Ovom pisanom riječju te priloženim foto albumom i tonskim zapisom, želim vas upoznati sa komemoracijom i obnovljenom sjećanju na hrvatske ratne i poratne žrtve komunizma u Beretincu.
Uvod Tekst iz arhive: Franjo Talan
Početkom svibnja 1945. godine fronta se sve više približavala i području sjeverne Hrvatske tj. Varaždinu. Nakon povlačenja njemačke i hrvatske vojske za njima se iz smjera istoka kretala jedna partizanska jedinica koja je po selima u koja su nailazili vršila racije te sa sobom odvodila zarobljenike. Isto tako su učinili i po dolasku u naselje Beretinec. Tu su organizirali „sud“, a prethodno su na području Savica alatom, motikama i lopatama, koje su prikupili po selu, dali iskopati grabu, prema kojoj su u noći poveli grupu ljudi koju su odredili za likvidaciju. Iste su potom poubijali i tankim slojem zemlje zagrnuli. Kada su partizani napustili Beretinec i Črešnjevo sobom su vodili zarobljenike. Nekoliko su poubijali na izlasku iz Črešnjeva, a zarobljenička kolona potom je nastavila put prema Sloveniji. Kada su došli do Višnjice tamo su brojne poubijali, a među njima i braću Đuru i Franju Kukret, mladiće od tek 19 i 21. godinu, koje je mrtve pronašao otac i dopremio ih kući te su pokopani na mjesnom groblju u Črešnjevu.
Početkom svibnja 1945. godine fronta se sve više približavala i području sjeverne Hrvatske tj. Varaždinu. Nakon povlačenja njemačke i hrvatske vojske za njima se iz smjera istoka kretala jedna partizanska jedinica koja je po selima u koja su nailazili vršila racije te sa sobom odvodila zarobljenike. Isto tako su učinili i po dolasku u naselje Beretinec. Tu su organizirali „sud“, a prethodno su na području Savica alatom, motikama i lopatama, koje su prikupili po selu, dali iskopati grabu, prema kojoj su u noći poveli grupu ljudi koju su odredili za likvidaciju. Iste su potom poubijali i tankim slojem zemlje zagrnuli. Kada su partizani napustili Beretinec i Črešnjevo sobom su vodili zarobljenike. Nekoliko su poubijali na izlasku iz Črešnjeva, a zarobljenička kolona potom je nastavila put prema Sloveniji. Kada su došli do Višnjice tamo su brojne poubijali, a među njima i braću Đuru i Franju Kukret, mladiće od tek 19 i 21. godinu, koje je mrtve pronašao otac i dopremio ih kući te su pokopani na mjesnom groblju u Črešnjevu.
Beretinec, općinsko mjesto nedaleko Varaždina, u kojem se kao još na više od 60 mjesta u županiji nalazi masovna grobnica poslijeratnih komunističkih žrtava, o kojoj se moralo godinama šutjeti.
Na svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa, koji je i dan općine, upriličena je pored istoimene zavjetne kapelice na brijegu uz sv. Misu i komemoracija za sve poginule za domovinu Hrvatsku tokom, a naročito pobijenim iza II. svj. rata iz nepodnošljive srbo komunističke mržnje prema Hrvatima koji su se drznuli stvoriti svoju državu, te za pale hrvatske branitelje u Domovinskom ratu. Pod pokroviteljstvom općine, komemoraciju je organiziralo Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin.
Misno slavlje na otvorenom po lijepom danu uz okupljene župljane, vatrogasce, pjevački zbor, pridošle predstavnike žrtvoslovnih udruga, izaslanike i predstavnike vlasti, za sve žrtve totalitarnih sistema, uz nadahnutu i poučnu propovijed, služio je župnik Tomislav Dodlek.
Protokol komemoracije je vodio gospodin Franjo Talan od pojedinačnih pozdrava do spomena ovogodišnjih provedenih aktivnosti Varaždinskog društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, na nekima od preko 60 znanih grobišta varaždinske županije i šire.
Hrvatsku državnu himnu Lijepa naša domovino skladno je otpjevao crkveni zbor župe Svetoga Ilije, predvođen č.s. Marijom Beroš, a onda je slijedilo polaganje cvijeća i paljenje svijeća, te prigodni govori.
Sa pozdravom i kraćim govorom prisutnima su se obratili gradonačelnik g. Nikola Žganec, izaslanik župana g. Bruno Hranić, izaslanica ministra g. Tome Medveda g. Ivana Horvat, dok je g. Dubravka Beljan iz Karlovca izrecitirala svoju pjesmu posvećenu bez suda od komunista, poslije rata 1945. pobijenoj i prešućenoj hrvatskoj mladosti. Potom se prigodnim kršćanskim riječima obratio župnik Tomislav Dodlek, koji je predvodio i zajedničku završnu oprostnu molitvu Očenaša za sve hrvatske žrtve i za njihove progonitelje.
Jer tako nas uči naša vjera!
U čast dana općine domaćini su za sve prisutne pripravili domjenak na kojeg smo se složno odazvali i okrijepili uz ugodno druženje.
Komemoraciju smo završili spustivši se do u podnožje brijega, do doline zvane Savica, gdje na pokošenoj ledini usađen visok križ iz daleka vidljiv pokazuje da je tu dugo u komunizmu skrivana istina, istina i slika naličja bezbožnog komunizma i prikrivenog veliko srpstva i naivnog hrvatstva, da je tu masovna grobnica. Pomolili smo se ozbiljnih lica još pod dojmom Doricine, pravog imena Dubravkine pjesme, pomolili smo se za nama nepoznate ljude, davno u skrovitosti oplakane, od svojih bližnjih neprežaljene, pomolili smo se za, bez suda i bez krivnje, mržnjom pobijene Hrvate.
Pomolili smo se i završili nezavršivu hrvatsku komemoraciju!
Razišli smo se u tišini. Jedni prema Varaždinu, mi prema Zagrebu, sa postajom u Lepoglavi. Ime Lepoglava čovjeka odmah asocira na strogi komunistički zatvor. No ima li o Lepoglavi i nešto lijepog. U moje vrijeme školovanja ne sjećam se spomena Lepoglave, osim da je tamo u zatvoru bio narodni neprijatelj Stepinac.
Zato, za moju uskraćenu generaciju o Lepoglavi ukratko nešto više: 1400. godine u Lepoglavu dolaze Pavlini i grade jedan do tada najveći samostan svoga reda, samostan Bezgrješne Djevice Marije, iz kojeg se šire korijeni i grane znanosti, umjetnosti, kulture i školstva. U Lepoglavi 1503 djeluje u Hrvatskoj prva javna gimnazija. Od 1656. god. djeluje filozofski fakultet i prvo sveučilište u Hrvatskoj sa pravom stjecanja doktorata (75 dr. disertacija). Nije nam trebalo učiti o pavlinu Ivanu Belostencu (1593 – 1675) znanstveniku, piscu, leksikografu, svećeniku, propovjedniku i njegovom velikom Gazofilaciju, Latinsko – Hrvatskom u tri narječja (štokavskom, kajkavskom i čakavskom) napisanom rječniku, od 40 000 riječi na 2 000 stranica (štampano posmrtno), kada smo imali i trebali učiti o važnijem prosvjetitelju Vuku Stefanoviću Karadžiću. Tko nam je spominjao Pavlina iz Štajerske velikog i plodnog baroknog fresko slikara Ivana Krst. Rangera, svećenika (Tirol 1700. – Lepoglava 1753.)koji je djelovao u Lepoglavi i oslikao mnoga svetišta u Hrvatskoj. Crkva, ljepotica u sastavu samostana BDM čuva mnoge umjetnine iz doba Pavlina, kao što su i ispravne orgulje iz 1649. godine.
Lepoglava, Pavlini i njihovi samostani su imali veliki ugled, utjecaj i važnost za Hrvatsku, Slavoniju i dalje na istok carstva. Veliku važnost u umjetnosti, kulturi, znanosti, važnost za povijest i za vjeru. Tu važnost i utjecaj Pavlina je uvidio i car Josip II., nije htio imati državu u državi i jednostavno je snagom svoje moći raspustio 1786. godine pavlinski red, čime su i pavlinska imanja došla pod državnu upravu. Bila je to nemjerljiva i nepopravljiva šteta za naš narod. Samostan je 1854. godine pretvoren u zatvor, a onda je 1914. zatvor dogradnjom proširen. Šteta.
I još jedan detalj. Uz samostan zatvor, postala je i samostanska crkva Bezgrješnog Začeća BDM zatvorenica i umalo je od komunista bila sa 'dobrim razlogom' osuđena na smrt rušenjem. Naime, 1945. godine kod povlačenja njemačke vojske, stajala je na željezničkoj postaji cijela kompozicija vojnih eksploziva kojeg su Nijemci aktivirali da ne dođe u ruke partizana. Od silne eksplozije stradale su u Lepoglavi brojne kuće, a i crkva je dobila puknuće dovoljno za presudu koja nije bila izvršena, jer se našao utjecajan spasilac, znalac povijesne vrijednosti ljepotice. Hvala mu!
Možemo li ovako usputno iz ove sudbine Lepoglave izvući ili uvidjeti pouku? Što za jednog čovjeka, jednu obitelj, jedno mjesto, za jedan narod znači jedna duhovna podloga, jedan zdrav razum za napredak, a što donosi pojava komunističkog nerazuma i terora?!
Jedna zdrava lepoglavska obitelj rodila je 1879.dječaka Milana, odgojila ga i izškolovala, on postao svjetski poznat humanist, doktor znanosti, poliglot, povjesničar, pisac, albanolog, ljubitelj istine, pronicljiv domoljub, pravaš, a onda 1931. godine usred Zagreba veliko srpski žandari čekićem u glavu ubiju istinu. Ubijaju dr Milana Šufflaya iz Lepoglave.
Hajdemo mi dragi prijatelju pogledati ono što je u narodu ostalo od Pavlina, što Josip II nije mogao dokinuti, a to je lepoglavska čipka, izložena u sklopu međunarodnog festivala čipke u nekadašnjem zatvoru, a još prije u čuvenom Pavlinskom samostanu. A što smo vidjeli, pogledajte na priloženim fotografijama.
U Zagreb smo se vratili preko Golubovca, vijugavom gore dolje cestom, uživajući u prekrasnim, zapadnim suncem čarobno obasjanim pejzažima Hrvatskog Zagorja.
PRILOZI: 1.) Foto album : 2026.09.13. /102 Beretinec – komemoracija i Lepoglava – izložba čipke https://photos.app.goo.
