne ostatke blaženog Alojzija, želimo ponovno učvrstiti polazišta, potvrditi tko je Bog i kakav je čovjek koji njemu služi, te pročistiti smjer u kojemu nam je ići.”
Citirajući sv. Ivana Pavla II. kardinal Bozanić rekao je kako je blaženi Alojzije Stepinac kompas svome narodu. “U hrvatskome jeziku, kao i u nekim drugim jezicima, kompas je dobio ime prema latinskoj riječi (cum-passus) koja u sebi sadrži riječ ‘korak’, te bi doslovno značio ‘zajednički korak’ ili ‘ići ukorak’. Lijepo je pritom u sadašnjemu trenutku života Crkve prepoznati da gotovo jednako značenje ima i riječ (grčkoga podrijetla: syn+hodos) ‘sinoda’: zajednički hod, ići zajedno. Sasvim je razumljivo da je za putovanje i za hod Crkve u vremenu, za sinodalnost koju ne prestajemo živjeti, korisno imati određena pomoćna sredstva za držanje sigurnoga smjera. Takvi su pratitelji i suputnici upravo sveci i blaženici. Sigurnost je njihova svetost koju Crkva prepoznaje i osjeća.”
“U ožujku, prije pet godina Papa [Franjo] je u jutarnjemu razmatranju puno prostora dao upravo slici kompasa. Tada je rekao: „Tri su, dakle, stvarnosti: ljudska stvarnost, stvarnost čovjeka i života pred dobrom i zlom; Božja stvarnost: Bog koji se učinio Kristom i ne možemo se klanjati Bogu koji ne bi bio Krist, jer je to stvarnost. I zatim stvarnost hoda: jedini siguran put je nasljedovati Krista raspetoga, sablazan križa. Te tri stvarnosti su kompas kršćanina; tim trima putokazima, koji su stvarnost, nećemo ići pogrješnim putem“ (2. ožujka 2017., u Domu sv. Marte). U tim bitnim naznakama koje nas se izbliza tiču u sadašnjemu vremenu lako prepoznajemo svetački lik blaženoga Alojzija kao čovjeka, kršćanina i pastira sinodalne Crkve, koji nam je dan kao kompas, ugođen prema ‘kompasu Kristu’, i to raspetomu”, napomenuo je kardinal.
Nadalje, kardinal Bozanić poručio je okupljenom narodu: “Da bi život očitovao ispravan smjer, potrebno je pouzdanje u Boga i osjetljivost za druge koja se svjedoči ljubavlju prema bližnjima, prema svakomu čovjeku i svim stvorenjima. Znamo da je vjera poput kompasa u kojemu igla može ponekad titrati, ali i takva pokazuje smjer i put, koji ne previđa zemlju, ali ima pogled uprt prema vječnosti, izgrađujući u prolaznosti nebesko kraljevstvo. Ako se vratimo na riječi sv. Ivana Pavla II., u kompasu koji pruža blaženi Alojzije pronaći ćemo ista tri temeljna dijela: podlogu na kojoj je vjera u Boga i poštivanje čovjeka; zatim svjedočenje ljubavi prema svima do opraštanja, koje je djelo suradnje s Božjim Duhom, i življenje jedinstva s Crkvom koje nadilazi bilo koje povijesno vrijeme. Nosiva osovina za osjetljivost igle Blaženikova kompasa izrađena je od pouzdanja u Gospodina, slobode u Kristu i čistoće savjesti koja je bila zagledana u istinu vječnosti. Zbog toga, uz cijenu raznih trpljenja nije popuštao, kada je u pitanju istina.”
Spominjući se Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije kardinal je podsjetio kako je zaključno slavlje sinodskih zasjedanja bilo upravo Stepinčevo pred četiri godine te najavio kako je predviđeno da u sadašnjem sinodskom hodu opće Crkve, na jesen ove godine, dobijemo završni dokument Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. “Stoga blaženi Alojzije Stepinac ostaje našim kompasom. I dok danas molimo istu snagu Duha Svetoga, da bismo nosili Radosnu vijest svim ljudima, pokušavajući kršćanskom ljubavlju susresti potrebite ili dijaloški izići ususret ljudima koji drukčije vjeruju i žive, posebno migrantima, nadahnuća za to imamo u razmišljanjima, govoru i djelima nadbiskupa Stepinca.”
“Danas su pred nama neka nova pitanja, ali kompas ostaje isti, baš kao i odnosi, vidljivi u Isusovim evanđeoskim riječima. On se koristi slikom pšeničnoga zrna koje svojim umiranjem donosi obilat rod. I u toj su slici prisutni dijelovi kršćanskoga kompasa. Naime, potrebna je podloga, tlo na koje pada zrno. I u jednome i u drugome nalaze se zadanosti koje čovjek može pokušati promijeniti tako da i tlo postane neplodno, a zrno bude izloženo i vidljivo, ali bez ploda.
Kompas živi od ‘plodnoga’ polja koje očituje istinu i mogućnost da ju se poštuje, kao i od djelovanja koje nije vidljivo. Vidljivi su titraji, vidljivi su plodovi i dobra djela. No, oni nikada ne mogu izrasti ni nastati bez povezanosti s istinom”, rekao je kardinal tumačeći evanđelje.
Na kraju homilije, osvrćući se na suvremeno vrijeme u kojem živimo, kardinal Bozanić poručio je: “Nije li nam potrebno Stepinčevim kompasom ispitati savjest glede neodgovornosti ili možebitnog zlorabljenja slobode, i riječima i djelima? Svi smo pozvani odati priznanje i zahvalnost medicinskom osoblju i s njima povezanim pratećim službama, koji mjesecima nadljudskim naporima i velikom brigom sudjeluju u spašavanju ljudskih života. Zahvaljujemo za ustrajnost i strpljivost u kušnjama i nevoljama tolike naše braće i sestara, koji su dionici Kristovih patnja. Molimo da nam svima Duh Sveti jača nadu i podari utjehu.”
“Zahvalni smo Bogu što nam je po Blaženiku i u njemu darovao kompas da bi se znali orijentirati u sinodskome procesu naše Crkve. Jednako je tako i sa suvremenim hodom hrvatskoga naroda. Ako želimo život, istinsku radost i boljitak, Blaženik nam pruža kompas. On nam pomaže da svoje putove, njegovim primjerom i zagovorom, usklađujemo s Božjim zapovijedima i milošću koja ne prestaje davati nadu. Koristeći ‘Stepinčev kompas’ postajemo proročkim narodom koji ostaje vjeran i kada se čini da vjernost ne daje ploda. To je kompas koji je njegovan i čuvan, provjeravan i čišćen, pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji”, zaključio je homiliju kardinal Bozanić.
Nakon popričesne molitve kardinal Bozanić predvodio je molitvu za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca pred moćima Blaženika.
Svetu misu pjevanjem je animirao bogoslovski zbor. Euharistijskom slavlju prisustvovao je, kao izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
